Lutjena želim ti svako dobro.
Ne persiraj nikoga jer ako je Mojsije sa Bogom na Sinaju pričao na "ti", onda i mi možemo međusobno pričati kao ravni baz obzira na godine.
Jer iskazati poštovanje starijem je lijepo od tebe, ali ti to možeš učiniti i svojim odnosom, a ne nekom ljudskom formom.
S druge strane u knjizi o Jovu u Svetom Pismu imaš sjajan primjer da godine nisu uvijek te koje donose modrost, nego da Duh Božiji urazumljuje ljude, a često su mladi i djeca mnogo prijemčiviji na Njega nego oni koji za sebe misle da su stekli iskustvo.
Pitanje koje postavljaš je dobro i mudro, i pokušaću ukratko da odgovorim (bar se nadam da će biti kratko

).
Bog koji je stvorio podjednako i nas i Indijance i Indijce i Kineze i Japance i Bantu i druge crne narode ne smatra nikoga vrednijim od drugoga niti njegovu vjeru vrednuje po učenju kojeg zastupa,
nego po plodovima koji ta vjera u njima proizvodi.
Isti je On za sve nas i podjednako se za sve brine, ali su u Njegovo ime u raznim vremenima i na raznim mjestima dolazili Poslanici da upute ljude u ono što treba. Problem je što su ih većinom slabo razumjeli.
Takođe nad nama bdije mnogo nebeskih ličnosti raznih rangova, ali i raznih metoda rada sa ljudima već prema vremenu i prilici i opštem stanju naroda sa kojima rade. Pa ipak njihov cilj je isti i ujedinjen u Tvorčevom cilju stvaranja čovjeka na Zemlji.
Ljudi to nisu baš najbolje razumjeli i zato vide mnoge iako iza i iznad svega stoji Jedan.
Modrošću i providnošću Oca Nebeskog, dolazi vrijeme da se sve što je dobro ujedini, a sve što je loše odbaci ili još bolje nadraste, i jedna od misija Isusa Hrista je bila da otvori vrata tom ujedinjenju i sjedinjenju sinova (i kćeri) Božijih u jednodušju (ali ne u jednoumlju). I po Božijem stvaranju se vidi o čemu se radi: drveća ima mnogo i raznih vrsta i uzrasta i crnogoričnog i bjelogoričnog i razgranatog i stidljivog pa je i drvo od drveta iste vrste različito, ali svo drveće ima istu
suštinu korijen, stablo, grane i lišće i svo jednako svojim rastom slavi Tvorca Jedinstvenog
svako na svom mjestu i svako na svoj način.
Isus Hrist je samo objasnio šta je ta suština oko koje se svi trebaju okupiti, ali opet svako na svoj način.
Tako su oni koji tvrde da svi treba onako ili ovako da se mole Bogu jednaki onima koji bi posjekli svo drveće na Zemlji osim hrastova, ili bukava ili...
Prava zajednica ljudi nije u jednom učenju (a i najsavršenija ljudska učenja su puna nedostataka) ili jednoj ritualnoj praksi ili ko zna čemu, nego je to istinska zajednica u Duhu, ljudi koji svojim životom proslavljaju Tvorca a ne sramote ga (još se dižući na druge što i oni nisu takvi).
Eto Lutjena, nisam Beren

, ali ...