Da li je Isus Bog?

reputacija za ovo :) ponestalo mi :ok:

Reputacija za šta, za Isusa, Boga ili za perverziju?

a sta ti mislis :) ja znam za sta...

Čovek reče da kada se uključi Sveti duh, nastaje perverzija.
A Ti reče da za to daješ reputaciju.
Pa mi nije najjasnije za čega daješ reputaciju?

i ne mora... za ono pre perverzije :)

A kako mi da znamo da reputaciju nisi dala i za perverziju?

sta si se uhvatio za tu perverziju:)

Hahahahahahha. Nasmejah se dobro, nisam ocekivao ovako pozitivno sasave likove na ovom podforumu, a mani me tih reputacija. :D
 
Pazite ovo Besmrtna kaže "Isus nije Bog, već je sin Božiji". :rotf:

Pa to isto kao kada bi neko rekao "Ja sam sin (ćerka) svojih roditelja ali ja nisam čovjek".
Pa samim tim što je neko sin Božiji on je i Bog. Od Boga što može da izađe je Bog. Ali Isus nije stvoren On izlazi od Boga Oca. Evo kako to Mihej u 2,1 piše.

"kome su izlasci od početka od vječnih vremena" Mihej 2,1

Ovdje Mihej jasno naglašava da su Isusovi izlasci od početka (misli se na početak stvaranja zemlje) od vječnih vremena. Isus je od vječnih vremena znači oduvijek.

Naravno Besmrtna neće nikada argumentovano odgovoriti zašto se ljudi KLANJAJU :worth: Isusu a On ih ne kori?
 
Za foeumase

Besmrtna
Ovo je tema dali je isus bog a ne perverzija!!!

KAKO DA POSMATRAMO HRISTA
Ali kako da posmatramo Hrista? ‐ Onako kako se otkrio svetu, prema svedočanstvu koje je
dao o sebi. U predivnom govoru, koji je zabeležen u 5. poglavlju Jovanovog jevanđelja, Isus
kaže: „Jer kao što Otac vaskrsava mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava one koje hoće. Otac
ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne
poštuje Sina ‐ ne poštuje ni Oca koji ga je poslao“ (Jv 5,21‐23).
Hristu je poverena najuzvišenija služba, naime služba Sudije. On mora da primi istu čast
koja pripada Bogu Ocu, i to iz tog razloga što je i On sam Bog. O ovome omiljeni učenik daje
sledeće svedočanstvo: „U početku beše Reč, i ta Reč beše u Boga, i Bog beše Reč“ (Jv 1,1). Da
ova božanska Reč nije niko drugi, do Isus Hristos, dokazuje 14. stih: „I Reč postade telo i useli
se u nas puno blagodati i istine; i videsmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od
Oca.“
 
evo Jovan 1:1 objasnjenje ....

Isus — osoba božanske prirode

Ivan 1:1 — “i Riječ je bila bog (božanske prirode)”



grčki: καὶ θεὸς ἦν ὁ λόγος (kai theós en ho lógos)

1808: “and the word was a god” The New Testament, in An
Improved Version, Upon the
Basis of Archbishop
Newcome’s New Translation:
With a Corrected Text, London.

1829: “and the Logos was a god” The Monotessaron; or, The
Gospel History, According
to the Four Evangelists,
1. svezak, John S.
Thompson, Baltimore,
Sjedinjene Američke Države.

1864: “and a god was the Word” The Emphatic Diaglott
(interlinearni tekst),
Benjamin Wilson, New York i
London.

1879: “et la Parole était dieu” La Sainte Bible,
Segond-Oltramare, Ženeva i
Pariz.

1928: “et le Verbe était un La Bible du Centenaire,
être divin” Société Biblique de Paris.

1935: “and the Word was divine” The Bible — An American
Translation, J. M. P.
Smith i E. J. Goodspeed,
Chicago.

1950: “and the Word was a god” New World Translation of
the Christian Greek
Scriptures, Brooklyn.

1975: “und ein Gott [Ili: Gott Das Evangelium nach
von Art] war das Wort” Johannes, Siegfried
Schulz, Göttingen, Njemačka.

1978: “und göttlicher Art war Das Evangelium nach
der Logos” Johannes, Johannes
Schneider, Berlin.

1979: “und ein Gott war Das Evangelium nach
der Logos” Johannes, Jürgen Becker,
Würzburg, Njemačka.

Budući da je grčka riječ θεός (theós) imenica u jednini u funkciji imenskog predikata koja stoji ispred glagola i nema ispred sebe određeni član, u ovim engleskim, francuskim i njemačkim prijevodima ispred imenice “bog” nalazi se neodređeni član (engleski: “a”; njemački: “ein”) ili se koriste izrazi koji znače da je Riječ bila božanske prirode. Za Boga kod kojeg se Riječ, ili Logos, prvobitno nalazila u grčkom se tekstu ovdje koristi izraz ὁ θεός, dakle imenica theós ispred koje se nalazi određeni član ho. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, Ivanova izjava da je Riječ (Logos) bila “bog”, odnosno “božanske prirode”, ne znači da je Riječ bila Bog kod kojeg se nalazila. Tom se izjavom jednostavno ukazuje na određeno svojstvo Riječi (Logosa), ali se time Riječ ne poistovjećuje s Bogom.

U grčkom tekstu postoji mnogo mjesta na kojima predikatne imenice u jednini stoje ispred glagola i ispred sebe nemaju određeni član. Vidi, naprimjer, Mk 6:49; 11:32; Iv 4:19; 6:70; 8:44, 48; 9:17; 10:1, 13, 33; 12:6; 18:37. Na tim mjestima prevoditelji dodaju neodređeni član (u jezicima u kojima postoje članovi) ili tu imenicu pišu malim početnim slovom kako bi izrazili svojstvo ili karakteristiku subjekta. Zbog toga je u Iv 1:1 riječ theós bez određenog člana prevedena riječju “bog” (pisanom malim početnim slovom), za razliku od ho theós, što je ranije u istom retku prevedeno sa “Bog”. Sveto pismo potvrđuje ispravnost takvog prijevoda.

U članku “Kvalitativne predikatne imenice bez člana: Marko 15:39 i Ivan 1:1”, koji je objavljen u časopisu Journal of Biblical Literature, 92. svezak, Philadelphia, 1973, 85. stranica, Philip B. Harner naveo je da rečenični dijelovi poput ovoga u Iv 1:1, “gdje predikatna imenica bez člana prethodi glagolu, prvenstveno imaju kvalitativno značenje. Oni pokazuju da logos ima prirodu theosa. Nema temelja da se predikatni theos smatra određenim.” Harner je na 87. stranici svog članka zaključio: “U Ivanu 1:1 kvalitativna je snaga predikata, po mom mišljenju, toliko izražena da se imenica ne može smatrati određenom.”



:manikir:
Ja podrzavam Hungana!!
Božija imena u Starom zavetu

1. El - Bog silni (naročito kod Jova i u Psalmima).

2. Eloah - Moćan, neograničen, takođe onaj od koga dolazi strah (naročito kod Jova).

3. Elohim - Množina od Eloah - Bog, Stvoritelj i održavalac sveta (najčešće korišteno ime. Samo u Prvoj Mojsijevoj je korišteno 200 puta.).

4. Adon ili Adonaj - Gospodar ili Moj Gospodar/Gospod (Ps. 2,4; Sud. 6,15 itd.).

5. Cur - Stena - (5. Moj. 32,4; 5. Moj. 32,15; 5. Moj. 32,18.).

6. Kadoš - Sveti (Isaija je ovo ime upotrebio 32 puta).

7. Šaddaj - Svemogući (često upotrebljavano od strane patriarha i Jova, 2. Moj. 6,4).

8. Jahve - "On jeste" (značenje imena Jahve nam je poznato iz Druge Mojsijeve 3,14 gde se Bog predstavlja Mojsiju u gorućem grmu rečima: "Ja sam onaj koji jesam" i dalje: "Kaži dakle deci Izraela: "Ja jesam" me je poslao vama, tj. "onaj koji je aktivan, koji se objavljuje kao živ i koji pomaže, On me je poslao vama" - vidi Real-naučni rečnik 8. tom, str. 534). "Jahve" je ova reč u trećem licu, dakle: "On je" (ja sam, ti si, on je). Kako su ovu reč koristili Jevreji, Isus i njegovi apostoli, navešćemo kasnije.).

9. Jahve Sevaot - (Tačnije: J'HVE C'BAOT, ne zna se kako se izgovara, /ovo je samo prepis ali nedostaju znaci za pravilno čitanje - prim. prev./) Ime Savaot (Gospod nad vojskama) veoma često koriste proroci, dva puta je upotrebljeno u Novom zavetu (Jak. 5,4 i Rim. 9,29) i tamo se to nalazi doslovce prepisano sa hebrejskog na grčki (Sabaot), dok prva reč ovog složenog imena, "Jahve" nije ni prepisana ni prevedena, nego je nadomeštena rečju KIRIOS (Gospodar /sa hebrejskog Adonaj, kako su se jedino jevreji usuđivali da izgovore ime koje je bilo zapisano slovima JHVH - prim. prev./).


Božija imena u Novom zavetu

Mnoštvo imena Božijih kako ih nalazimo u Starom zavetu je u Novom zavetu znatno redukovano. Novi zavet se ograničava posebno na dva imena:

1. Theos - Bog: Ova reč je upotrebljena više od hiljadu puta i odgovara starozavetnom El, Elohim...

2. Kirios - Gospodar (Gospod): Ova reč je upotrebljena u vezi s Bogom više od 600 puta i odgovara reči Jahve ili Adonaj u Starom zavetu. Osim ova dva imena nalazimo još i imena koja Božije biće bliže opisuju, kao na primer: "Svevišnji" ili "Bog na visini" (Lk. 1,32; Lk. 1,35; Lk. 1,76; Lk. 2,14 itd.). "Svemogući (ili Svedržitelj)" (2. Kor. 6,18; Otk. 1,8), "Otac" (Mt. 6,9; Mt. 11,25; Jn. 17,25; 2. Kor. 6,17 itd.), "Kralj" i "Kralj kraljeva" (1. Tim. 1,17; 1. Tim. 6,15 itd).
Bas me zanima sta ces sad reci.
 
Poslednja izmena:
I opet podrzavam hungana,tripa,winklera!!! jer su na pravom putu.

Da se lako primetiti da u doktrini Raselovih sledbenika vladaju mnoge teološke zablude, pored ostalog i zabluda koja nametljivo sugeriše i tvrdi da je Duh Sveti tek jedna nesvesna indiferentna sila. Da Duh Sveti nije Bog, Ishodište i Utočište svemu, Večno Postojanje, on se ne bi ni nazivao Svet. Da Duh Sveti nije Bog On se ne bi ni nazivao Duhom Istine, Duhom Života, Duhom Mudrosti, Duhom Spasenja. - Apostol Petar ukoruje Ananiju koji je od Bratstva sakrio deo novca od prodate njive, rečima: “Zasto je satana ispunio srce tvoje da slažeš Duha Svetoga? /.../ Nisi slagao ljudima, nego B o g u” (Dela apostolska, 5:3.4) - Duh Sveti je dakle svevideća i sveznajuća Sila, Duh Sile, Bog Silni. A Duh može biti sveznajući (Jovan, 16:13) samo ako je sveprisutan (Isaija, 23:24). A ono što je sveprisutno to može biti samo Bog. Upravo se tvorevina od Tvorca razlikuje po tome što je Tvorac sveprisutan a tvorevina je uobličena, manifestovana Sveprisutnost.

Hrist, Put Istinskog Života, koji je "nad svima Bog" (Rimljanima, 9:5), ukazuje Svojim učenicima da će im, nakon što ode Ocu, poslati i Duha Svetoga koji će ih “naučiti svakoj istini” (Jovan, 14, 26). Svoj istini može naučiti samo neko ko je Sama Istina, Istiniti i Istinitost, dakle sam Bog Svevišnji.

Tzv. 'Jehovini svedoci' ne veruju u Sveto trojedinstvo: za njih pored Duha Svetog ni Hrist, Suvladar Neba, 'nije' Bog. Time što Hrist, Život, Alfa i Omega Postojanja, kaže da je Otac veći od Njega, On ne negira Svoje Boštvo, već samo kaže da Otac ima veća suverenička ovlašćenja nad Duhom Sile od Sina. - U 'Prvoj poslanici Jovanovoj' se ukazuje za Hrista: "On je istiniti Bog i Život Večni." (5:20), te: "... Objavljujemo vam Život Večni koji beše u Oca a nama se javi ..." (1:2) - Kvartus, četvrti evandjelist ukazuje za Hrista Boga, Logosa: "U početku beše Logos, i Logos beše u Boga, i Bog beše Logos." (1:1) - Zato što i Sin suverenički zrači Duha Svetog, Duha Istine, zato je i Sin Gospodar Univerzuma i Bog. Da Hrist-Duh nije Bog, onda se ne bi tražilo da verujemo u Njega kao u Spasitelja, da se uzdamo u Njega, da Mu se molimo, da se okupljamo u Njegovo Ime, da se krštavamo u Njegovo Ime, da Ga slavimo i da Mu se klanjamo. Jer dostojan klanjanja samo je Živi Bog. U Novome Zavetu nalazimo mnoštvo epizodnih mesta i opisa onih koji su se Hristu klanjali kao Bogu, počev od istočnih maga do onih koji su bili izceljeni od različitih bolesti i nemoći.

Nakon što je dodirnuo Vaskrslog Isusa apostol Toma svedoči: "Gospod moj i Bog moj." (Jovan, 20:28) - Sam Spasitelj svedoči za Svoje Boštvo: "Ja sam Put, Istina i Život." - Onaj ko ne priznaje i ne prihvata Hrista kao Boga, Gospoda i Otkupitelja, on je i sebi zatvorio put u Nebo, jer Hrist-Bog je Put Života i Život sam.

Rogobatna, nesuvisla i materijalistička teologija i antropologija Raselovih svedoka velikim delom se oslanja i na starozavetnu knjigu 'Propovednik', čije učenje bi bilo velikim delom prihvatljivo i za okorele ateiste. U 'Propovedniku', koga dakako nije pisao prosvetljen čovek, mnogo toga spiritualnog i retribucionog se negira, pored ostalog i zagrobna plata duši.

Raselovi svedoci u svemu vide materiju i materijalno, sve materijalistički hoće da objasne, i sve na materiju da svedu. Kad se govori o vaskrsenju - vide samo vaskrsenje tela, ne i vaskrsenje duše ("Ustani ti što spavaš, i vaskrsni iz mrtvih, pa će te Hristos obasjati." - Efescima, 5:14); gde se govori o krštenju vide samo krštenje vodom ovoga sveta, ne i krštenje i pomazanje Duhom Svetim; gde se govori o smrti vide samo fizičku smrt ne i duhovnu smrt, gašenje svetlosti duše pod težinom nakupljenih grehova; gde se govori o spasilačkom prolivanju Hristove Krvi vide samo fizičku krv, ne i Duha Života kao duhovnu Božiju Krv.
 
Odnosno, ne krste se uopšte.

Ma ko ce ih znati jedno znam nekrste se u ime oca i sina i sv duha, evo ti link pa sam pogledaj stavi na gogle i izacice ti sajt, na ruskom je nema na nasem jeziku :
 видео-ролики онлайн смотреть бесплатно
 
Kako se krsti Svetim duhom?

Pitao si me: Šta je to krštenje Svetim Duhom?

Odgovor: Krštenje Svetim Duhom se može definisati kao čin kojim Sveti Duh stavlja vernike u zajednicu sa Hristom i u zajednicu sa ostalim vernicima u telu Hristovom u trenutku spasenja. Prva Korinćanima 2:12-13 i Rimljanima 6:1-4 su centralni odeljci u Bibliji gde možemo naći ovu doktrinu. Prva Korinćanima 12:13 kaže:"Jer smo svi mi jednim Duhom kršteni za jedno telo, bili Judeji ili Grci, bili robovi ili slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni." Rimljanima 6:1-4 kaže: "Šta ćemo dakle, reći? Da ostanemo i dalje u grehu− da bi se blagodat umnožila? Daleko od toga! Kako ćemo mi, koji smo umrli grehu, i dalje u njemu živeti? Ili ne znate da smo svi mi, koji smo u kršteni u Hrista Isusa, u Njegovu smrt kršteni? Tako smo mi krštenjem u smrt zajedno sa Njim sahranjeni, da bismo, kao što je Hristos vaskrsnut iz mrtvih Očevom slavom, i mi na isti način živeli novim životom." Iako Rimljanima 6 specifično ne spominje Duha Božijega, ipak opisuje vernike i njihovo mesto pred Bogom a Prva Korinćanima nam kaže kako se to dešava.

Potrebno je pogledati tri činjenice koje će nam pomoći da usaglasimo naše razumevanje o krštenju Duhom. Prvo, Prva Korinćanima 12:13 jasno kaže da su svi bili kršteni baš kao što su svi bili napojeni (prebivanje Duha). Drugo, nigde u Pismu se vernici ne upućuju da se krste Svetim Duhom. Ovo ukazuje na to da su svi vernici već iskusili ovu službu. I poslednje, Efescima 4:5 izgleda da se odnose na krštenje Duhom. Ako je ovo slučaj, krštenje Duhom je realnost svakog vernika, baš kao što su “jedna vera” i “jedan Otac”.

Da zaključimo, kod krštenja Svetim Duhom, se dešavaju dve stvari, (1) ujedinjuje nas sa Telom Hristovim i (2) čini pravosnažnim naše raspeće se Hristom. Biti u Nejgovom telu znači da smo vaskrsnuti sa njim u nov život (Rimljanima 6:4). U tom slučaju treba da se staramo i održavamo to telo u funkciji kao što se navodi u kontekstu Prve Korinćanima 12:13. Prolaženje kroz krštenje jedinim Svetim Duhom služi kao osnova za održavanje jedinstva crkve, što je kontekst Efescima 4:5. Biti ujedinjen sa Hristom u Njegovoj smrti, sahrani i vaskrsenju kroz krštenje Duhom polaže osnovu za razumevanje naše odvojensti od sile prebivajućeg greha u odnosu na naš hod u novom životu (Rimljanima 6:1-10, Kološanima 2:12).
 
Ne poseduje svaki, neko ga se odrekne.

Tako je...

Matej 12

43 Kada nečisti duh iziđe iz nekog čoveka on ide kroz pusta mesta tražeći pokoja i ne nađe ga.

44 Onda veli: Vratiću se u dom svoj iz kog sam izišao, i kad dođe i nađe ga prazna, pometena i ukrašena,

45 tada on ide i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, i oni ulaze u dom i tu se nameste, i bude potonje stanje onog čoveka gore od prvašnjega.

Tako će biti i ovome naraštaju rđavome.
 

Back
Top