- Poruka
- 74.253
srpski narod uvek praktikuje narodno verovanje zato kao i što naziv kaže je blisko narodu."Verska praksa kod nas podrazumeva i mnogo narodnih običaja. Nije retkost da se vernici mnogo više posvete toj narodnoj strani svoje religioznosti nego onoj crkvenoj, pa sveštenici treba da ih opominju da proslavljanje slave ne znači zaduživanje do guše da bi se priredila gozba, da se na groblje ne nosi hrana, kao i da se posle svih lepih božićnih običaja oko kojih su se domaćice tako revnosno trudile, badnjak ne baca u kontejner."
dr Aleksandar Raković, naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije i nekadašnji koordinator Međureligijskog saveta Ministarstva vera
evo primera koji sam posmatrao. dvoje se uzimaju u crkvi , preznojavaju se ništa ne razumeju šta pop priča tj poje. svatovi kao nešto slušaju i kratki komentari; ajoj dokle će ovako, šta im nabiše one krune na glavu, šta se sad vrte u krug, aj pope završavaj itd a tek kada se sveštenik obrati jezikom koji razumemo e onda tu malo pa i saslušaju. ispred crkve trubači grmi svi odahnuli. i razmišljam se jbt ko da su išli na ispit za koji nisu učili a ne sveti dan početak zajednice dvoje ljudi.
i naravno popovi nikad neće iskoreniti to narodno verovanje koliko god da se trude jer i ako počnu da mudruju dobiju odgovor šta ti pope znaš, radi ti tvoj posao.
to ne vide samo ovi teoretski pravoslavci.