Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.009
OMFG AutORSka tEma <<<<<<<<<<<
Aleksandar Vučić je zaokružio unutrašnju i spoljnju političku podršku; njega hvale i na istoku i na zapadu, a u zemlji svaki kriminalac i tajkun. Verovatno se i sa Miškovićem pomirio kad je konačno dobio te pare što je Toma maznuo iz vremena formiranja SNS. To stavlja srpsku opozicionu scenu u izuzetno tešku poziciju, bez nužnog kapitala za finansiranje na oba plana, a što je nužni preduslov za bilo kakve (sistemske, naravno) političke promene. U takvoj situaciji, sa Srpskom radikalnom strankom kao glavnom opozicionom formacijom prema poslednjim rezultatima izbora koja više glumo opoziciju, izdavši skoro sva svoja načela, kao i pokretom Dosta je bilo koji je doslovno uništen posledvih udara iz smera vlasti (ali i Radulovićevih poteza), te generalnim raspadom koji zahvata Demokratsku stranku, Đilas-tajfun izgleda kao doslovno jedina nada za oponiranje Vučiću.
No, da li je on ujedno i najveća pretnja? Da se razumemo, Đilas je po mišljenju najbolji beogradski gradonačelnik od uvođenja višestranačja 1990. godine, ali na deponiji i stari polomljeni komad PVC može zasijati. Nekadašnji ministar u drugoj Koštunicinoj vladi i potom gradonačelnik Beograda u dva (nepotpuna) mandata, a posebno predsednik DS, Đilas je, iako definitivno nije "dosmanlija", po mnogo čemu predstavnik ancien regime, posebno kao neko ko je pretendovao da bude glavni kandidat za naslednika Borisa Tadića.
Javna je tajna da je Žilas oličenje mnogo čega što ne valja na srpskoj političkoj sceni; korišćenje položaja za sticanje materijalnog bogatstva. Uprkos tome što mnogi iz političkih razloga optužuju isključivo jednu stranu, to je bio uobičajeni fenomen i za vreme ere Slobodana Miloševića, kao i posle petooktobarskih promena, kao i verovatno od kada Vučić vodi ovom zemljom. No, osim toga, Đilas ima i pojedine nesporne karakterne sličnosti sa Vučićem, a to je politikantsko spinmajsterovanje jednog medijskog maga i određena sklonost autokratiji. Đilas na poziciji Vučića bi verovatno bio bolji za mentalno zdravlje nacije, bez gotovo psihopatoloških ekscesa našeg aktuelnog predsednika republike, ali je pod znakom pitanja kakve bi bile medijske slobode i da li bi sistem jednoumlja javnih glasila bio približno sličan ili čak u jednim perfidnijem, neprimetnom sistemu diktature?
Bivši gradonačelnik prestonice jedan je od glavnih stvaraoca Saveza za Srbiju, prve političke grupacije koja je od Vučićevog dolaska na vlast postala iole značajnija. Od rezultata njegove izborne liste na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Beogradu, a sada i na talasu protesta koji se organizuju svake subote u rečenom gradu, Đilas postepeno radi na počarizaciji srpske političke scene, želwći da je pretvori u izbor između Vučića i njega, smenjujući Sašu Jankovića sa pijedestala lidera srpske opozicije (što bismo možda mogli nazvati čak i kratkotrajnom epizodom). Međutim, za velili broj građana Republike Srbije on će i dalje, ili barem još dugi niz godina, biti "jedan od žutih".
Neki od potez koje Đilas preduzima po mom mišljenju velo su pozitivni i zdravi za srpsku opoziciju. Kao što je svojevremeno bio počeo sa čistkom u DS-u kada je stao na čelo svoje stranke, sada gledamo jednu potpunu generacijsku smenu u opoziciji. Lutovac je pročistio DS do te mere da ga možemo smatrati skoro pa potpuno novom političkom strankom, slično kao nešto duže vreme i DSS. Otišao je i Dušan Petrović, nekadašnji lider stranke Zajedno za Srbiju. Velja, Tadić, Zoki se ne prihvataju u SZS, a iz sličnih razloga Čeda i Čanak su utrčali u Vučićevo naručje, spremni za potpuno penzionisanje.
No, da li je nužni preduslov za nastavak čistke i Đilasov odlazak u penziju, ili je on za sada neophodni hanzaplast koji opozociji pruža ikakve nade? Kakvu stranku to Đido najavljuje za februar? Neku koja bi bila "novi žuti", građanističko-levičarsku političku opciju koja bi zamenila DS, LDP i savez oko PSG, ali kao stranka levog centra? Ili će ko zna koja već nova politička opcija uneti samo jošvwći haos u Srbiju.

Poslednja izmena: