Da li je Čkalja umro gladan?

Ne verujem da je umro gladan mada nije nemoguće.Moj utisak o karakteru pokojnog Čkalje nije najbolji.Sećam se da je negde 1991 javno govorio o nekoj vrsti zavere ili nepoštovanja prema njemu povodom neprijema njegove unuke na Akademiju Dramskih Umetnosti (sad vidim da je posle primljena i diplomirala 1997).I kasnije se žalio na svoj status u društvu.Mislim da se u svakom slučaju žestoko precenjivao ako nije bilo i nekog psihičkog poremećaja.
Па не требају само да унуку приме преко везе јер је баш Чкаљина унука ?
 
Da, dosta je glumaca umrlo siromašno, ali javnost malo o tome zna, jer se nisu žalili javno. Recimo, najveći epizodista našeg glumišta Predrag Milinković (batler Sofronije iz Srećnih ljudi), je umro bukvalno gladan i zaboravljen od svih. Umro je sa 45 kilograma, kost i koža.
mnogo glumaca na relativno malom trzistu

pa ne moze da se snima par filmova godisnje a da u njemu budu dobro placeni svih par stotina glumaca
 
Razumljivo da ne treba.
Missim govorimo o nekome ko nije medju živima a nije bio političar pa je to onako na ivici etički prihvatljivog.
Историја је таква ствар, више је мртвих него живих. Не можемо у потпуности да укинемо разговор о онима који нису ту.
То је била претпоставка, откуд знам, можда је и он био у праву, можда су је одбили без разлога. Чекамо да неко од његових то потврди или демантује.
 
Историја је таква ствар, више је мртвих него живих. Не можемо у потпуности да укинемо разговор о онима који нису ту.
То је била претпоставка, откуд знам, можда је и он био у праву, можда су је одбили без разлога. Чекамо да неко од његових то потврди или демантује.
Kad je reč o političarima ili licima bliskim politici ,njih smrt ne oslobađa suda javnosti.Ostale tzv javne ličnosti možda bi trebalo toga da budu načelno pošteđene jer nemaju takav značaj za društvo.Ljudi su grešni.
 
Kad je reč o političarima ili licima bliskim politici ,njih smrt ne oslobađa suda javnosti.Ostale tzv javne ličnosti možda bi trebalo toga da budu načelno pošteđene jer nemaju takav značaj za društvo.Ljudi su grešni.
Kao што видимо за јавне личности постоји веће интересовање него за неке друге личности и постоји интерес да се сазна нешто везано за њихов живот. Када већ та особа није жива, могу се укључити родбина и/или пријатељи да разјасне неке недоумице. То је и боље него пуко нагађање.
 
Možda ću zvučati surovo.
Sin mu nije (bio) neki glumac, unuka mu nije bila (dovoljno) talentovana ..
Čkalja je tražio pažnju i poštovanje .. i popularnost i kada više nije bio na sceni... i za (netalentovane) naslednike
Puno je para zaradio, nije uštedeo dovoljno za penzionerski život u visokim krugovima .. u eliti, jer za taj život treba puno para .
To sam sve ovde pročitao.

Ne verujem da je umro gladan.. imao je nacionalnu penziju (oko 80.000) + penziju za koju je uplaćivao...
Pa, jel bi se neko od nas žalio da to ima ?
 
Možda ću zvučati surovo.
Sin mu nije (bio) neki glumac, unuka mu nije bila (dovoljno) talentovana ..
Čkalja je tražio pažnju i poštovanje .. i popularnost i kada više nije bio na sceni... i za (netalentovane) naslednike
Puno je para zaradio, nije uštedeo dovoljno za penzionerski život u visokim krugovima .. u eliti, jer za taj život treba puno para .
To sam sve ovde pročitao.

Ne verujem da je umro gladan.. imao je nacionalnu penziju (oko 80.000) + penziju za koju je uplaćivao...
Pa, jel bi se neko od nas žalio da to ima ?
I ja mislim da je tražio pažnju i popularnost...
Doživeo je neviđenu popularnost, ali i nehaj naroda kada je otišao u penziju...
Ne postoji glumac (kao ni advokat, lekar) koji nije sujetan...
Odavno sam čitala intervju sa njegovim sinom, koji se požalio da je njihova porodica imala problem sa
Čkaljom... Naime, Čkalja je tražio da od ostatka porodice da mu persiraju.... Eto šta može sujeta da napravi
od čoveka...

Verujem da mu je bilo više nego teško što se osetio zaboravljenim i odbačenim od svoje publike...
A publika - ko publika... Jedna živa masa, koja ne stagnira...Pa još kada su stigle nove generacije kojima
Čkalja nije bio smešan, eto nesreće za bivšeg popuarnog glumca...

Inače, glumci - penzioneri ne žive elitnim, tj. snobovskim načinom života...
To je neko napisao i ostao živ, hahahah
Mira Stupica ide na elitne žurke u 75 godina, pa nema šta da obuče, hahahahah
Takav nonsens odavno nisam pročitala...
 
Čovek je bio glumac kakvi su se trazili tokom 50ih i 60ih. Takvih ekvivalenata je bilo i u SAD, SSSR i u Francuskoj. Već tokom 70ih je njega vreme pregazilo a jugoslovenska kinematografija je izgubila na kvalitetu. Filmovi koji su se snimali 70ih i 80ih većinom nemaju ni umetničku ni estetsku vrednost, a komedija više nikome nije bila potrebna. Samo Mika Aleksić i Danilo Bata Stojković su zaslužili slavu, svi ostali glumci su bili isfolirani da su nešto posebno, a recimo Bata Živojinović u Holivudu ne bi mogao da glumi ni statistu.
 
Vi, bosanci bi morali malo pristojnije da se ophodite u gostoprimstvu srba, a ponasate se kao englezi....zato i jesu vicevi na vas racun.....
Kod tebe je jezik sablja, a sablja je jača i od mača,.. ali nije baš viteška... No, ne zameram, samo primećujem.. :kafa: .. ni ja nisam nešto bolji...
Franko Nero je jednom prilikom objasnio:
Glumac ima dva puta u karijeri: Da glumi sebe (lakši put jer bira uloge koje mu leže) ili da eksperimentiše sa različitim likovima (ali se tako teško stiče svetska slava).
Čkalja je u onoj prvoj grupi,
Pavle, Mija, Bata Stojković u drugoj..
Živojinović takođe u prvoj.
Pavle, (Paja) je lik. Legenda,..kada je ostario.. pronašao je svoj mir u poeziji, na reci.. u prirodi.. On se snalazio u svemu i u svakoj ulozi.
 
Naravno da vi, "civilizovani" bosanci nemate obraza i da svoje nedostojstvo poturate svakoj vlasti. Istina je da je ckalja imao malu penziju, jer dzukele koje 50 godina vladaju Srbijom sve srpsko unizavaju. Gamad i dalje vlada i unistava sve srpsko....
Bas naprotiv. Čkalja je imao ogromnu penziju, čak 80,000din početkom 2000ih kad je prosečna plata u Srbiji bila 10,000 dinara. Samo je hteo leba preko pogače pa tripovao da je Marlon Brando ili Klint Istvud.
 
vi glupi seljaci nemate pojma sta su srpski interesi, lupate tako poredeci se sa nekim ljudima koji su vanserijski i koji srbiji znace kao duhovna vrednost....Čkalja j bio srbija i zato je bio na negativnoj listi....u Srbiji su vec vladali englezi oji vladaju i sada preko jadnika.
 
Nekoliko puta nailazim na tekst koji govori da je Čkalja bio gladan i deprimiran pred kraj života...

“Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do koske!”

Pred smrt ČKALJA je otvorio dušu, a njegove reči i dalje bole



Foto: Wikipedia/ Stevan Kragujević



Sudbina je htela da se jedan od najvećih komičara bivše Jugoslavije rodi baš 1. aprila, na Dan šale,
a umre 20. oktobra, na Dan oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu.




Miodrag Petrović Čkalja bio je srpski glumac i jedan od najistaknutijih komičara na teritoriji cele bivše Jugoslavije.

Bio je Jordan u “Servisnoj stanici”, Jare u “Kamiondžijama”, Firga u “Vrućem vetru”, Jovanča Micić u “Putu oko sveta”…
i uvek su tu bile hiljade i hiljade gledalaca koje su se smejale njegovim šalama i gegovima zauvek upisavši ga na listu
najvoljenijih umetnika sa ovih prostora.

Ipak, u moru komičnih uloga često se desi da ljudi zaborave da je reč bila o, pre svega, neverovatno talentovanom glumcu
koji je mogao da iznese svaku rolu – komičnu, kao i tragičnu.

Jedan monolog velikog Čkalje naročito boli Srbiju sve do danas.
Pred kraj života, gledajući kako mu prijatelji jedan po jedan umiru, a kolege ga zaboravljaju, osmeh komičara postao je gorak.

Kada je dobio nagradu za životno delo “Car Konstantin”, u govoru se osvrnuo na svoj život, na siromaštvo u kom provodi
dane, a jedan rečenica naročito boli.


– Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa deci, pa tašti, zatim
producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge
što mi, ponekad, odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mleko ispod tezge, pa mom poštaru koji
mi uvek, na vreme sa zakašnjenjem, donese penziju.
Da nije bilo njih, ne bih bio ovde.
Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do koske –
rekao je glumac na dodeli 2002.

Miodrag Petrović Čkalja umro je 20. oktobra 2003. godine. Siromašan, ali samo materijalno.

Da li smo svi bili u to vreme veoma siromašni, ili samo Čkalja?





















“Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do koske!” Pred smrt ČKALJA je otvorio dušu, a njegove reči i dalje bole


Foto: Wikipedia/ Stevan Kragujević


Foto: Wikipedia/ Stevan Kragujević
Sudbina je htela da se jedan od najvećih komičara bivše Jugoslavije rodi baš 1. aprila, na Dan šale, a umre 20. oktobra, na Dan oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu.

Miodrag Petrović Čkalja bio je srpski glumac i jedan od najistaknutijih komičara na teritoriji cele bivše Jugoslavije.
Bio je Jordan u “Servisnoj stanici”, Jare u “Kamiondžijama”, Firga u “Vrućem vetru”, Jovanča Micić u “Putu oko sveta”… i uvek su tu bile hiljade i hiljade gledalaca koje su se smejale njegovim šalama i gegovima zauvek upisavši ga na listu najvoljenijih umetnika sa ovih prostora.
Ipak, u moru komičnih uloga često se desi da ljudi zaborave da je reč bila o, pre svega, neverovatno talentovanom glumcu koji je mogao da iznese svaku rolu – komičnu, kao i tragičnu.
Ne verujete?! Pogledajte ovaj isečak iz kultne serije “Ljubav na seoski način” i sve će vam biti jasno! Pokušajte da zadržite suze!
<br/>
Još jedan monolog velikog Čkalje boli Srbiju sve do danas. Pred kraj života, gledajući kako mu prijatelji jedan po jedan umiru, a kolege ga zaboravljaju, osmeh komičara postao je gorak.
Kada je dobio nagradu za životno delo “Car Konstantin”, u govoru se osvrnuo na svoj život, na siromaštvo u kom provodi dane, a jedan rečenica naročito boli.


– Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa deci, pa tašti, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mleko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvek, na vreme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovde. Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do koske – rekao je glumac na dodeli 2002.

Miodrag Petrović Čkalja umro je 20. oktobra 2003. godine. Siromašan, ali samo materijalno.
Depresija.
 
Poslednja izmena:
Naravno, da Čkalja nije umro od gladi, ali se to tako kaze za ljude potcenjene od strane onih koji su hteli da ponize srpskog glumca, ne samo njega, vec mnoge druge. milana gutovica su proganjali desetinama godina, ti isti kulturni radnici postavljeni da sprovode "sto gore narodu, to bolje engleskoj fasistickoj monarhiji"...
 

Back
Top