Da li ima vajde od vaspitavanja ?

Augustus

Zainteresovan član
Poruka
237
Ja ne verujem da se vaspitanjem išta može postići. Ljudi su takvi kakva im je narav. Vaspitanjem možeš samo da probudiš nešto što je kod deteta već prirodno i urođeno. Na primer ako je dete empatično po prirodi ti vaspitanjem možeš samo da probudiš tu njegovu empatiju, ali ako po prirodi nije empatično možeš da ga učiš koliko hoćeš, nikada neće biti. Može samo da glumi empatiju jer "tako treba" ili "tako se radi".

Vaspitavanje je jedna velika izmišljotina zato što ljudi po rođenju imaju svoju prirodu. Ljudi nisu prazne tablice pa da pišeš po njima šta hoćeš, pa šta napišeš to ispadne.
 
Ja ne verujem da se vaspitanjem išta može postići. Ljudi su takvi kakva im je narav. Vaspitanjem možeš samo da probudiš nešto što je kod deteta već prirodno i urođeno. Na primer ako je dete empatično po prirodi ti vaspitanjem možeš samo da probudiš tu njegovu empatiju, ali ako po prirodi nije empatično možeš da ga učiš koliko hoćeš, nikada neće biti. Može samo da glumi empatiju jer "tako treba" ili "tako se radi".

Vaspitavanje je jedna velika izmišljotina zato što ljudi po rođenju imaju svoju prirodu. Ljudi nisu prazne tablice pa da pišeš po njima šta hoćeš, pa šta napišeš to ispadne.
Nije tacno,dete bas lici na onog ko ga vaspita i poprima sve vrline i vise mane vaspitaca
 
Ajd i ovde..
Neke osobine su nam urođene i još uvek se ne zna sa sigurnošću šta nosi naša DNK i kako se dobija baš ta kombinacija.

Ali,vaspitanje oblikuje osobu u smislu druptveno prihvatljive ili ne.
Ako je dete rođeno bistro i pametno vaspitavano može da prevaziđe sve urođene eventualno loše osobine.

Navešću samo primer romske dece..

Usvojena deca , odgajana sa ljubavlju iako su rođena u najgorim uslovima i možda genetski predodređena za takav život, postanu izuzetni ljudi.
 
Ali
Ajd i ovde..
Neke osobine su nam urođene i još uvek se ne zna sa sigurnošću šta nosi naša DNK i kako se dobija baš ta kombinacija.

Ali,vaspitanje oblikuje osobu u smislu druptveno prihvatljive ili ne.
Ako je dete rođeno bistro i pametno vaspitavano može da prevaziđe sve urođene eventualno loše osobine.

Navešću samo primer romske dece..

Usvojena deca , odgajana sa ljubavlju iako su rođena u najgorim uslovima i možda genetski predodređena za takav život, postanu izuzetni ljudi.

To se zove socijalizacija. On čini društveno prihvatljive stvari samo zato što ne želi da doživi društvene sankcije tj. osudu drugih ljudi. Znači plaši se kazne ali to ne znači da on ne bi radio drugačije da može tj. da nema kazne. Psihopate takođe mogu da glume ono što drugi ljudi hoće od njih kako bi izmanipulisali u svoju korist ali po prirodi oni su potpuno drugačiji i pravila i vrednosti i norme ih dave i guše. Razlika između psihopate i prosečnog čoveka je mala.
 
Postoji razlika izmedju vaspitavanja i dresiranja pa tako mozete da "dresirate" dete da cuti, bude mirno, slusa zapovesti itd... To moze da se radi i kaznama ili batinama... Ali dresiranje nije i vaspitavanje, jer ce dresirano dete kada dodje u odredjene godine i kada bude postalo covek, dobilo slobodu tek tada pokazati kako je vaspitano... Pa tako oni koji su bili poslusni u detinjstvu mogu da imaju jako problematicno ponasanje i obrnuto...
A pravo vaspitavanje je ono sto dete upija kada ne mislite kako ce to uticati na njega....u svakodnevnom zivotu u kuci u obicnim situacijama u kojma uopste niste skoncentrisani na vaspitavanje.... Zatim ce u skladu sa sopstvenom procenom svojih roditelja samo da odredi kako treba zakljucivati... Ako neka osoba kod deteta stvori utisak kao inteligentnija ili bolja od roditelja, sto verovali ili ne realno moze da bude i jutjuber, onda dete moze da stvara slicnu percepciju, da shvata roditelje misleci da se uzdigao iznad njih...
Kljucna je stvar da li ce dete u odredjenom periodu razumeti svoje roditelje i oprostiti im njihove greske, jer naravno i oni su ljudi ili ce zamrzeti roditelje... U prvom slucaju dete je vaspitano, jer razume coveciju prirodu i spoznaje i svoje greske u drugom slucaju je nedovoljno dobro vaspitano...
 
Pocetak vaspitavanja deteta,pocinje od onog trenutka,kada babica u porodilistu,donese bebu majci na prvi podoj.Od toga,kako smo u porodici vaspitavani,zavisi ceo nas zivot.Lepo vaspitana osoba,imace proboj na radnom mestu,bice rado primana,u svakoj sredini,nece dolaziti u konfliktne
situacije,jednostavno,lako ce ziveti i nece imati velikih zivotnih trauma.Ono sto se kod ljudi zove lepo vaspitanje,kod zivotinja se zove dresura..
Sta znaci,kada vidimo recimo psa na ulici,da besomucno laje,da napada druge pse,pa i ljude.Nije u pitanju los pas. Njegovo lose ponasanje,govori
nam,da pas nije dobro,ili nije uopste dresiran.Dakle kod ljudi,kao i kod zivotinja,ako izostane dobro vaspitanje u detinjstvu,ili kod zivotinja dobra dresura,
dobijamo ljude zeljne kavge,izazivanja tuca,pa cak u tezim slucajevima,i ubistva drugih ljudi.Najtezi oblik lose,odnosno nikako vaspitanihljudi,koji su\u sustini asocijalni,svakako je zelja da ucestvuju u izazivanju ratnih sukoba,jer samo u ratu,losi postupci i ubistva drugih ljudi,nagradjuju se kao herojsko
delo,pa ti ljudi bivaju nagradjivani ordenjem,kao i svim drugim privilegijama !!!
 
Ja ne verujem da se vaspitanjem išta može postići. Ljudi su takvi kakva im je narav. Vaspitanjem možeš samo da probudiš nešto što je kod deteta već prirodno i urođeno. Na primer ako je dete empatično po prirodi ti vaspitanjem možeš samo da probudiš tu njegovu empatiju, ali ako po prirodi nije empatično možeš da ga učiš koliko hoćeš, nikada neće biti. Može samo da glumi empatiju jer "tako treba" ili "tako se radi".

Vaspitavanje je jedna velika izmišljotina zato što ljudi po rođenju imaju svoju prirodu. Ljudi nisu prazne tablice pa da pišeš po njima šta hoćeš, pa šta napišeš to ispadne.
Super si. Daj da svi onda budemo primitivni i nevaspitani. Msm... da samo još ta beda "fali"!
 
Ja ne verujem da se vaspitanjem išta može postići. Ljudi su takvi kakva im je narav. Vaspitanjem možeš samo da probudiš nešto što je kod deteta već prirodno i urođeno. Na primer ako je dete empatično po prirodi ti vaspitanjem možeš samo da probudiš tu njegovu empatiju, ali ako po prirodi nije empatično možeš da ga učiš koliko hoćeš, nikada neće biti. Može samo da glumi empatiju jer "tako treba" ili "tako se radi".

Vaspitavanje je jedna velika izmišljotina zato što ljudi po rođenju imaju svoju prirodu. Ljudi nisu prazne tablice pa da pišeš po njima šta hoćeš, pa šta napišeš to ispadne.

Шиптари на КиМ мисле исто.
 
Ja ne verujem da se vaspitanjem išta može postići. Ljudi su takvi kakva im je narav. Vaspitanjem možeš samo da probudiš nešto što je kod deteta već prirodno i urođeno. Na primer ako je dete empatično po prirodi ti vaspitanjem možeš samo da probudiš tu njegovu empatiju, ali ako po prirodi nije empatično možeš da ga učiš koliko hoćeš, nikada neće biti. Može samo da glumi empatiju jer "tako treba" ili "tako se radi".

Vaspitavanje je jedna velika izmišljotina zato što ljudi po rođenju imaju svoju prirodu. Ljudi nisu prazne tablice pa da pišeš po njima šta hoćeš, pa šta napišeš to ispadne.
Ja verujem da mnogo i raznoliko a prilično logično pišeš za čoveka koji je tvrdio da je šizofren i kolio jučen pušten iz Laze. Ne, nemoj mi odgovarati, jer se neću raspravljati s tobom.
Neka svako misli o toj izjavi šta god želi.
 
To ti je kao da šutneš psa i kažeš mu nemoj da me ujedeš. Ali ako ti nešto znači neću ti direktno odgovoriti i nećeš dobiti notifikaciju od mene. A šizofrenije što se tiče lekovima je potrebno mesec dana da deluju a godinu dana da deluju u punom dejstvu. Ja sam tamo bio pre 2 godine.
 
Ja ne verujem da se vaspitanjem išta može postići. Ljudi su takvi kakva im je narav. Vaspitanjem možeš samo da probudiš nešto što je kod deteta već prirodno i urođeno. Na primer ako je dete empatično po prirodi ti vaspitanjem možeš samo da probudiš tu njegovu empatiju, ali ako po prirodi nije empatično možeš da ga učiš koliko hoćeš, nikada neće biti. Može samo da glumi empatiju jer "tako treba" ili "tako se radi".

Vaspitavanje je jedna velika izmišljotina zato što ljudi po rođenju imaju svoju prirodu. Ljudi nisu prazne tablice pa da pišeš po njima šta hoćeš, pa šta napišeš to ispadne.
nije presudno vaspitanje u smislu trebaš da radiš ovo a ne smeš ono. Presudna je ljubav koju roditelji pokazuju prema detetu i koju dete prepozna kao ljubav. Ta ljubav pomaže detetu da prođe kroz različite faze razvoja i da razvije ljubav prema sebi a kasnije i prema drugima. Kako je još Hrist učio ljubav je prava osnova morala. Sve drugo je forma ili dresura.
Empatija dolazi sa ljubavlju prema drugima. A ljubav prema drugima iz ljubavi prema sebi. A ljubav prema sebi dolazi iz internalizovane roditeljske ljubavi. Tako da ne verujem u to da je empatičnost urođena. Karakter je delimično urođen a delimično naučen.
 
Poslednja izmena:
Ja ne verujem da se vaspitanjem išta može postići. Ljudi su takvi kakva im je narav. Vaspitanjem možeš samo da probudiš nešto što je kod deteta već prirodno i urođeno. Na primer ako je dete empatično po prirodi ti vaspitanjem možeš samo da probudiš tu njegovu empatiju, ali ako po prirodi nije empatično možeš da ga učiš koliko hoćeš, nikada neće biti. Može samo da glumi empatiju jer "tako treba" ili "tako se radi".

Vaspitavanje je jedna velika izmišljotina zato što ljudi po rođenju imaju svoju prirodu. Ljudi nisu prazne tablice pa da pišeš po njima šta hoćeš, pa šta napišeš to ispadne.

Svaki čovek je mešavina genetike i uticaja okoline. S tim što vaspitanje ne znači mnogo dok ne nastupi pubertet, tu se čovek definitivno formira kao osoba, znam po sebi, vaspitavan sam u nekom empatijskom duhu, a sada sam sve suprotno od toga. Zapravo je 'vaspitanje' okoline i društva u puberetetu stoput presudnije od roditeljskog u detinjstvu, kad udari pubertet čovek se otme, postane buntovan, hoće sve da proba, krene da divlja... koliko samo 'dobre dece' znam koja su se u pubertetu naglo iskvarila, to je skoro standardna priča danas. Neki su čak sad na žutom, ima jedan mali što je sa mnom išao u muzičku školu, nigde bez keve nije išao, ekstremno poslušan, a sad je ovisnik.

Je.biga dok te roditelji odgajaju slušaš, al' jednom kad napuniš 13-14 godina i krenu da se formiraju čopori, tu ulete izlasci, muvanja, džointi, spid, alkohol, cigarete, seksualne perverzije, kod ekstremnijih slučajeva i nasilje, inače nisi kul, bićeš otpadnik. Naravno i od genetike dosta zavisi, ali po meni je vaspitanje okoline u pubertetu presudno, kasnije čovek sazreva ali ličnost u pubertetu je formirana i takva ostaje, ako si bio miran i otpadnik u školi i na ulici, bićeš to i na poslu. Jbg al' tako je.
 
To ako su roditelji propali dreseri, pa im se otme zivuljka... Ako su deca zeljena i voljena, samo bolest moze da ih pokvari, a istina je da je mnogo samozivih bolesnika...ili to postanu kada se otrgnu dreseru s lanca.

Možeš ti da budeš i željen i voljen, to ništa ne znači, jer život nije roditeljski dom. A i ovo "propali dreseri" dovoljno govori o tome šta je zapravo 'željenost i voljenost'. Prosto kad udješ u pubertet, sve se menja, otimaš se ovako ili onako, osim ako nisi asocijalni retard neprihvaćen od društva. Daleko od toga da samo one koji imaju neke probleme u kući pubertet promeni, prosto tad ti vršnjaci postanu važniji od porodice i zapravo te sve roditeljsko smara. Pa i ta "željenost i voljenost" postane pritisak i teško smaranje. Kasnije se to opet promeni, ali u pubertetu se čovek formira po prvi put kao nezavisna ličnost, otkriva šta zaista voli, a šta ne, i ako roditelji nastave da vrše neki pritisak to može da izazove teške posledice. Neki u svemu tome i zauvek potonu. Šta je uostalom željenost i voljenost u roditeljskom domu? Decu treba pustiti da se ižive i sama sebi biraju put, a ne da ih roditelji sa svojim vaspitačkim metodama unište. Svi znamo da onaj ko je preterano vaspitan u pubertetu (a i kasnije) loše prolazi, jer igra po pravilima. Moraš da iskusiš i prodješ neke stvari, alkohol, žene, drugari, izlasci, da ne bi bio kreten kasnije. Mirni i vaspitani ljudi koji su zadržali to roditeljsko vaspitanje kasnije teško najebu u životu, stoput dokazano.
 

Back
Top