Da li idete u pozorište?

Poceo sam da idem sada ponovo, nakon poduze pauze.

Odgledao za sada:

"Kuća" (Zvezdara teatar) - pomalo psihodelicna, ali svakako dobra drama o rastrgnutosti tri generacije Srba izmedju sela, Beograda i inostranstva (Ivana Zecevic izvela dva potresna monologa, pogotovu zavrsni)
"Ovaj ce biti drugaciji" (Atelje 212) - nesto mi se i nije preterano dojmila, previse je jednostran, feministicki pogled na savremene musko-zenske odnose (doduse, ima i nastavak drame "Ova ce biti ista", koja govori o istoj tematici iz muske perspektive, pa cu otici da i to pogledam).
"Flashdance", "Crni leptir", "Sa druge strane jastuka" (Pozoriste na Terazijama) - veseli, razigrani i raspevani mjuzikli, svi su super, odgledajte ako mozete.
 
Da dodam na spisak "Junaci doba krize" u Ateljeu 212.

Poduza dvosatna drama o cetvoro bivsih studenata nekakvog rimokatolickog sveucilista ni manje ni vise nego u Vajomingu (u najsekularnijoj drzavi u SAD, gde rimokatolika ima tek 15%), koji se okupljaju na rostilju kod jednog od njih i za to vreme vode dubokoumne diskusije o svojim politickim uverenjima, koja se ipak medjusobno razlikuju iako svo cetvoro spadaju u ono sto se kolokvijalno naziva desnicom. Ulogama se vise isticu Slaven Doslo (koji je odlicno odglumio smusenog smokljana cija je vera po mnogim pitanjima poljuljana) i Alisa Radakovic (hladna i bezdusna devojka iz visoke klase koja je za zabranu abortusa, a samu je zamalo nisu za vreme studija izbacili sa koledza zbog "razvrata" sa kolegama, Doslo je u nju onako naivno i dalje zaljubljen). Na kraju se u diskusije umesa i njihova bivsa profesorka (Isidora Minic).

Nije losa ideja za predstavu, tim pre sto je pocela da se igra bas sada kada je Tramp ponovo pobedio (vodi se diskusija i o njemu). Ali sa druge strane mislim da ipak predugo traje da bi se igrala u komadu bez cinova, dvoje preostalih glumaca su nekako u drugom planu (Lana Pilic, a pogotovu Ivan Mihailovic imaju znatno manje replika) a tematika zahteva punu koncentraciju dok se prati, pa i izvesno predznanje iz domena politicke teorije (sto meni kao politikologu bar nije bio problem, ali vidim da se deo publike prilicno smorio kako je vreme prolazilo). Voleo bih da na miru procitam sam dramski tekst ponovo i da bolje pohvatam sve detalje.

I nadam se da su glumci bar na kraju zaista i pojeli sve krmenadle koje je Ivan Mihalovic stvarno bio priljezno spremao tokom predstave, bila mi je posla voda na usta... :D
 
"Sada nije juli" - Atelje 212

Cudna duodrama. Mislim da je i namenski pisana za scenu u podrumu Ateljea. Klot pozornica na kojoj nema bukvalno nicega, ali je tu cetvoroclani bend koji uzivo svira i peva, dajuci najave scena. Dvoje glumaca (Mila Lalovic i Danilo Milovanovic) docaravaju svoju romansu na nekakvom letovanju. Kao i sve savremene drame, ume da bude na momente naporna i nejasna, ali ipak je interesantna ideja realizovati je kroz igru svetla, senki i zive muzike.
 

Back
Top