Da li Bog voli neuslovljeno?

Interesantno mi je kako o ljubavi piše Halil Džubran...genijalno kao i o svemu.

Onda, rekla je Almitra, pričaj nam o Ljubavi.
I on je podigao glavu i pogledao ljude i po njima je pao mir, i glasno je rekao:
Kad vas ljubav pozove, pratite je,
Iako su njeni putevi teški i strmi.
I kad vas obujme njena krila, predajte joj se,
Iako vas njen skriveni mač može povrediti.
I kad vam govori, verujte joj,
Iako vam njen glas može razbiti snove kao što severac opustoši baštu.
Jer, iako vas ljubav kruniše, ona će vas i raspeti.
Iako podstiče vaš rast ona vas i orezuje,
Iako se saginje do vaše visine i miluje najnežnije grane koje drhte na suncu,
Sići će i u vaše korene i protresti ih, koliko god se čvrsto držali za zemlju.
Kao snopove žita skuplja vas u svoje naručje.
Mlati vas da bi vas ogolila.
Prosejava vas da bi vas oslobodila ljušture.
Melje vas u beli prah.
Mesi vas dok ne postanete podatni;
A onda vas prepušta svom svetom plamenu, da biste postali sveti hleb za svetu Božju gozbu.

Sve će vam to ljubav učiniti da biste spoznali tajne svog srca i tom spoznajom postali delić srca života.
Ali ako iz straha tražite samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Onda bolje sakrijte svoju nagost i prođite pored njenog gumna.
U svet bez godišnjih doba, gde ćete se smejati, ali ne svim srcem, i plakati, ali ne celom dušom.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav ne poseduje, niti može da bude posedovana;
Jer ljubav je ljubavi dovoljna.
Kad volite, ne smete reći „Bog je u mom srcu”, već „Ja sam u srcu Božjem”.
I nemojte misliti da možete promeniti smer ljubavi, jer ljubav, ako vam je u srcu, menja vaš smer.
Ljubav nema druge želje nego da se ostvari.
Ali ako volite i imate želje, dopustite da ovo budu vaše želje.
Da se istopite i budete kao potok koji peva svoju pesmu noći.
Da spoznate bol od previše nežnosti.
Da budete ranjeni sopstvenim razumevanjem ljubavi;
I da krvarite s voljom i srećom.
Da se budite u zoru poletnog srca i zahvaljujete se na još jednom danu za ljubav;
Da se odmarate u podne i razmišljate o ljubavnom zanosu;
Da se vratite kući u sumrak zahvalni;
A onda da zaspite sa molitvom za voljene u srcu i pohvalnom pesmom na usnama.
 

Back
Top