Ovo je stvarno veoma ozbiljno pitanje. Kazes da stavim sebe u takvu situaciju. Prvo bih procitala tonu knjiga i posavetovala se sa lekarima. Prvo zbog toga da li moj buduci muz moze da dobije sizofreniju i kako se manifestje bolest, da li moze ranije da se primeti, ako je genetika u pitanju kako se prenosi kroz stablo, mozda preskace generacije, mozda samo ide po nekoj liniji...
Trenutno ne znam nista o tome. Ako bas zelis zelis zelis da se udas za njega, jer ga mnogo mnogo mnogo volis i mislis da je on covek tvog zivota, sacekaj da on napuni 30 ako ti lekari kazu da se tad manifestuje. Al vidi sta ce prvo lekari da kazu. Ne zuri. Nije to mala stvar. Zdravlje tvoje dece i coveka sa kojim bi provela ostatak zivota je u pitanju. Da ne govorim, tvoja sreca.
Sto se dece tice... Postoje cetiri resenja. Da nemate decu, da imate decu uz rizik, da usvojite dete ili da idete na vestacku oplodnju.
Naravno da ljudi koji se vole zele da imaju sopstvenu decu, pogotovu ako to mogu, ali... Nauka nazalost nije napredovala toliko da moze da se izdvoji gen i uradi "presifriranje". Ne znam koliko imas godina. Ako si bas mlada... Da stavim sebe u tu situaciju, da imam do 25 zivot je predamnom, nije on jedini. Od 25 do 30 ne bih se udala, jer bih mislila na decu i sebe u braku sa takvom bolescu ako je moj muz dobije. Cak ni posle tridesete kad mi vec satic otkucava, morala bih prvo da razmislim. Do tada bi se na njemu pojavili "znaci". Ali onda kao starija sigurno bih isla na vestacku oplodnju.
Nisam ti mnogo pomogla, ali... Eto i mog misljenja. Zelim ti srecu sta god da odlucis. Zapamti samo jedno: moras prevashodno misliti na sebe, jer drugi to nece. Ko sebe cuva i Bog ga cuva!