Da li bi se moglo stvoriti srecnije drustvo ako bi se umanjio egoizam ?

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.497
Socijalizam i komunizam su na neki nacin pokusali da ogranice egoizam kod ljudi.

Da ne mogu da imaju mnogo vise nego sto im je za normalan zivot potrebno.

I Biblija smatra da je pohlepa smrtni greh.


Znaci, ako drustvo uspe da kontrolise pohlepu i egoizam, ici ce ka srecnijoj buducnosti....

Pitanje je KAKO se mogu egoizam i pohlepa IZBITI iz ljudi ili ih UMANJITI na razuman nivo?
 
Socijalizam i komunizam su na neki nacin pokusali da ogranice egoizam kod ljudi.

Da ne mogu da imaju mnogo vise nego sto im je za normalan zivot potrebno.

I Biblija smatra da je pohlepa smrtni greh.


Znaci, ako drustvo uspe da kontrolise pohlepu i egoizam, ici ce ka srecnijoj buducnosti....

Pitanje je KAKO se mogu egoizam i pohlepa IZBITI iz ljudi ili ih UMANJITI na razuman nivo?

Ne bi, egoizam i pohlepa nisu jedno te isto!
 
Egoizam je prirodno svojstvo ljudi. Čitajući Kurpatova postao sam ubeđen u to. Samo taj egoizam treba na pravi način korisiti, kao što pomenuti i predlaže. Stoga, egoizam ne treba umanjiti nego uobličiti. Posebno mi je zanimljiva interpetacija prema kojoj je i altruizam uspeo da svede na oblik egoizma. Upravo taj pozitivni egoizam jeste nešto bismo trebali gajiti u sebi, bar ja tako smatram. :)
 
Socijalizam i komunizam su na neki nacin pokusali da ogranice egoizam kod ljudi.

Da ne mogu da imaju mnogo vise nego sto im je za normalan zivot potrebno.

I Biblija smatra da je pohlepa smrtni greh.


Znaci, ako drustvo uspe da kontrolise pohlepu i egoizam, ici ce ka srecnijoj buducnosti....

Pitanje je KAKO se mogu egoizam i pohlepa IZBITI iz ljudi ili ih UMANJITI na razuman nivo?

Srećnije društvo samo sa srećnijim pojedincima.Ograničenje ega čini ljude nesrećnim-uskraćenim-tako da je rešenje
obrnuti proces.
DA SVAKI EGO POJEDINAČNO BUDE ZADOVOLJEN! Tada imamo srećno društvo srećnih pojedinaca...
Kako?
Mal ne rekoh!!!:mrgreen::hahaha::heart::heart::heart:
 
Socijalizam i komunizam su na neki nacin pokusali da ogranice egoizam kod ljudi.

Da ne mogu da imaju mnogo vise nego sto im je za normalan zivot potrebno.

I Biblija smatra da je pohlepa smrtni greh.


Znaci, ako drustvo uspe da kontrolise pohlepu i egoizam, ici ce ka srecnijoj buducnosti....

Pitanje je KAKO se mogu egoizam i pohlepa IZBITI iz ljudi ili ih UMANJITI na razuman nivo?
da, to je bio pokušaj društva da preko sistema kreira pojedinca.
zato je taj sistem i bio utopija. rezultat je poznat...
svaki društveni sistem koji preko sistema pokuša da kreira pojedinca imaće isti rezultat.
i to je logično jer, pojedinac je taj koji treba da kreira društvo, a ne društvo pojedinca.
onog trenutka kad čovek bude potpuno svestan svog ega i njegovih megalomanskih potreba, moći će da nešto uradi sa sobom po tom pitanju.
kada uspe iz korena da promeni sebe, tek tad će moći da svojim primerom pomogne i društvu da se promeni. nikako drugačije.
 
svi će ljudi poštovati ljude i celo će društvo biti složnije, puno međusobne podrške - kad nas napadnu vanzemaljci..

Čoveče...Ne treba ni da nas napadnu-samo da se pojave-eto sloge i nezamislivih "neprincipijelnih"koalicija...:mrgreen::hahaha:
To govori da smo još uvek na niskoj stepenici razvoja,o našoj animalnoj infantilnosti...:cool:
 
Kao sto je @coco vec napisao, svako kreiranje pojedinca sistemom pretvara se u totalitarizam i propada. Necu pisati traktate o tome kako kapitalizam odgovara ljudskoj prirodi i da u tome lezi njegov uspeh, necu elaborirati cinjenicu da je njegov poslednji stadij, liberalna demokratija, na vlastitom terenu proizveo vise smrtnih neprijatelja u oblicima razlicitih kratologija i "postdemokratskih" metastaza - sve vi to znate. Spomenucu da desetine savremenih politicih filozofa razmislja koje bi to drustveno uredjenje, kakav novi sistem, bio humaniji. Ali sa jednom temeljnom pretpostavkom, neizbeznom. Taj sistem mora odgovarati kapitalu a to znaci uvodjenje kategorija moci, interesa i novca. Mi vec sad zivimo u sistemu u kojem drzavni intervencionizam i neki demokratski mehanizmi kontrole omogucuju kako-tako nekakav otpor egoizmu npr. korporokratija ili militokratija. Ono sto sprecava da taj sistem bude uspesniji i pravedniji jeste ogranicenost resursa, njihov stalni pad i borba za njihovu kontrolu. Pred tim zidom antagonizama svaka filozofija ima jedan jedini sistemski izlaz - "humanizaciju" kapitalizma, jer izmedju smanjenja egoizma i povecanja jednakosti sa jedne strane i kapitala i smanjenih resursa sa druge strane stoji "drzavni razlog". Ljudi u medjunarodnim relacijama danas jos uvek zive u "prirodnom" stanju, drugacije od nacina na koji je to regulisano ustavom i zakonima unutar vlastitih drzava. To prirodno stanje se pokusalo resiti razlicitm sistemima kao sto su UN ili neke druge organizacije. Svedoci smo da se vecina tih pokusaja pretvorili u fijasko. Zbog hijerarhije i moci drzava. Dakle, glavna prepreka smanjenju egoizma medju pojedincima jeste savladavanje egoizma drzava. Dug je to proces podizanja svesti, u kome se mislilo kako ce naucno tehnicki razvoj odigrati pozitivnu ulogu. A nije. Treba naci kompromis i sa divergentnim silama proslosti, i sa psiholoskim i psihofizickim preprekama u coveku, koji je sve svoje mane udruzio i preneo na drzavu.
Suoceni sa tako epohalnim stanjem, ljudi precesto objavljuju smrt entuzijazma pa katastroficne vizije poput Spenglerove, Greyove, Kuliceve, Volinove itd. stalno opominju da se to faktokratsko stanje ne sme prihvatiti. Kriticko se mora okrenuti utopizmu u kojem npr ni pojam humaniji kapitalizm ne sme biti apriorno odbacen ali ni postavljen kao konacna istina i kraj civilizacije.
Ali bi, isto tako, potpuno ovladavanje silama egoizma unistilo pokretacku energiju drustva i sveta i ta ideologija "Sredine" jeste samo mimikrirano htenje onih koji danas imaju moc radi zadrzavanja svojih pozicija. Dakle, egoizam moze odigrati i potpuno ambivalentnu ulogu. Balans se mora naci u razumu i razvijanju moralnih i etickih principa coveka 21 veka, uvodjenju novih mehanizama u kontrolu demokratije i razvoju principa civilnog drustva radi ogranicenja moci drzave.
 
Suoceni sa tako epohalnim stanjem, ljudi precesto objavljuju smrt entuzijazma pa katastroficne vizije poput Spenglerove, Greyove, Kuliceve, Volinove itd. stalno opominju da se to faktokratsko stanje ne sme prihvatiti. Kriticko se mora okrenuti utopizmu u kojem npr ni pojam humaniji kapitalizm ne sme biti apriorno odbacen ali ni postavljen kao konacna istina i kraj civilizacije.
Ali bi, isto tako, potpuno ovladavanje silama egoizma unistilo pokretacku energiju drustva i sveta i ta ideologija "Sredine" jeste samo mimikrirano htenje onih koji danas imaju moc radi zadrzavanja svojih pozicija. Dakle, egoizam moze odigrati i potpuno ambivalentnu ulogu. Balans se mora naci u razumu i razvijanju moralnih i etickih principa coveka 21 veka, uvodjenju novih mehanizama u kontrolu demokratije i razvoju principa civilnog drustva radi ogranicenja moci drzave.
----------------------------------------
Pa nisam se baš zafrkavao rekavši da je srećno društvo ono u kom su srećni pojedinci...Izvorno-ovo je Moše Pijade navodno izrekao mada se pripisuje Titu...
Naime ta i ne toliko stara ideja pokazuje svoju aksiomatičnost ! ! !
Radi se o prostom reciprocitetu u kom nisu promenljive veličine ni malo prosti entiteti s još složenijim parametrima...Loše računanje nekih od parametara algoritamski sledi u
nešto sasvim nepredviđeno (balkanski ratovi i raspad SFRJ),a sve "zahvaljujući" nestručnim partijskim procenama šarlatana,umesto da se ustrojio kakav sociološko-
politikološki Institut koji bi proučio društvene tokove i tenzije i zadao algoritamske sledove koji se imaju poštovati...
Ko me posle ovoga optuži za tehnokratizam,mora znati da opasno naginjem anarholiberalizmu ,ali blago razvojno usmeravanom...:mrgreen:
Inače ,nisam baš oduševljen merama koje bi se mogle u sadašnjoj situaciji sprovoditi kako bi se tenzije umirile,a kapital ponovo zahuktao...
Mada mislim da je to tehnički sasvim izvodljivo podizanjem ekonomija na nivo superekonomija-u čemu ja nisam prvi koji to shvata...:hahaha:
 
Poslednja izmena:
Upadose silni kinezi i cerkezi i promenise "prirodne sisteme" na opste zadovoljstvo sistemski prirodnih amera. Jos malo pa ce i Francuska da se promeni u emirat.
Kako je uopste moguce iz jedne germansko-latinske filozofije izviriti van interesa i egocentricnosti? Ja razumem da nedostatak komunikacije i pritisak jezika moze da ogranici vidike, ali da su blizi vanzemljani nego pojedine kulture na zemlji to ne mogu da shvatim ili je neko lud ili se samo pravi blesav i to iz cisto estetskih razloga, plave kose i modernog djona.
 
Upadose silni kinezi i cerkezi i promenise "prirodne sisteme" na opste zadovoljstvo sistemski prirodnih amera. Jos malo pa ce i Francuska da se promeni u emirat.
Kako je uopste moguce iz jedne germansko-latinske filozofije izviriti van interesa i egocentricnosti? Ja razumem da nedostatak komunikacije i pritisak jezika moze da ogranici vidike, ali da su blizi vanzemljani nego pojedine kulture na zemlji to ne mogu da shvatim ili je neko lud ili se samo pravi blesav i to iz cisto estetskih razloga, plave kose i modernog djona.

Jok, to je paradoks nesredjenih tranzicijskih sistema u kojima recidivi kolektivne srece jos uvjek upravljaju sa svesti. Na tom tragu je i razmisljanje autora teme. No komparacijom na najnizem levelu vidimo kako 80% radno sposobnih Kineza ili Ceerkeza radi u neljudskim uslovima, po 12 do 16 sati za 2 do 5 dolara na dan. Ne vjerujem da bi se mnogo Srba koje pripadaju upravo radnickoj klasi a ne upravljacima slozilo sa ovakvim uslovima rada. Ali prihvatam da je filozofija, i prije svega istorijsko religiozno iskustvo nametnulo interes i egocentricnost Zapadu dok je poslusnost i sledbenistvo pripalo Istoku. Medjutim, sistem vrednosti u oba sveta nije obuhvatio kvalitativno ono sto mi subjektivno zelimo i cemu tezimo. Tranzicijski sitemi su cak skloni fantaziranju i spajanju ta dva sistema kao gotovom i svrsenom cinu. A ti procesi su mnogo slozeniji, sporiji i usvajanje bilo cega preko "granice" tih sistema sto bi napravilo normativni sistem jeste veoma tesko. Treba objektivno razmislit o slobodi, ljudskim pravima, jednakosti, ravnopravnosti, politickim pravima itd itd iz ova dva sveta i videti da takvo normativno priblizavanje kultura nije nemoguce ali da je sustinski, temeljno, gotovo neizvodivo. Stanje u SAD ili Fra i sl opsesije revolucionarnim promenama treba zaboraviti jer bez svetske kataklizme, po mogucnosti nuklearne, sa gotovo stopostotnim unistenjem, temelj jednog i jedinstvenog covecanstva nece biti moguc. To je onaj paradoks totalitarizma sa pocetka, koji smatra da delove kultura, religija, obicaja, politickih sistema, partija, ideologija..moze mehanicki spojiti u "dobar svet". Zato smatram da postepena izgradnja normativnog, koje je prihvatljivo celom covencanstvu, nema alternativu.
 
Jok, to je paradoks nesredjenih tranzicijskih sistema u kojima recidivi kolektivne srece jos uvjek upravljaju sa svesti. Na tom tragu je i razmisljanje autora teme. No komparacijom na najnizem levelu vidimo kako 80% radno sposobnih Kineza ili Ceerkeza radi u neljudskim uslovima, po 12 do 16 sati za 2 do 5 dolara na dan. Ne vjerujem da bi se mnogo Srba koje pripadaju upravo radnickoj klasi a ne upravljacima slozilo sa ovakvim uslovima rada. Ali prihvatam da je filozofija, i prije svega istorijsko religiozno iskustvo nametnulo interes i egocentricnost Zapadu dok je poslusnost i sledbenistvo pripalo Istoku. Medjutim, sistem vrednosti u oba sveta nije obuhvatio kvalitativno ono sto mi subjektivno zelimo i cemu tezimo. Tranzicijski sitemi su cak skloni fantaziranju i spajanju ta dva sistema kao gotovom i svrsenom cinu. A ti procesi su mnogo slozeniji, sporiji i usvajanje bilo cega preko "granice" tih sistema sto bi napravilo normativni sistem jeste veoma tesko. Treba objektivno razmislit o slobodi, ljudskim pravima, jednakosti, ravnopravnosti, politickim pravima itd itd iz ova dva sveta i videti da takvo normativno priblizavanje kultura nije nemoguce ali da je sustinski, temeljno, gotovo neizvodivo. Stanje u SAD ili Fra i sl opsesije revolucionarnim promenama treba zaboraviti jer bez svetske kataklizme, po mogucnosti nuklearne, sa gotovo stopostotnim unistenjem, temelj jednog i jedinstvenog covecanstva nece biti moguc. To je onaj paradoks totalitarizma sa pocetka, koji smatra da delove kultura, religija, obicaja, politickih sistema, partija, ideologija..moze mehanicki spojiti u "dobar svet". Zato smatram da postepena izgradnja normativnog, koje je prihvatljivo celom covencanstvu, nema alternativu.

Clan 1.

Preispitati u smislu prvog posta, a malo kasnije nacine kako sistem menja pojedinca i obrnuto.
 
Ok, prvo pitanje: Kako sistem kreira pojedinca, a kako pojedinac kerira sistem? Pisao si o odnosu teoretskih mogucnosti i prakticnih, pa me vrlo zanima prakticni deo prethodnog pitanja.

Pojedinac ne moze da kreira sistem sem ako po Stephenovoj (evouliranoj Weberovoj) teoriji moci jedan od izvora moci nije njegova licna moc (povezana sa temeljima moci, tj potreban je prethodni uslov- ona je samo potencija) Ovde se podrazumeva da znas pojam drustvenog sistema, drustvenih tvorevina i institucija, pomenute teorije temelja i izvora moci, pojam vlasti i pojam zavisnosti kao kljuca moci. U tranziciji preko pojmova snage i sile dolazimo do pojma grupne moci i moci sistema. Tu mozemo razmatrati vlast u razlicitim korelacijama : sa prinudom, sa verovanjem, sa legitimnoscu, sa konsenzusom, sa ideologijom itd. Dakle moc sistema kao grupne moci je superiorna nad pojedincima i u tom kontekstu moc drzave kao najveceg organizovanog drustvenog sistema na njenoj teritoriji nenadwebiva. (da presecem nepotrebna pitanja, u danasnjem savremenom dobu moc nadnacionalnih institucija se preko lokalne drzavne vlasti prenosi na stanovnistvo- u kontekstu u kojem male i zavisne vlasti kao sto su nase nisu prijatelji vlastitog stanovnistva vec prijatelji kapitala i moci koji naredjuju) Kreiranje pojedinaca od strane sistema ima bezbroj varijacija, od nametanja vladajuce idelogije slozenim medijskim diskursima (radje nego prisilom), izbora kurikuluma u sistemu obrazovanja kao primarnog sistema indoktrinacije i socijalizacije do kohabitacije sa nedrzavnim organizacijama u meri koja odgovara drzavi (npr sa religijskim institucijama).
 
Imam s ćerkom okapanja oko društvenih teorija...Naime slične tvrdnje(da pojedinci nisu dovoljno moćni da menjaju društvo)ne poštuju ni dinamićnost pojedinačnog ljudskog bića ni društvenu veliku inerciju...
I Frojd i Jung su ,svako na svoja način,objašnjavali dinamiku nesvesnog individue,koju.hteli to ili ne,sadrži i kolektivno nesvesno!
Dakle,društvo kao svesni organizam ima svoju priličnu (masovnu) inerciju,a kao nesvesni dinamičnost i čak libido!!!(Kolektivnu volju)
Sve društvene teorije padaju u vodu,ako se društveni događaji "otrgnu kontroli" i ako,recimo,CIA ne predvidi dobro algoritamski sled događanja...
Međutim,male grupacije koje su uticajne tada čine prevage i diktiraju dalje sledove događanja...Moja tvrdnja je da elite društava treba pratiti u delovanju i da
će interesi uvek biti čiste računice koje izvode te elite...Vlast su samo mišići elite...Nabildovani-obično...:mrgreen:
 
Imam s ćerkom okapanja oko društvenih teorija...Naime slične tvrdnje(da pojedinci nisu dovoljno moćni da menjaju društvo)ne poštuju ni dinamićnost pojedinačnog ljudskog bića ni društvenu veliku inerciju...
I Frojd i Jung su ,svako na svoja način,objašnjavali dinamiku nesvesnog individue,koju.hteli to ili ne,sadrži i kolektivno nesvesno!
Dakle,društvo kao svesni organizam ima svoju priličnu (masovnu) inerciju,a kao nesvesni dinamičnost i čak libido!!!(Kolektivnu volju)
Sve društvene teorije padaju u vodu,ako se društveni događaji "otrgnu kontroli" i ako,recimo,CIA ne predvidi dobro algoritamski sled događanja...
Međutim,male grupacije koje su uticajne tada čine prevage i diktiraju dalje sledove događanja...Moja tvrdnja je da elite društava treba pratiti u delovanju i da
će interesi uvek biti čiste računice koje izvode te elite...Vlast su samo mišići elite...Nabildovani-obično...:mrgreen:

Vidi, malo si pobrkao neke stvari, teorijske pristupe i pojmove. Sad mi se neda u detalje - oprosti. Ugl, nesto kao "kolektivna volja" ne postoji, ne postoji skup jedinki kao stvarna socijalna licnost koja bi posedovala volju i stvarnu rasudnu moc. Sama sintagma je dodatno isprofanisana zbog toga sto se sve totalitarne politike proskribiranja, diskriminacije i anatemisanja drugog pozivaju na kolektivnu volju, volju naroda. Rulja je prezrena od davnina, pa recimo Horacije kaze "prezirem rulju i klonem je se", pa npr Seneka "svetina je najgori tumac istine", pa Roterdamski, Volter itd. Smislili su joj i pomenuti pogrdan naziv - vulgus populus (rulja). Jedan od cenjenijih filozofa novijeg doba, Hegel, je sa averzijom pisao o sakralizaciji narodne volje u demokratskim drustvima (a ima toga jos koliko hoces i u modernim kritikama savremenih politickih mislilaca - ko bi to sve kuckao po forumu :))
Prema tome, "ne padaju sve drustvene teorije u vodu" niti se drustvena dogadjanja na nivou Causeskog, Sadama ili 5. oktobra mogu okarekterisati kao otrgnuta kolektivna volja. Razmisli
 
Ne da mi se ni da izvlacim zakljucak iz pola stranice kojima se i dalje i jos uvek sve svodi na odnos istoka i zapada gde su dobri momci "zapadni politicki filozofi" (kojima naravno pripada pisac postova) i na lose momke istocne totalitarne politicare ili ti zastupnike, zacudo, opet nekadasnjih modernih filozofskih pravaca.

Da bi izbegao ovakav pristup prvim postom je stavljena tacka, medjutim time je oduzet glavni pretpostavka za izvodjenje bitnog propagandno mediokritetskog zakljucka: "Da nema alternative....

Zato smatram da postepena izgradnja normativnog, koje je prihvatljivo celom covencanstvu, nema alternativu.
prihvatljivost je osigurana silom,

ili u prevodu odredjene naddrzavne institucije treba normativno da ogranice vlast drzave, tacnije njen ego pa preko njih "razumom....
Balans se mora naci u razumu i razvijanju moralnih i etickih principa coveka 21 veka, uvodjenju novih mehanizama u kontrolu demokratije i razvoju principa civilnog drustva radi ogranicenja moci drzave.

i gde je taj razum koji ne poseduje ego, a uvodi nove mehanizme....?

Kreiranje pojedinaca od strane sistema ima bezbroj varijacija, od nametanja vladajuce idelogije slozenim medijskim diskursima (radje nego prisilom), izbora kurikuluma u sistemu obrazovanja kao primarnog sistema indoktrinacije i socijalizacije do kohabitacije sa nedrzavnim organizacijama u meri koja odgovara drzavi (npr sa religijskim institucijama).

Normative ce verovatno uvesti, razumom ili silom, ali jedini nacin smanjenja egoa je globalna pretnja ili prisila koja bi se postigla koncentracijom moci na mali elitni deo koji bi iz egocentricnih razloga, egou dala smisao brige za covecanstvo.
Ok, neki zive jos uvek u svojoj borbi protiv totalitarnih sistema, neki drugi su srecni i sa sakom pirinca ili dobrim ulovom i ne treba ih pomerati iz takvog sistema.
 
Ne da mi se ni da izvlacim zakljucak iz pola stranice kojima se i dalje i jos uvek sve svodi na odnos istoka i zapada gde su dobri momci "zapadni politicki filozofi" (kojima naravno pripada pisac postova) i na lose momke istocne totalitarne politicare ili ti zastupnike, zacudo, opet nekadasnjih modernih filozofskih pravaca.

Vidi, ako zelis ozbiljno razgovarati onda ne smes sam sebe diskvalifikovati jeftinim cinizmom koji baj d vej projektovan. Prvo, odnos istoka i zapada si uveo ti, i to sa neupitnim istocno centricnim vrednostima a ja nisam nigde rekao da je zapadna filozofija Bog Otac- samo sam diskusiju vratio u sredinu i dao ti priliku da iz svog ugla izneses misljenje i kritiku o vrednostima koje krase pomenute drustvene sisteme. Dakle ako ne razumes napisano ne zakljucuj umesto mene, ja svoju poziciju u ovom topicu savrseno razumem

Da bi izbegao ovakav pristup prvim postom je stavljena tacka, medjutim time je oduzet glavni pretpostavka za izvodjenje bitnog propagandno mediokritetskog zakljucka: "Da nema alternative....

prihvatljivost je osigurana silom,

ili u prevodu odredjene naddrzavne institucije treba normativno da ogranice vlast drzave, tacnije njen ego pa preko njih "razumom....

Svakako da u domen utopijskog kao moguceg treba razmisljati o svetu u kojem su odnosi izmedju drzava uredjeni na isti nacin kao odnosi izmedju pojedinaca unutar drzave. Jos se Kant u svom traktatu "O vecnom miru" veoma kosmopolitski, bez imalo imperijalisticke arogancije, bavio tim odnosima pod pojmom Zajednica slobodnih drzava. I ja ne vidim nista sporno u tome da je normativno postojanje i prava i obaveza u takvoj zajednici. Npr, tako tri trenutno zivis u svojoj drzavi, nisi slobodan da radis sta hoces (i uopste, o ovim pojmovima iz nekoliko kompletno razlicitih uglova treba citati od Hobsa, Locka, Pejna, Hegela i Mila) Ovo "u prevodu" srozava diskusiju na deciji nivo, nivo rasprave iz kafane u kojoj smo mi nebeski narod najpametniji - prevod ti je pogresan a mogao si se pozabaviti istocnim pogledom na buducnost svetskog drustva ili makar na istoriju tog pogleda? Mislim, mogu i ja ali evo ti si strucnjak za istocnu filozofiju pa mi ukratko izlozi kako oni shvataju medjunarodno odnose nekad i sad?
PS. Ono sto trebas razumeti jeste da moja kritika trenutne nesposobnosti i uloge npr. UN ne znaci da to nije mozda dosad najbolja svetska ideja koja je zapela u izvodjenju ( odavno se trazi reforma struktura i sistema delovanja i to je sasvim nova diskusija)


Normative ce verovatno uvesti, razumom ili silom, ali jedini nacin smanjenja egoa je globalna pretnja ili prisila koja bi se postigla koncentracijom moci na mali elitni deo koji bi iz egocentricnih razloga, egou dala smisao brige za covecanstvo.

Ravnotezu snaga imamo i sad, to nije normativno nego fakticko stanje realpolitike iz kojeg bi mozda strah od totalitarnog unistenja bio uslov novog normativnog. Sve je vec gore napisano
Ok, neki zive jos uvek u svojoj borbi protiv totalitarnih sistema, neki drugi su srecni i sa sakom pirinca ili dobrim ulovom i ne treba ih pomerati iz takvog sistema.

Ovo je tvoj novi zakljucak? Totalna simplifikacija drustva kroz prizmu globalizma neoliberalnih lidera i njihovih aspiracija moze biti argument u diskusiji samo ako napises nesto o istim takvim aspiracijama Istoka - jer Kinu ne vode ovi koji jedu saku pirinca, oni su robovi 21. veka. Ajde malo pisi o politckoj filozofiji istoka a i jako me interesuju tvoji stavovi o funkcionisanju tih sistema :hvala:
 
na zalost UN ili neka slicna svetska infrastruktura nece moci da stvarno zazivi bez bar jos jedno velikog svetskog ratnog sukoba

poenta je da ako nesto moze da se sloupotrebi nacice se vec neko ko ce da zloupotrebljava..
poput terorizma..kad afganistanci bacaju bombe po americkim vojnicima to je terorizam ali kad siptari bacaju bombe po srpskim vojnicima oni su borci za slobodu
ili valja dati siptarime DVE drzave a kurdima kojih ima skoro 40 miliona nijednu iako je nad njima izvrsen prvi jasno i glasno dokumentovan i ozvanicen genocid od strane turaka
licemerje je cudo a sve polazi od merenja sveta prema sebi
sto se tice kineza koji radi za saku pirinca kineza ima milijardu i trista miliona..meni se vrti u glavi od samog puksaja zamisljanja iznalazenja radnih odnosa za sve te tolike ljude..kad bi tamo uveli demokratiju americkog i opste zapadnog tipa ne bi proslo godinu dana kinezi bi propali ko muda kroz tipave gace a te milijarde ljudi bi pocele mesto sake pirinca da jedu jedni druge..

da sam kinez koji je odlucivao o tijennamemnu ja bi ladno pogazio dvostruko veci broj zabludelih studenata tenkovima..
covecanstvo je mozda najvise ispastalo upravo zbog kartkovidosti ljudi koji su ucestvovali u odlucivanju ili ostvarivali bitan uticaj na odlucivanje..svaka losa drsutvena posledica koja otud proizidje zahvata na kraju i one sto su je stvorili ili uticali da se stvori a zarad nekog interesa koji je postojao mozda zamo u njihovim zabludelim umovima..
jbga..to je moc..
takodje ne treba smetnuti su uma da su najmanje placeni upravo oni kinezi koji rade u pogonima fabrika ciji je vecinski zapadni kapital..problem sada nastaje u nacelu jer i kinezi vise nece da rade dabalesku..i tamo rastu zarade.,.sto je jos jedan od elemenata "svetske" ekonomske krize koja nije ni kriza a jos manje svetska..jer je mahom koncentrisana na severozapadu
nego mrzi me da tupim
 

Back
Top