Da, da... Ljubav je nestala... Mine song...

Stežem pesnice, ruke se tresu.
Proklinjem sebe, živim u besu.
Zasto je morala ona da ode,
zar duge ljubavi na to se svode,
šta nas je to dovelo dovde
na deljenje puteva što nikud ne vode.
Nešto i dalje u srcu bode.
Prokleta ljubav, kud sve to ode!
Bili smo kao ptice u letu,
divno je bilo baš sve na svetu.
Lebdeli kroz ljubav raširenih krila.
Bio sam tvoj. Moja si bila.
Ali ta sreca negde se skrila,
pobegla od nas il se izgubila.
Počeh te gledati očima drugim.
Gubiš ti mene. Ja tebe gubim.
Kreće svako za nečim drugim.
Nestaju osećanja ka tebi u meni.
Tvoj mio pogled više ne pleni.
Kažem sam sebi. Pusti to, kreni.
Al kako da krenem ja drugoj ženi.
Život svakome kao dan teče.
Drugima jutro, ha! Meni je veče.
Nije ni trebala reći što tada reče,
oboma je nešto tudje postalo preče.
Dozvolismo da nas svakodnevnica sruši.
Mladi smo telom, starci u duši.
Jedna je rana na srcu nastala,
suza u oku meni je zastala,
bleda sećanja samo su ostala,
vatra strasti je goreti prestala.
Postadoh stranac. Tudja si postala.
Oboje znamo. Ljubav je nestala.
 

Back
Top