Cuvam te...ne dam nikom da te dira...

-Znas sta sam se pitala juce posle naseg razgovora? Da li si ti stvarno toliko jaka ili se dobro pretvaras?-
Jaka sam. Ali danas sam plakala. Moju mrvu su doveli iz operacione sale,jos uvek opijenu. Baci je draga koleginica na krevet kao vrecu! U momentu sam pozelela da je zgazim na mestu! Ali sam imala pametnija posla. Dete se u tom trenu pada na krevet izgubi,nije verovatno znala sta joj se desilo,crvena u licu od placa i anestetika,pogleda me tuzno i iznevereno rece -Mamice,dobila sam bocu! Vidi sta su mi stavili- ,pokazujuci rukicu u kojoj je bila braunila. -To je bolelo. Skini mi ovo,mamice,molim te!-
Ljubila sam je gutajuci suze koje su se niz,ne znam koji,kanal slivale u grlo dok nisu navrle toliko da im je taj kanal bio
mali i morase poci niz obraz. Potpuni slom nad tim bicem koje vam je verovalo da ga nista nece boleti. Gleda u moje suze i mazi mi mokar obraz svojom malom sacicom -Mamice,brisi suzice tvoje.- Ljubim tu pametnu glavicu koju sam rodila verujuci i zeleci da je nikada nista u zivotu ne zaboli. Ali... -Cile,ljubavi,mora malo da boli. Sada ce teta doneti lekic i bice ti bolje. Proci ce- ...Sve ce proci. To me tesi. -Spavaj,zlato,mama te cuva.- Pogleda me umorno. -Dobro,mamice-...Opet mi veruje.Uze mi ruku,nasloni je na svoje grudi tako da sam osecala njen ubrzan ritam srca koji se kroz minut smirio. I ona zaspa. Mirna,tiha...Mama je cuva...
 
Whispers;bt196727:
Nije mi bila namera,oprosti. Htela sam samo da zapisem dok je sveze jer ovakvi momenti se moraju zabeleziti zarad onih drugih...


Cemu oprost...kad ja jako dobro znam koliko je potrebno iz sebe izbaciti...toliki kamen.Samo pisi, bilo gdje i bilo kako.A Ti meni oprosti, sture su nekad moje rijeci, bas kao ta mala, spontana suza...Oprosti. I budi jaka....
 

Back
Top