*Cuvam od zaborava...*

Opet te budna sanjam i opet nesto zaboravljam....
Tada sam znala svaku crtu na tvom licu, svaku venu na tvojim rukama... Kada si otisao mislila sam da ce sunce potamneti, da vise necu umeti da se smejem, da necu imati snage da zivim...
Pocelo je posle nekoliko obicnih reci, dodira ruku, snenog osmeha... U pocetku, sasvim neozbiljno, shvatila sam da mi nesto znacis...Onda sam sebe uhvatila u dugim razmisljanjima o tebi....
Bio si moj veliki prijatelj.... Posle si postao moja zelja, jedina misao i jedina tema....
Kako je lepo imati delic tvoga srca...
Za mene si bio velika tajna... Volela sam te....
Sa tobom sam zavolela kise, sutone i ono poslednje sunce iza grana breze... Zavolela sam miris prolecnog drveca na vec pustim ulicama kojima si me ispracao, zavolela sam miris tvog losiona... Jednostavno, zavolela sam tebe, tvoj osmeh, tvoje oci, tvoje godine...
Otisla sam onda kada sam mislila da je trebalo otici, bez osvrtanja... Bila sam umorna od lutanja po ivici jave i sna...
I sada sam sama....
Samo ponekad, nocu, razbolim se od mesecine u prozoru, i zelje da se u tvom zagrljaju sakrijem od svega....

(08.02.1992.)

boundbythedayseyes.jpg
 

Back
Top