točno, gdje su limiti ne znam, ali vjerujem da postoji ono nešto iznad što ne možemo doseći. Na kojem god stupnju razvoja bili dok smo ljudi to nam je neuhvatljivo...i uvijek će biti ono
iznad što ne znamo. Čim iziđemo iz ovih obrazaca postajemo nešto drugo. Jednako kao i leptir...dok je gusjenica-gusjenica je...kad dobije novo svojstvo nije više gusjenica nego leptir.

Ako se sad osvrneš na prosječnog čovjeka sigurno ćeš primjetiti da su uljuljkani u sigurnost, izvjesnost i vjeruju da gotovo sve znaju. (netko zna, nije ih briga tko, ali
zna se ), tako je mislila svaka generacija ljudi od pračovjeka na nadalje...a bit će i u budućnosti tako. Uvijek mislimo da smo mi oni najpametniji.... a tako malo znamo.
Na pojam natprirodno se ne može gledati van konteksta vremena, vremenske crte.
Natrirodno za moju generaciju i za onu od prije tisuću ili dvije godina sigurno nije isto. Nekad je i sam grom djelovao natprirodno.
Malo prije si tvrdila da su limiti izvjesni da vrijeme možemo zanemariti. U konačnici si ti upravu da će limiti rasti vremenom, ali je to razmišljanje ispred vremena....jel tako ? Ako ne prihvaćaš da to vrijeme izbacimo u nekim drugim teorijama kao nebitno (kao u ovom primjeru s tim da će nam limiti rasti vremenom), onda je licemjerno činiti to sada, zar ne ?