Crvenkapa - hronologija jedne mladosti

Milena_9

Primećen član
Poruka
501
Crvenkapa je priča koju su svi čitali, tako da ova diskusija pogodna za sve ljubitelje lepe reči. Ja ne bih o formi same priče, / to će već obaviti neko ko je završio književnost , po mogućstvu svetsku, jer priča je internacionalna/. Meni su interesantni likovi, impresivno osmisljeni sa dubokom psihološkom pozadinom, koju joj ne mogu poreći čak ni dobri poznavaoci klasike.

Elem, ja bih krenula od Crvenkapine mame. Mene zbunjuje i ujedno odusevljava ta samosvesna osoba, koja je svojim vaspitnim metodima prevazišla čak i Slobodnu decu Samerhila. Na samom početku je upoznajemo kao ženu sa zavidnom empatijom . Dirljiva je njena briga prema njenoj majci / u priči prikazanoj kao Crvenkapina baka / . Ona dobro pretpostavlja da gore pomenuta nam baka , bolesna i vezana za krevet, mora nešto da jede. Stoga je pripremila hladnu zakusku koju je spakovala u omanji ranac , ali tu dolazi do njenog prvog konflikta , koji daje posebnu čar njenom daljem postupanju. Naime , da bi se stiglo do bake, trebalo je preći par desetina kilometara, a sve kroz pustinju i prasumu.
Zašto je lik koji je predmet ove sveobuhvatne analize, nazvan Crvenkapina mama , napravio toliku prostornu i svakoliku distancu sa staricom, zar nije bilo jednostavnije da je neguje u svojoj kućici svojoj slobodici? Odgovor može biti dvostruk: ili to nije bila njena majka već majka njenog supruga / u mom kraju se ta vrsta srodstva naziva- svekrva / ili je Mama pre Darvina spoznala teoriju po kojoj samo najači opstaju. U svakom slučaju, Bože hvalim te što nije bila srpskog roda, završila bi u Hagu .

Nadalje čitajući priču bez daha, nailazimo na momenat da Crvenkapa po zadatku mora da odnese hranu svojoj baki . I opet dolazim u moralnu dilemu vezanu za lik i delo već psihološki tretiranog lika majke. Sada je već izvesno da ista mama nije mama sa ovih područja, jer naše mame brinu o svom potomstvu odavde do večnosti i nikad ne bi ni probudile svoje nejače u podne a kamoli poslale na tako rizičan put. Kakva je to samo majka- hrabrost! Ona šalje svoju kćer, sa sve crvenom kapicom na glavi / ta kapa je čisto marketinški potez, logo priče /, da prepešači tričavu desetinu kilometara, kroz već opisanu ambijentalnu celinu prašumskog eko sistema i odnese ručak baki. Tu do punog izražaja dolazi sva veličina i dalekovidost mamacrvenkape. Ona / majka / joj / Crvenkapi / kaže, upozorava je, ne ostavlja je u neznanju- da mora da ide pravo i da pazi , da pazi jako, najače na svetu, jer šuma sem što obiluje vilama i vilenjacima , predstavlja prirodno stanište životinjske vrste canis lupus, u narodu poznatije kao vuk . Kakva je to fenomenalna psihološka strategija majke koja svoje crvenkapasto dete ne edukuje ispraznim pričama, nego je stavlja u neposrednu opasnost- pa ko preživi , pričaće.

Ova moja kritika je malo smandrljana, ali se nadam da ste me razumeli. I nije skroz plagijat, samo sam osnovnu ideju kupila od E. Berna .
Nadam se da će neko preuzeti dalju analizu.
Mi ovde na Forumu bar da kritikujemo umemo.
 
Moja omiljena bajka... zanimljivo, po tom tumačenju, totalno ima smisla zašto sam se identifikovala sa crvenkapom još kao mala, mala devojčica... moja mama se ne bi složila ili bi je jako potreslo, ali ona i ne ide na forum.

Ipak ne radi se o tome što ti kažeš...nije mama loša, ona je dobra, pustila je svoje dete da živi, ona ga je pustila... tako i treba. Posesivne majke ne čine dobro svojoj deci. Moja majka je često bila predmet ogovaranja takvih posesivnih majki.
Više o tome drugi put... sutra :D
 
E sad cete me naterati da pronadjem kod koga je moj Bruno Betlehajm, jer on upravo o tome pise. Naime, u bajkama pronalazi tu vrstu prikirvenih poruka, zivotnih, koje decu usmeravaju ka ovome ili onome. Kaze da poistovecivanje sa odredjenim junakom bajke, cak i ono insistiranje dece da im se stalno cita jedan isti deo u prici, pomaze klincima da razrese vazna zivotna pitanja u jednom simbolicnom svetu, koji oni jedino mogu da razumeju.

Svojim postom, Etotako me je podsetila na njegovo tumacenje majcine uloge u ovoj bajci. Upravo to i on pise: da je majka pred Crvenkapu postavila vazan zivotni zadatak, da preuzme odgovornost (zameni je), u dalekoseznijem smislu da ide svojim putem, da trazi svoj zivotni put, a sve sto joj se kasnije desavalo, bila su neminovna zivotna iskusenja, koja je ona sama morala da resi. Vucko je tako metafora za pogresan izbor zivotnog partnera, koji devojcica pravi u svojoj mladalackoj naivnosti i zbog toga sto ne veruje iskustvu starijih, prvenstveno iskustvu svoje majke, nego radi po svome ... a lovac... jasno je, zar ne ;)
 

Back
Top