Crveni kiosk K-67- uspomena na detinjstvo, viršle, Jugoslaviju

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
405.420
Da je bio dobar dokazuje danas njegovo prisustvo u zbirci MOMA muzeja u Njujorku i u knjizi „Dizajn 20. veka” u svetu
Bez svojih kioska ne može ni velegrad ni varošica, nijedno naseljeno mesto koje je zakoračilo u civilizaciju,
nijedna ulica ni trg koji privlače ljude na okupljanje ili ih usmeravaju u nekom pravcu kome su se zaputili.

Kiosk je mala, bajkovita kuća na trotoaru, koja nudi prolazniku brojna čudesa − čitačima dnevne i periodične novine i časopise, turistima vodiče, pušačima cigarete, ogladnelima grickalice... sve to stoji nadohvat ruke: vidi − plati − uzmi − idi. Kiosci su neophodnost, bez njih bi grad bio siromašniji za jednu instituciju života u pokretu, neobaveznu koliko i neophodnu.Dizajn kioska je važan za izgled ulica, za osmišljenost opšteg utiska i estetiku lica grada.
 
688z387_Sasa-Mehtig-Kiosci.jpg
 
Nekada davno, pre pola veka, u nekada velikoj državi Jugoslaviji, postojao je jedan takav dobar primer, takozvani crveni kiosk K-67 (koji nije bio uvek crvene boje ali, pošto je to bila omiljena boja države, ime je ostalo da traje). Da je bio dobar dokazuje danas njegovo prisustvo u zbirci MOMA muzeja u Njujorku i u knjizi „Dizajn 20. veka” u svetu. Proizvodnja je trajala od 1978. do sredine osamdesetih. Još se može sresti u Albaniji, Poljskoj, Slovačkoj...

Kiosk K-67 delo je slovenačkog arhitekte i dizajnera Saše Mehtiga i demonstrira nove materijale (ojačani poliester i poliuretan), nove tehnologije u industrijskim pogonima fabrike „Imgrad” u Ljutomeru (malom mestu u Sloveniji) i novu pop-estetiku, aktuelnu u to vreme u zapadnom svetu.

Kad je reč o ovom kiosku, kod starijih budi nostalgiju, kod mlađih radoznalost, kod istoričara želju da se pozabave njime u kontekstu istorije dizajna, ekonomije, sociologije i srodnih oblasti istraživanja.link
 

Back
Top