Vesko Garčević: Ulazak Crne Gore u EU biće vrlo gorka pilula za Srbiju
05. JAN 2026.
"Zemlja koju su do juče gledali kao svoju provinciju odlučivaće i moći da uslovljava njihov ulazak u EU"
U momentu kada se Evropska unija ponovo vraća politici proširenja kao instrumentu geopolitičke stabilnosti, Crna Gora se možda i prvi put nalazi u poziciji ozbiljnog favorita, a ne vječnog kandidata. Rat u Ukrajini, redefinisanje odnosa EU prema Zapadnom Balkanu i jasnija politička volja ključnih evropskih centara moći promijenili su dinamiku procesa intergacija koji je godinama bio praktično zamrznut.
O evropskom putu Crne Gore koji više nije samo unutrašnje reformsko pitanje, već regionalno i strateško, te koliko i kako će se to reflektovati na odnose Podgorice i Beograda, za Portal Analitika govori profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu, Vesko Garčević.
“Crna Gora u Briselu kuca na otvorena vrata i realno je da očekujemo da do 2030. postane članica Evropske unije ukoliko se nešto ekstremno ne dogodi, ocijenio je Garčević.
Proširenje Unije jedan od mehanizama stabilizacije Evrope
Sagovornik Analitike napominje da je istorija proširenja EU zapravo istorija političkih odluka o proširenju.
„Ne samo kada je u pitanju veliko proširenje koje se desilo početkom 21. vijeka, nego i prethodna prilikom ulaska Austrije ili još ranije kada je Grčka primljena u Uniju. To su bile političke odluke koje su bile proizvod geopolitičkog konteksta tog vremena. Naravno, bile su manje ili više uslovljene nekim tehničkim napretkom“, objašnjava Garčević.
Ističe da u Briselu danas, za razliku od ranijih godina, postoji volja za primanjem novih članica.
„Da je ovo Brisel od prije sedam, osam ili 10 godina, oni bi i dalje nama pričali kako nijesmo postigli dovoljno dobre rezultate. Za isto ono što sada uzimaju kao napredak, govorili bi „ok, dobro je, ali morate još ovo, ovo i ovo“ i ni to ne bi bilo dovoljno da zatvorimo poglavlja“, ukazuje Garčević.
Dodaje i da o
ptimizmu za brzi prijem Crne Gore u EU doprinosi i činjenica da su njeno učlanjenje podržale dvije vodeće članice Unije – Njemačka i Francuska.
„Jasno je i da EU nakon invazije Rusije na Ukrajinu odlučila da proširenje postane jedan od mehanizama stabilizacije Evrope, naročito Zapadnog Balkana. Ona je u tom pogledu i dobar primjer za Uniju jer je mala i može lako da se integriše. Time bi bilo korisno kako za građane Crne Gore, ali tako i za EU, da dokažu da proces proširenja nije zaustavljen“, smatra Garčević.
Pretpostavlja kako je vrlo moguće da ovaj proces obuhvati i Albaniju dok će za druge države Zapadnog Balkana biti teže da pristupe Uniji.
Francuska neće stvarati probleme, odnos sa Hrvatskom bi mogao
Osvrnuvši se na najavu blokade zatvaranja dva pregovaračka poglavlja od strane Pariza, naš sagovornik kaže kako se takvi potezi posljedica unutrašnje političke dinamike u Francuskoj.
„Ovo su posljednje godine Emanuela Makrona jer više ne može da se kandiduje za predsjednika. Na drugoj strani jača desnica koja je potpuno protiv proširenja. U tom balansiranju trebamo gledati Francusku i njenu politiku“, objašnjava Garčević.
Podsjeća i da Francuska nikada nije bila veliki pobornik proširenja te da to nije ni sada.
„Nije bila ni veliki pobornik proširenja NATO-a. Sjećam se u ono vrijeme kada se Crna Gora približavala Sjevernoatlantskom savezu, za vrijeme predsjednika Fransoa Olanda, Pariz je nekoliko puta davao izjave kako će se Francuska suprotstaviti tome“, napominje Garčević.
Međutim, dodaje on, ako je klima u EU takva da je vrlo važno da se proširenje nastavi, ne samo zbog Crne Gore, već i Ukrajine i odnosa sa Rusijom, onda će, kaže, Francuska staviti ovaj proces ispred drugih pitanja koje može da pokrene u kontekstu odnosa sa našom zemljom.
„Prije bih rekao da možemo da očekujemo probleme u odnosima sa Hrvatskom nego sa Francuskom. Mnogo bih bio oprezniji i razmišljao o tome da sam na mjestu Vlade Crne Gore“, istakao je on.
Naš sagovornik smatra da su
problemi koji su se pojavili u odnosima između Crne Gore i Hrvatske u posljednje dvije godine i koji su za rezultat imali više protestnih nota upućenih iz Zagreba, bili nepotrebno isprovocirani od strane pojedinih članova crnogorske Vlade te da bi mogli vrlo lako da se riješe.
„Čak i kada su u pitanju osjetljive stvari poput vlasništva nad brodom Jadran ili ploče u Morinju, postoji način i diplomatski takt na koji treba da se to radi. Provokacije nijesu poželjne – nikada. Naročito nijesu poželjne u momentu kada vam je potrebna podrška te zemlje. Ne razumijem ni političku svrsishodnost takve akcije. Kao da pucate sebi u nogu“, naglašava Garčević.
Manje države EU neće problematizovati prijem CG ako ga podržavaju Njemačka i Francuska
Mišljenja je i da proruski karakter velikog broja konstituenata vlasti u Crnoj Gori neće problematizovati ni istočne članice Unije koje dijele granicu sa Rusijom ili Ukrajinom.
„Manje države EU neće otvarati pitanje prijema Crne Gore ako ga podržavaju Njemačka i Francuska jer je njima strateški interes da budu u dobrim odnosima sa Berlinom i Parizom. Zato je otvaranje nepotrebnih sukoba za njih kontraproduktivno. Ali i zbog toga što bi to otvorilo pitanje što da se radi sa Ukrajinom“, navodi Garčević.
Napominje kako rusofila na vlasti ima i u članicama Unije poput Mađarske i Bugarske.
„
Za Poljsku i zemlje Baltika važno je da proces proširenja teče i da će on prije ili kasnije da obuhvati i Ukrajinu. I u tom širem kontekstu oni će da pređu preko članova Vlade Crne Gore naklonjenih Rusiji“, smatra Garčević.
Motiv ostanka na vlasti prevazilazi svaku ideološku ili političku razliku
Među najglasnijim podržavaocima prozapadne vanjske politike Crne Gore, danas su ljudi koji su ne tako davno bili njeni najglasniji protivnici. Sagovornik Analitike kaže kako na taj fenomen može da se gleda sa dvije strane.
„Ako bih želio da gledam sa optimističke strane onda je dobro da je ideja Crne Gore u NATO-u i potpuno integrisane u euroatlantsku zajednicu toliko zaživjela da su i njeni protivnici sada postali njeni advokati. To je bio i naš cilj, da se promijeni struktura crnogorskog društva do te mjere da ljudi shvate da to nije negativno već da nudi dosta pozitivnih elemenata“, kaže on.
Ali, kako dodaje, ako bi gledao sa realistične strane, onda bi rekao da se radi o političkom oportunizmu.
„I to oportunizmu na kojem se zasniva i postojeća Vlada Crne Gore. Jer ona nije formirana na osnovu ideološke ili političke bliskosti partija koje je čine, nego je uspostavljena isključivo na podijeli vlasti, bez imalo skrupula u smislu da su pojedine stranke spremne da prihvate da ostanu u njoj čak i po cijenu da glasaju za prijem Kosova u Savjet Evrope, iako su u predizbornoj kampanji govorili da će povući priznanje o nezavisnosti jednom kada dođu na vlast“, ističe Garčević.
Prema njegovim riječima, to pokazuje da je
motiv ostanka na vlasti toliko jak da prevazilazi svaku drugu ideološku ili političku razliku partija parlamentarne većine.
„Tako bih gledao nastupe pojedinih članova Vlade ili predsjednika Skupštine. Kada bi, na primjer, bila drugačija situacija i odjednom bilo poželjno ili potrebno da se Crna Gora okrene Rusiji, mislim da bi oni bili prvi koji bi zagovarali takav stav“, upozorava Garčević.
Nova generacija američkih političara promišlja odnose sa Evropom na drugačiji način
Komentarišući približavanje Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) lidera Nove srpske demokratije Andrije Mandića, naš sagovornik kaže da je u pitanju dugoročniji trend te da nova administracija u Bijeloj kući dobro reaguje na desnicu svuda, pa i na Balkanu.
„Mislim da su nacionalisti u regionu generalno postali osnaženi pobjedom Donalda Trampa, kao i problemima koje SAD imaju sa liberalnom Evropom u smislu njenih vrijednosti. Oni baštine i sebe bolje vide u okviru „trampovske ideologije“ i pokušavaju da se u nju uključe“, navodi on.
pak, kaže kako je pitanje koliko će zaista biti uspješni u tome da budu prihvaćeni u Vašingtonu.
„Epizoda sa „Trampovom kulom“ u Beogradu može da nam pokaže koliko je zapravo, nažalost ili na sreću, ovaj region važan za SAD – vrlo malo. I koliko god ti želiš da se uključiš oni te neće ni primijetiti“, naglašava Garčević.
Ističe i kako mnogi političari u Evropi gledaju sa inercijom na SAD i smatraju da se odnosi nijesu promijenili ili misle da kada Tramp ode sa vlasti da će se stvari vratiti na ono kako se nekada bile.
„Neće se vratiti ono što je nekada bilo. Nova generacija američkih političara nijesu ljudi koji se sjećaju Drugog svjetskog rata i formiranja NATO-a. Oni promišljaju odnose sa Evropom na drugačiji način i na drugačijim osnovama“, ukazuje Garčević.
Upozorava i da će to definitivno uticati na kvalitet i prirodu odnosa između SAD i njenih evropskih partnera.
„
Evropa htjela ili ne mora da pronađe način na koji će da ojača sopstvene bezbjednosne kapacitete do te mjere da funkcioniše u savezu sa SAD, ali ne da potpuno zavisi od nje“, ističe on.
