Crkveni i narodni običaji u Srbiji

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
82.845
Često se ovde komentariše kako su praznici SPC paganski,
pa da više do takvog vređanja vere ne bi dolazilo, da razjasnimo
šta su crkveni običaji, a šta narodni običaji.

https://crkvenikalendar.rs/
U crkvenom kalendaru jasno stoje navedeni svi praznici, kao i
kome su posvećeni. To su uglavnom hrišćanski sveci i praznici
vezani za Isusa ili Bogorodicu.

Crkveni običaji se jasno razlikuju od narodnih. Narodni običaji
pripadaju narodnoj tradiciji i kulturi našeg naroda, a ne religiji.
Po mom mišljenju, nije ni njih lepo nazivati paganskim, jer ta
reč ima pogrdno i uvredljivo značenje.

Jel ima neko nešto da doda ili da oduzme?

Da li razlikujete crkvene običaje od narodnih?

Imaju li narodni običaji svoju vrednost i treba li ih sačuvati?
 
crkva je u prethodnim vekovima bila glavni nosilac drzavnosti, drustvenog zivota, obrazovanja, sudila je po bozjim zakonima ..........i sve to je ostalo do dana danasnjeg. Jedina je razlika u tome sto su nekada popovi isli u sluzbu na magarcima a danas u Audi 8.
Narodni obicaji su u najuzoj vezi sa crkvom.......sto se vidi i po tome sto ateisti uopste ne zive po narodnim obicajima.
 
nego po kojim, po marsovskim? :D
ne, naprimer mladozenja i mlada su na svadbi u normalnoj garderobi,
gostima se ne sluzi rahatluk il "slatko" vec obican keks,
viljuska ne mora biti u levoj a noz u desnoj ruci kad jedes,
kad neko od ukucana umre ne pokrivaju se ogledala,
sanduk sa pokojnikom se ne spusta tri puta preko praga,
...........................................................................................
 
ne, naprimer mladozenja i mlada su na svadbi u normalnoj garderobi,
gostima se ne sluzi rahatluk il "slatko" vec obican keks,
viljuska ne mora biti u levoj a noz u desnoj ruci kad jedes,
kad neko od ukucana umre ne pokrivaju se ogledala,
sanduk sa pokojnikom se ne spusta tri puta preko praga,
...........................................................................................
pa nisu to crkveni obicaji

nit je bilo ogledala nit ratluka nit keksa nit vencanica nit viljusaka pre 2 hilj god

crkveni obicaj JE SAMO LITURGIJA

sve ostalo - slave , badnjaci, farbanje jaja ... su narodni obicaji

koje crkva nije uspela da iskoreni nego ih kao podrzava

iako veze sa hriscanstvom nemaju
 
pa nisu to crkveni obicaji

nit je bilo ogledala nit ratluka nit keksa nit vencanica nit viljusaka pre 2 hilj god

crkveni obicaj JE SAMO LITURGIJA

sve ostalo - slave , badnjaci, farbanje jaja ... su narodni obicaji

koje crkva nije uspela da iskoreni nego ih kao podrzava

iako veze sa hriscanstvom nemaju
A jel mu škode?

Ispravljeno je što nije valjalo, što je valjalo ne treba ni ispravljati.
 
pa i skode mu

sprovode formu a zanemaruju sustinu

pa se malo njih trudi da budu dobre osobe a slave po svaku cenu sa sto vise gostiju
Ma škodilo bi tebi što ne bi imao šta da kritikuješ ovde godinama.
Kakve veze ima koliko ko ima gostiju sa ovom temom? Nikakve.

Sprovođenje običaja rutinski i sa pažnjom su razlike između
forme i suštine.
 
Imaju li narodni običaji svoju vrednost i treba li ih sačuvati?
Имају. У селима је некада учитељица доводила читава одељења на причешће, данас то не постоји.
Често је тамо, где не постоје цркве, у селима су постојала дрвећа - записи. Људи су ишли тамо и молили се, да би касније, по доласку свештеника у те крајеве ишли заједно са свештеником и молили се.
У Црној Гори има један диван обичај, једном у току године, они који живе близу цркве Румије, попну се на планину и поред цркве оставе један камен. То је обичај који постоји без обзира на веру и нацију, сви су ишли и остављали један камен.
Неки обичаји су нестали али су остали топоними, многа места се називају црквишта, као места где је некада била црква.
 
ne, naprimer mladozenja i mlada su na svadbi u normalnoj garderobi,
gostima se ne sluzi rahatluk il "slatko" vec obican keks,
viljuska ne mora biti u levoj a noz u desnoj ruci kad jedes,
kad neko od ukucana umre ne pokrivaju se ogledala,
sanduk sa pokojnikom se ne spusta tri puta preko praga,
...........................................................................................
veze s vezom nema, al dobro došao
 
veze s vezom nema, al dobro došao
Oбичаји су разни. Има села у Босни где закључавају кућу на славу или гостима не служе нож. Не знам зашто, само сам чуо да је то негде остало као обичај.
pa nisu to crkveni obicaji

nit je bilo ogledala nit ratluka nit keksa nit vencanica nit viljusaka pre 2 hilj god

crkveni obicaj JE SAMO LITURGIJA

sve ostalo - slave , badnjaci, farbanje jaja ... su narodni obicaji

koje crkva nije uspela da iskoreni nego ih kao podrzava

iako veze sa hriscanstvom nemaju
Литургија није обичај већ централни део Цркве.
Поента Цркве и није да искорењује обичаје.
Погледај како је изгледала црквена штампа у периоду комунизма. Црква не само да није искорењивала, већ је подстицала обичаје као нпр обичај бадњака.
 
Oбичаји су разни. Има села у Босни где закључавају кућу на славу или гостима не служе нож. Не знам зашто, само сам чуо да је то негде остало као обичај.
Да то је тачно, у неким крајевима постоје такви обичаји, али ако може мала допуна, кућа се закључавала само док се "чита" слава, да не би било прекидања, чим се обави "протокол" са кољивом, ломљењем хљеба и здравица вином и ракијом, врата се откључавају да могу ући гости који су закаснили. Што се тиче тога да се гостима не поставља нож, углавном је везано за сахране, мада ни то нема никаквог ритуалног значаја, већ је некад било практичне природе, ријетка су била домаћинства, поготово по селима која су имале комплете прибора за јело за већи број људи, а поготово што је у питању Босна, па није било ни потребе за тим, јер је сваки човјек имао код себе нож(ић) :D који је користио свакодневно у различите сврхе. Ја и сада имам "миков" ножић, који је моја покојна бака увијек носила са собом, у питању је чешка верзија популарног швајцарца.
 
Расписах се право, а не рекох ништа на тему☺️, код нас постоји једна помало фасцинантна изрека: Боље је да изумре село, него обичај. На прву дјелује помало грубо, али шта ћеш, људи у овим крајевима су мало грубљи, јер им је живот константно био изложен различитим погибељима и различитим притисцима, тако да су им ти обичаји често били једини ослонац и сидро по питању очувања националног идентитета.
 
kod mene, za badnje veče korinđaši. dok su deca bila mala i tata i mama se najedu bombona. :D
Тих наших обичаја има читаво мноштво, разликују се мање или више по разним крајевима, али сви имају ту неку љепоту и проткани су дубљим смислом који ми сад из наше перспективе често превиђамо.
 
Тих наших обичаја има читаво мноштво, разликују се мање или више по разним крајевима, али сви имају ту неку љепоту и проткани су дубљим смислом који ми сад из наше перспективе често превиђамо.
zato što nasleđujemo i ne pitamo. kad pitaš nekog starijeg on ti kaže da ne zna, samo ga otac tako naučio. i verovatno je tako još u ranije vreme, s kolena na koleno.
a toliko različitih običaja, verujem da zbog duge okupacije i turaka i švaba i komunista ljudi smišljali svašta da zamagle pa se sad čudimo što tako
 
zato što nasleđujemo i ne pitamo. kad pitaš nekog starijeg on ti kaže da ne zna, samo ga otac tako naučio. i verovatno je tako još u ranije vreme, s kolena na koleno.
a toliko različitih običaja, verujem da zbog duge okupacije i turaka i švaba i komunista ljudi smišljali svašta da zamagle pa se sad čudimo što tako
Често добијеш и различита тумачења за исте ствари, па мораш склапати коцкице да би колико толико назрео суштину.
 
Често добијеш и различита тумачења за исте ствари, па мораш склапати коцкице да би колико толико назрео суштину.
e da te pitam možda znaš.
kad mi je tašta umrla, ide sahrana, pa prvo jutro, pa prva subota, e onda dođe 20-ti dan, daća ko za 40-ti,pa 40-ti.
i ja na 20-ti pitam zašto 20-ti dan, niko živ nije znao zašto.
 
e da te pitam možda znaš.
kad mi je tašta umrla, ide sahrana, pa prvo jutro, pa prva subota, e onda dođe 20-ti dan, daća ko za 40-ti,pa 40-ti.
i ja na 20-ti pitam zašto 20-ti dan, niko živ nije znao zašto.
Искрено, не знам, мада сам често виђао те неке личне интерпретације, вјероватно настале из неке унутрашње потребе, ја их испоштујем због тих људи, ништа ме не кошта.
 

Back
Top