"Najviše volim njenu vedrinu.
Puno joj je grlo smijeha, ima ga napretek,visi joj s usana presipa se,zvoni njime kao na uzbunu protiv zle volje. Ništa joj ne može ni kratak trenutak tuge,tanka sjenka sto brzo prolazi ,nema na čemu da se zaustavi, nije hrapava,nije ranjava,,nema ožiljka,ne misli šta joj je život dao,a šta oduzeo,ne razmišlja da li ima razloga za veselost: vesela je.To je dar kao i svaki drugi ,nije njena zasluga što ga ima, već što ga krije.
Smijeh joj ne traži razlog izvan sebe, on u njoj vri i brizga, prirodan kao gejzir, neodoljiv,čist, ne opominje, ne upozorava ,nije opterećen ruganjem,ni željom da se čuje, ni prazninom. Ima svoju boju i zvuk i širinu i neki naročiti smisao, liči pomalo na blagotvornu mudrost pretvorenu alhemijom njene nezlobive vedrine u lakoću što oslobađa..."♥(Meša Selimović)