Citati koji opisuju naša osećanja

-Iza svake izvanredne stvari koja postoji bilo je nesto tragicno.

- Previse volim knjige da bih ih pisao.

-Postoje mnoge stvari koje bismo odbacili od sebe kad se ne bismo bojali da ce ih neko drugi pokupiti.

-Romanticnost zivi od ponavljanja,a ponavljanje pretvara zelju u umetnost. (Osim toga, svaki put kad covek voli, jedini je put kad je voleo. To sto volimo razlicite osobe, ne menja jedinstvenost strasti. Samo je povecava.) U najboljem slucaju u zivotu mozemo imati samo jedno veliko iskustvo, a tajna zivota je u tome da ponavljamo to iskustvo sto cesce mozemo.

-Odredjivanje je ogranicavanje.

-Ja se nikada ne osvrcem na ono sto banalni ljudi govore, a ne mesam se nikada u ono sto prekrasni ljudi rade. Kada me neka osoba ocarava, onda mi je drag svaki nacin na koji ona svoju licnost izrazava.

-Nista osim cula ne moze izleciti dusu, upravo kao sto ni nista osim duse ne moze izleciti cula.

-Biti prirodan jednostavna je poza i najizdrzljivija za koju znam.

-Danas ljudi znaju cene svacemu, ali nicemu ne znaju vrednost.

Oskar Vajld - Slika Dorijana Greja
 
WIN_20180129_10_34_18.jpg


Miroslav Krleža
 
Kreativnost je prosto povezivanje stvari. Kada pitate kreativne ljude kako su nešto uradili oni se osećaju pomalo krivim, jer zapravo nisu uradili ništa, jednostavno su videli stvari na malo drugačiji način... To je zato što su uspeli da naprave vezu između iskustava i naprave nešto novo. A razlog tome je da su imali više iskustava od drugih ili su razmišljali o svojim iskustvima više nego drugi.

Steve Jobs
 
~Ne bih hteo puno da frojdisem, ali znas, ti losi momenti nas prate kao kolona na auto-putu. Dok sibas, ne mogu ti nista, ali ih se nakupi, vuku se za tobom kao krokodilski ples, i samo cekaju da usporis. I kad to ucinis, gotov si, pregaze te. Svi odjednom. Ali onda protutnje. Odu. I nemoj da juris za njima, pokusavajuci da ih obidjes, kao sto sam ja ucinio. To ne moze. Smanji gas, preuzmi kontrolu, vrati se u svoj ritam. Idemo dalje...

~Ocigledno smo gledali na svet sa razlicitih tacaka. Ili smo sa iste tacke gledali razlicite svetove?

Balasevic
 
"Zaćuti već ako ne znaš da pričaš jer postaće pepeo u tuđem uhu. Zaustavi ruku ako ne znaš da miluješ jer drugima će taj pokret biti šamar. Zažmuri ako ne želiš videti jer se slika krivi kroz prelamanja u oku. Zaustavi se ako ne znaš da hodaš jer tvoj korak izgledaće kao beg. Udahni duboko.... Nemoj da mrziš ako ne umeš da voliš jer gusta je ta tama koja ti kupuje dušu....''
 
Zabluda je da ljude možeš sačuvati.
Možda samo usporiti proces odlaska ako im podilaziš, hraniš ih čega god da su gladni, otvaraš pretince poverenja, gledaš kroz prste, daješ šta imaš i koliko umeš.
Sve što možeš je da se vežeš al da sačuvaš čoveka ne možeš. Ljudi se ne čuvaju, čuva se stado.
Ljudi te ili prihvate ili ne. Zavole tebe ili svoju iluziju o tebi. Dobar si im i kad si loš. Dođeš im kao neophodan dnevni sastojak, nekada meden, nekada gorak. Tako prihvataš i ti njih. Bez pritiska, bez merenja i menjanja.
Ne možeš ih sačuvati makar se pretvorio u njihovu senku.
Možeš ih samo dostojanstveno pustiti da odu.
Ostaće ti oni koje ne moraš da čuvaš, koji ne treba da čuvaju tebe.
Jer ste vezani nečim većim. Prihvatanjem koje menja na bolje.

Jelena Milenković
 
I jednog dana ćemo sesti, zariti lice u dlanove i zapitati, gde se izgubilo ono "ima vremena" koje smo tako često govorili? I tek tada ćemo shvatiti da će vreme uvek postojati, ali neće biti nas. Da smo propustili mnogo toga, čuvajući ga za neka "bolja vremena". A bolja vremena ne postoje. Uzmi onda kada ti se nudi. Postoje prilike i postoji vrijeme. Retko ih čovek zajedno sretne. Čekajući vreme, izgubimo prilike. Čekajući prilike izgubimo vreme..
Amela Seiler
 
Kao i neki hrišćani koji stalno pričaju o bogu, hrišćanstvu i svojoj veri, zato što bi se, ako prestanu da govore, mogli suočiti s neizmernom prazninom, tako i mi pričamo o politici, u nesvesnom nastojanju da prikrijemo svu ispraznost našeg stvarnog položaja. Reč je zamena za ono što izostaje, prizivanje nekog neuhvatljivog entiteta, magijski obred, iluzorno prisustvo nečega za šta čovek misli da se može uhvatiti pomoću jezika. U tome ima i autosugestije: kažem nešto i to onda ponavljam; prema tome, to postoji. Tačno je da čovekova reč postoji i da se, na neki način, time možemo zadovoljiti. Možda su reči nesvesna reakcija na sporo i kritičko buđenje naše svesti. Pošto bi praznina, kao neizbežna činjenica, bila nepodnošljiva, moramo uništiti tišinu svojim govorom i ispuniti prazninu zvukom, da ova ne bi postala suviše zastrašujuća. Upotreba zvuka i govora kao zamena za supstancu, obred je koji seže sve do početaka ljudske vrste. De Sad je pisao svoj dnevnik da bi uzdigao osrednja iskustva i nekako nadoknadio odsustvo svojih amorous ancillaries (ljubavnih pomagača). Sredinom XIX veka, ljudi su počeli da pričaju o kulturi, samo zato da bi jadikovali kako je ona u krizi. Beskrajne priče su doprinele naglom propadanju kulture, kao što i zemlja koja se masovno naoružava stalno govori o miru i nastavlja da u prvi plan istura goluba i maslinovu grančicu. Isto tako, neki diktator, sa svojom policijom i partijskom organizacijom, jeste taj koji će svoje najvatrenije pristalice podsticati da drže govore o tome kako je sloboda konačno stečena, a demokratija ostvarena.

Žak Elil
 
Savetovali su nas da vredno učimo, a mi živimo u vremenu kad se diplome kupuju. Govorili su nam da je smernost vrlina, a naslovne strane dobijaju sklandal-majstori. I sad se pitamo da li smo pogrešno vaspitavani ili živimo u pogrešnom vremenu. Ništa od toga. Sve je kako treba. Dobili smo priliku da vidimo da li smo samo učili ili nešto i naučili. Iskušenja su kao praktična nastava posle časova. Tu se vidi da li si učio sa razumevanjem ili si samo obična bubalica. Može se kupiti diploma, ali ne i znanje. Skandalom zadobiješ pažnju, ali ne i poštovanje. Heroji ovog vremena, prema mom uverenju, jesu oni ljudi koji i danas svoju decu ili sebe same nastoje da izvedu na "prav put". Sad konačno razumem šta to znači. Ne vredi da trčiš, ni da pretekneš bilo koga, ako put nije pravi, ako nije tvoj. Možda svaki put ima svoj cilj, ali svaki cilj ne donosi zadovoljstvo.

Brankica Damjanovic
 
Čujem, pretvaraš se u slepog miša i tražiš me po kotlinama i vrljacima. Pazi, još su ti vučje oči za potiljkom, medveđe kandže pod rebrima , zmijski otrov u svesti. Još samo u srcu zaboravljeni deo neba čuva mene, ćutljivog vrapca i štiti moj let. Zažmuri, seti se gde da tražiš.

Jelena Milenković
 
Било шта да човек чита, он самог себе чита. Било шта да разуме, само може да разуме основе
онога што је он сам. У веселим књигама човек се радује сопственој веселости, у тужним
књигама тугује над сопственом тугом. Књиге у којима аутор жели да се уздигне по цену
унижавања других буде у другима инстинкт уздизања по цену унижавања других.

Бела Хамваш
 

Back
Top