Citati i misli poznatih

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
10357830_751684968242843_6632434878776434900_n.jpg
 
''Ne molim te, Gospode, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osetljivošću da odredim šta je veoma, a šta manje važno...Stvori od mene coveka koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umeću malih koraka.''Ivo Andrić
 
Stablo i Cvet

U zoru je podno stabla iznikao malen Cvet. I tek što je otvorio oči, ugledao je Stablo.
- Ti si, sigurno, veliki Cvet - reče mu.
- Ne, ja nisam Cvet. Ja sam Stablo - odgovori Stablo.
- Kakva je razlika izmedju Stabla i Cveta? - upita Cvet
- Cvet živi nekoliko dana, a Stablo mnogo godina - reče Stablo.
- I to je sve ?
- Ne - odgovori Stablo
- Mi Stabla izdržimo i najjače vetrove, a vi, Cvetovi, prehladite se i od najblažeg lahora.
- To je sve? - ponovno upita Cvet.
- Vas mogu ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i negovati.
Vas ljudi vole, a i vi volite ljude. A s nama Stablima je drugačije..
Nas ne mogu ubrati i pokloniti. I ne mogu nas staviti u vazu i negovati.
Mi uvek ostajemo po strani.
- Zar smo mi Cvetovi na putu?
- Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze. Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zaštićeni.:)
- Šta se dogodi kada neko pogazi Cvet?
- To se uvek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena spominju pregažen cvet. Nas Stabla niko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole Cvetove.
- Onda si ti - reče mu Cvet - izuzetak među Stablima, jer tebe voli jedan mali Cvet.
Kada je oko podneva pripeklo sunce, Stablo je svojom senom zaštitilo Cvetić.
nepoznat autor
 
I, tako, bez reda,
mladost uvija mirom, snegova i leda,
I, tako, bez puta,
moje milovanje, po umiranju luta.

A mir, svud je mir, kad raspem što je bilo
i priklonim glavu na ono što me ceka;
na ceo jedan kraj sa kog se vino slilo
i smeh, i davna bestidnost, daleka.

I, tako, bez mora,
preliću život naš, zorama Fruških gora.
I tako, bez pića,
igraću, do smrti, skokom, sretnih, pijanih, bića.

Lutam, još, vitak, sa šapatom strašnim
i otresam članke, smehom prelivene,
ali, polako, tragom svojim, slutim,
tišina će stići, kad sve ovo svene,
i mene, i mene.
M. C.
 
Puritanac je, međutim, agresivan čovek. Njegovoj agresivnosti nemalu snagu daje to što on misli kako je pronašao jedini pravi način življenja.
Neko može biti puritanac i ako je materijalista i ako je idealista, budista ili talmudist, jer puritanizam nije pogled na svet nego temperament.
Tome treba dodati još dve stvari: slepu veru u čvrsto utvrđene principe, mračnu organičenost i suludu i podmuklu borbenu spremnost u ime tih istih principa.
Istinsku snagu puritancu daje što je on očajni ateista. Svaku bi ženu koja je lepša od proseka poslao na lomaču;
isto bi tako svaki masni zalogaj bacio svinjama; onoga ko se smeje osudio bi na doživotnu robiju;
ništa ne mrzi više od vina (metafora Boga), to jest, ustvari, ničega se toliko ne boji kao vina.

Puritanac je apstraktni čovek. Bezdušan.
Kod ateista je uvek veći problem sa srcem nego sa pameću. Puritanac je istinski duševni bolesnik.
Najkrvavije bitke i najstrašnije revolucije svetska istorija može da zahvali jedino puritancima. I sve zbog toga što je on, jadnik, umesto Boga otkrio princip. I on to zna. Zna i da je očajan. Vidi kako to dalje ne ide, ali ipak to i dalje čini. …
Lek apstrakntnog života, ateizma, je zaljubiti se u prelepu ženu, i to brzo,… šetati po cveću, preseliti se i stanovati četinarskoj šumi, slušati muziku, diviti se slikama i piti, piti vino…Život ne vredi ništa ako ga ne možemo dati za veću vrednost.

Bela Hamvaš
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top