Realan011
Zainteresovan član
- Poruka
- 238
NEPOBITNE ISTORIJSKE ISTINE – Da nije bilo Srba, Hrvatska kao država danas ne bi ni postojala
Piše: Stevan Lazić
Kad je, nema tome davno, Tomislav Nikolić, predsednik Srbije, govorio u Ujedinjenim nacijama o radu Haškog tribunala i u govoru izrekao i negativne ocene o radu tog suda, u Hrvatskoj je njegov govor izvrgnut podozrenju, ismevanju, osudi. Uz istovremene bezmerne pohvale sudu kao istinskom sudu pravde. Pa još kad se sa pozornice Generalne skupštine UN začuo Marš na Drinu - čaša se prelila. Zaboravljajući pritom, u Hrvatskoj, naravno, da je taj marš komponovan u slavu branilaca, a ne u slavu osvajača, agresora. Među kojima je, agresorima, bio i velik broj Hrvata, koji su počinili stravične zločine nad nevinim Srbima – starcima, decom i ženama – u Mačvi i po srpskoj strani Podrinja.
Zaista je lepo hvaliti sud koji i šakom i kapom osuđuje Srbe. Jer kako ne hvaliti sud koji je, takođe ne tako davno, pre rasprave o njegovom radu, oslobodio, u drugostepenom postupku, hrvatske generale za zločine u Oluji. I to koje generale?! Prilično leve, minorne generale. Dok su oni glavni ili pomrli ili su se smeškali na suđenje i presude.
I tada ne beše boljeg, pravednijeg i stručnijeg sudskog tela na svetu. Jer, ne, zločina nad Srbima nije bilo. U Oluji, naravno. I nikad taj sud nije ni procesuirao ni osudio bilo koga za izbacivanje konstitutivnog naroda iz ustava, za agresiju na SFRJ i Jugoslovensku narodnu armiju, odnosno JNA, za zločine nad Srbima u Gospiću, Osijeku, Sisku, Vukovaru, Pakračkoj Poljani, na Zagrebačkom velesajmu, u zagrebačkom Kerestincu, u splitskoj Lori, na Koranskom mostu, na Miljevačkom platou, u Medačkom džepu, u Bljesku… link -> http://www.intermagazin.rs/nepobitne-istorijske-istine-da-nije-bilo-srba-hrvatska-kao-drzava-danas-ne-bi-ni-postojala/
Kad je, nema tome davno, Tomislav Nikolić, predsednik Srbije, govorio u Ujedinjenim nacijama o radu Haškog tribunala i u govoru izrekao i negativne ocene o radu tog suda, u Hrvatskoj je njegov govor izvrgnut podozrenju, ismevanju, osudi. Uz istovremene bezmerne pohvale sudu kao istinskom sudu pravde. Pa još kad se sa pozornice Generalne skupštine UN začuo Marš na Drinu - čaša se prelila. Zaboravljajući pritom, u Hrvatskoj, naravno, da je taj marš komponovan u slavu branilaca, a ne u slavu osvajača, agresora. Među kojima je, agresorima, bio i velik broj Hrvata, koji su počinili stravične zločine nad nevinim Srbima – starcima, decom i ženama – u Mačvi i po srpskoj strani Podrinja.
Zaista je lepo hvaliti sud koji i šakom i kapom osuđuje Srbe. Jer kako ne hvaliti sud koji je, takođe ne tako davno, pre rasprave o njegovom radu, oslobodio, u drugostepenom postupku, hrvatske generale za zločine u Oluji. I to koje generale?! Prilično leve, minorne generale. Dok su oni glavni ili pomrli ili su se smeškali na suđenje i presude.
I tada ne beše boljeg, pravednijeg i stručnijeg sudskog tela na svetu. Jer, ne, zločina nad Srbima nije bilo. U Oluji, naravno. I nikad taj sud nije ni procesuirao ni osudio bilo koga za izbacivanje konstitutivnog naroda iz ustava, za agresiju na SFRJ i Jugoslovensku narodnu armiju, odnosno JNA, za zločine nad Srbima u Gospiću, Osijeku, Sisku, Vukovaru, Pakračkoj Poljani, na Zagrebačkom velesajmu, u zagrebačkom Kerestincu, u splitskoj Lori, na Koranskom mostu, na Miljevačkom platou, u Medačkom džepu, u Bljesku… link -> http://www.intermagazin.rs/nepobitne-istorijske-istine-da-nije-bilo-srba-hrvatska-kao-drzava-danas-ne-bi-ni-postojala/