Moj drugar iz Nisa dosao u Kanadu krajem '90-tih, tu radio godinama kao software engineer, dobio dete, stekao u drzavljanstvo ali su stalno imali fix ideju da odu za Nemacku, pogotovo supruga mu jer su njeni roditelji tamo bili gastarbajteri. I pocne on da trazi posao u Svabiji, pitam ga ja kakav je sa nemackim jezikom, kaze nikakav a nece ni da uci jer se njemu iskreno ni seli za tamo, navikao na Toronto, radno okruzenje, ljude... Ok, pa kako onda trazis posao? Udjem u oglase za softwarease i kad prepoznam strucne reci ( na engleskom su naravno) sibnem im mail sa CV-jom, i uvek mi odgovore, imao sam vec 5-6 telefonskih intervjua i ponuda za posao, sad vagam sta cu.
Na kraju su otisli u Volksburg, zaposlio se u VW kao softtware inzenjer, obavio intervju na engleskom, dogovorio se za posao i na kraju se 2006-te preselili za Nemacku. Tamo je radio u kancelariji gde svi govore engleski i sa njim su tako radili .
No posle dve godine, cak dve, razgovara njegov nenadzer sa njim i kaze mu onako pomirljivo "Djole, vec si dve godine ovde a nisi se pomerio sa nemackim, bio bi red da ga bar malo naucis". Drugar je ostao jos 2 godine u VW-u a da nije naucio bas nista iz tog jezika, na kraju se vratio u Toronto a nemacki je totalno iskulirao.