Sasvim suprotno od ovoga...
Čim mi neko pošalje bar sms znači da me se sjetio i ne vidim razlog što bi me to nerviralo...jer bitna je namjera,a "tehnički"dio, da li će čestitka biti uživo,telefonom ili sms-om je manje važan...
Trudim se da se sjetim rođendana svih koji mi znače (a jedino što nekako pamtim su rođendani

),i naravno,trudim se da se zahvalim svakome ko mi čestita...Mislim da je nezahvalno i nevaspitano ne odgovoriti na bar neki način na čestitku...Možeš da nemaš trenutno kredita ili nešto opravdano da te spriječi,ali imaš i sutra dan...
Nekako čak imam više opravdanja i kad se neko ne sjeti da mi čestita,nego kad mi ne odgovori na čestitku...

Mislim,može čovjek da zaboravi kad je nekome rođendan,ali šta tako strašno treba da se dogodi da ne možeš otipkati ni jedno obično "hvala",ako ti neko već čestita nešto...Kao što rekoh,to mi je stvar (ne) kulture i egoizma...
Takođe ne razumijem one namćore koji na svoj rođendan isključe telefon,jer ih mrzi da ih neko cima...

Kao propašće svijet ako ih neko propudi u ponoć...a kladim se da jedva čekaju da ih se neko sjeti...