Hm....ja kao zensko moram da protestvujem ovde...Mislim da nisi u pravu.Prosto i mi devojke znamo da budemo povredjene duboko i ranjene...Ali sto kaze Sekspir :"Ko rana nema oziljku se ruga" i uvek je tako u životu...Ali,prosto želim reći tj.napisati da nekada kada smo duboko povredjeni postajemo žestoke neverne Tome,i da nekada se desi da se i ne primeti neka fina cura,jer ako si na primer povredjen,tesko ces realno gledati ne neke stvari,da mozda sada na primer imas pored nekoga pored sebe ko je normalan i fin...Hocu reci,da ima i dobrih i finih cura,koje su iako propatile ili imale lose iskustvo,ne pokušavaju da se svete onom losem preko sada dobrog momka...Moje je barem takvo iskustvo.Znači,ja sam trebala da se svetim i da zavlačim dobrog momka kojeg sam upoznala da na njemu lečim stare rane i nezadovoljstava koja mi je prouzrokovao bivši.....Ma to je van svake pameti.Ja sam iz toga izvukla pouku.Ono što je nepobitno činjenica,je da mi je zasta trebalo vremena da se uverim da su reči sikrene od srca kao i postupci,ali sam davno skontala da ću ako unapred budem razmišljala kao neke da se svetim...Da cu tada biti jednako grozna prema nekome finom,kao što je i taj neko bio prema meni.