Ja više ne umijem pjesme pisati
u kitnjaste rime odijevati stih
ja živim sada svoje pjesme
a vazduh što dišem si ti.
Ja više ne umijem slušati šapat vjetra
tumačit mu riječi što nosi ih noć
ja skromni sužanj sam čekanja svitanja
kad začut' ću korak što će mi doć'.
I žubor potoka za me je sada nijem,
i lišće što u krošnjama sneno šapće
ne čujem više ja ,
dok zora polako rudi od čekanja sam sva.
u kitnjaste rime odijevati stih
ja živim sada svoje pjesme
a vazduh što dišem si ti.
Ja više ne umijem slušati šapat vjetra
tumačit mu riječi što nosi ih noć
ja skromni sužanj sam čekanja svitanja
kad začut' ću korak što će mi doć'.
I žubor potoka za me je sada nijem,
i lišće što u krošnjama sneno šapće
ne čujem više ja ,
dok zora polako rudi od čekanja sam sva.
Poslednja izmena:
