Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.119
Danas vise nema casti ni morala. Nedostaje svaka vrsta javnog priznanja. Novine su pune losih vijesti, a ako se nesto i spomene kao "vrijedno" onda to nije upotrebljivo u javnom zivotu gradjana. Npr. sportski uspjesi su neupotrebljivi u svakodnevnom zivotu. U ranija vremena su sportska nadmetanja sluzila kao dokaz ratne spreme, a danas se svud okolo sutaju neke loptice.
Ratna sprema je bila dokaz nekog zdravlja, a u tu svrhu bila je dodjeljivana i cast. Ljudi su isticali podvige za koje je bilo potrebno veliko zdravlje. Cak se i lijep govor moze istaci kao znak dusevnog zdravlja, a to zdravlje onda proizvodi i tjelesno zdravlje pravilnim mijesanjem i rasporedom tecnosti u tijelu, prije svega krvi.
Nema nista lose u htjeti biti voljen, kroz ljubav se stvara izvrsno varenje u zeludcu, a onda krv izdasno hrani najvaznije dijelove tijela, prije svega mozak.
Tuga, s druge strane, ispija krv iz glave i cini da pojedinac biva okrenut u sebe i blijed, a Dekart kaze da tuga izaziva groznicu/grip.
Biti voljen od strane veceg broja ljudi se zove slava, a pojedinacna ljubav iste vrste se zove cast. Gradjani caste svoje monarhe naslednom vladavinom, a ovi im uzvracaju rumenim obrazima i zainteresovanoscu.
Medjutim, sta ako vise nema casti i ako svako veliko djelo mora proci nezapazeno? Sta da radi neko ko je ucinio djelo koje odgovara samo zdravim ljudima? Da li da ga spominje ili da ga zaboravi i pridruzi se opstem sazaljivanju i tugovanju zbog zemljotresa u Zenici ili cunamija u Japanu? Ako ga spomene nazvace ga hvalisavcem...
Ratna sprema je bila dokaz nekog zdravlja, a u tu svrhu bila je dodjeljivana i cast. Ljudi su isticali podvige za koje je bilo potrebno veliko zdravlje. Cak se i lijep govor moze istaci kao znak dusevnog zdravlja, a to zdravlje onda proizvodi i tjelesno zdravlje pravilnim mijesanjem i rasporedom tecnosti u tijelu, prije svega krvi.
Nema nista lose u htjeti biti voljen, kroz ljubav se stvara izvrsno varenje u zeludcu, a onda krv izdasno hrani najvaznije dijelove tijela, prije svega mozak.
Tuga, s druge strane, ispija krv iz glave i cini da pojedinac biva okrenut u sebe i blijed, a Dekart kaze da tuga izaziva groznicu/grip.
Biti voljen od strane veceg broja ljudi se zove slava, a pojedinacna ljubav iste vrste se zove cast. Gradjani caste svoje monarhe naslednom vladavinom, a ovi im uzvracaju rumenim obrazima i zainteresovanoscu.
Medjutim, sta ako vise nema casti i ako svako veliko djelo mora proci nezapazeno? Sta da radi neko ko je ucinio djelo koje odgovara samo zdravim ljudima? Da li da ga spominje ili da ga zaboravi i pridruzi se opstem sazaljivanju i tugovanju zbog zemljotresa u Zenici ili cunamija u Japanu? Ako ga spomene nazvace ga hvalisavcem...
