Čarls Bukovski

Beda

Covek kojeg nikada nisi video onaj je
koji te odrzava,
onaj koji ce mozda doci
jednog dana.

On nije napolju na ulicama ili
u zgradama ili na
stadionima
ili ako je tamo
mora da sam ga
promasio

On nije neki od nasih predsednika
ili glumaca

Pitam se ima li ga negde

Hodam ulicama
pored radnji i bolnica i
bioskopa i kafana
i pitam se ima li ga tamo

gledam vec skoro pola stoleca
i nikako da ga vidim

zivog coveka,istinski zivog,
recimo kad spusti ruke
posto je pripalio cigaretu
vidis mu oci
kao oci tigra koje zure nekud
u vetar

Ali,kad se ruke spuste
uvek su to neke
druge oci
vecito vecito
druge

I uskoro
ce biti prekasno za mene
i prozivecu zivot
s dragstorima,mackama,carsavima,
pljuvackom,novinama,zenama,vratima i
drugim asortimanom,
ali nigde
zivog coveka.
 
Kako su Buka odbili iz redakcije časopisa :D i dole je njegov tekst....etc...etc...
10igewn.jpg
 
Bukovski ...

O MACKAMA:
Dobro je imati mnogo macaka oko sebe. Ako si depresivan, samo pogledaš u macke i odmah se osecaš bolje; one poznaju stvari onakve kakve one ustvari jesu. Ne treba se ni oko cega uzbudivati. One to jednostavno znaju. One su spasitelji. Što više macaka imaš, to ceš duže živeti. Ako imaš sto macaka, živeceš deset puta više nego što bi živeo da ih imaš deset. Jednog dana ce ovo biti otkriveno i ljudi ce imati na hiljade macaka i živece vecno. To je zaista komicno.

O POEZIJI:
Uvek cu se secati dvorišta u osnovnoj školi i mališana koji su na pomen reci ,,pesnik” ili ,,poezija” pocinjali da se smeju i rugaju. A kapiram i zašto – zato što je poezija lažna. Ona je lažna i snobovska vekovima unazad. Previše je pateticna. I precenjena je. To je gomila smeca. Poezija je vec vekovima skoro totalno sranje. Cista prevara, lažnjak.

Ne bih želeo da me pogrešno razumeju, bilo je i nekoliko veoma dobrih pesnika. Kao onaj Kinez Li Po. (Cuveni kineski pesnik 701-762. Otišao je od kuce sa 19 godina i živeo sa taoistickim pustinjacima. Poznat je po raspusnickom životu i pijancenju. – Prim. prev.) On je bio u stanju da unese više osecanja, realizma i strasti u samo cetiri ili pet jednostavnih stihova nego što vecina pesnika može na cetrnaest ili petnaest stranica svog sranja. A i lokao je vino, takode. Obicavao je da plovi u camcu niz reku, zapali svoje pesme i pije vino. Vladari su ga voleli zato što su razumevali ono što je pisao... i naravno, spaljivao je samo loše pesme. (smeh)

Ono što ja pokušavam, izvinite me što sebe stavljam u prvi plan, je da prikažem život najamnih radnika, prostih ljudi... ženu koja vrišti na coveka kad se vrati kuci. Suštinu stvarnosti svakodnevnog življenja... nešto što se retko pominjalo u poeziji u prethodnim vekovima. Reci cu to jednostavno: poezija vekovima unazad je cisto sranje. I to je sramotno.

O HUMORU I SMRTI:
Ima ih veoma malo. Verovatno je poslednji veliki humorista bio Džejms Turber. (Americki pisac i karikaturista koji je godinama radio za Njujorker seriju o liku s imenom Volter Miti – coveku koji ne razume urbanu sadašnjicu i beži u svet fantazije. – Prim. prev.) Ali njegov humor je bio toliko genijalan da su ga prevideli. Kad sa ove distance pogledamo, tip je bio ono što danas nazivamo psiholog/psihijatar epohe. Imao je ono muškarac/žena videnje – znaš, ljudi pronicu u stvari i pojave. Bio je panaceja. Njegov humor bio je tako stvaran da si morao da ugušiš svoj smeh da ne bi poludeo. Pored Turbera, ne mogu da se setim nikog drugog... Ja s vremena na vreme mogu da budem komican, ali ne kao on. Ono što ja posedujem ne mogu da nazovem pravi humor. To je pre satira. Ja skoro da sam navucen na satiru. Šta god da se desi... smešno je. Skoro sve je smešno. Znaš, mi *****mo svaki dan. To je smešno. Zar ne? Moramo redovno da pišamo, stavljamo hranu u usta, punimo uši i mozak svim i svacim... Moramo da preživljavamo. A to je stvarno glupo i odvratno, zar ne? I sise su beskorisne, sem ako...

Znaš, mi smo cudovišta. Kada bismo to samo mogli da vidimo, možda bi i mogli da se volimo... Da shvatimo koliko smo smešni, sa svim svinjarijama koje sejemo unaokolo, govna se poprilicno natalože u nama kad pogledamo jedno drugo u oci i kažemo ,,volim te”; naša osecanja se ugljenišu i pretvaraju u govna, a mi nikad ne prdimo jedno pred drugim. Sve to je definitivno satira...

A onda umremo. Ali, smrt nas ne zaslužuje. Ona ne pokazuje nikakvu verodostojnost – mi pokazujemo svu verodostojnost. Da li sa rodenjem zaslužujemo život? Ne baš, ali smo definitvno ubaceni u igru... To me nervira. Smrt me nervira. Život me nervira. Nervira me da budem utamnicen izmedu tih polarnosti. Znaš li samo koliko puta sam pokušao samoubistvo? (Linda pita, ,,Pokušao?”) Daj mi vremena, bejbi. Imam tek 66 godina. Još uvek radim na tome.

Kad imaš kompleks samoubistva, ništa ne može previše da ti smeta... osim da izgubiš na trkama. To te nekako nasekira. Zašto je tako?... Zato što koristiš um [na trkama] a ne srce.

Nikad nisam jahao konja.

Ja se ne interesujem toliko za konje, koliko za nastajanje pravde i nepravde... selektivno.
 
Secam se ,pre par godina ...imao sam 22 pune ...dezurao u vojsci i citao Bludnog sina ,tacnije ,odusevljavao se njime ...naisao mi neki glavonja ,pitao me koliko imam godina ,i nakon mog odgovora rekao da dzabe to citam jer necu moci nista da razumem ...
Par godina kasnije ,procitah ja njega opet ,pa na sve to dodadoh i Zene ...i sad nesto razmisljam ...dal' da odlozim te knjige pa da vidim kakva je razlika u razumevanju istih ,kod onih sa 20 ,40 ili nesto vise godina ?! Ja generalno imam jedan problem kada citam knjigu ...ja se uzivim skroz ,i u njoj sam ,medjutim ne znam da razmisljam o sustini ,o poruci i pouci ,i pitam se da li to svaka knjiga mora da ostavi iza sebe ...ili je dovoljno da osetim to nesto tokom samog citanja i da kazem da zbog onog sto sam u ovim knjigama procitao ,ja volim Bukovskog ...ili sam u totalnoj zabludi i neznanju :confused: . Help :) !!!
Eto ga Buk na vrhu strane ...a ja cekam odgovor ;) !
 
Znate ono što je neko jednom rekao za komunizam. Nitkov je svako ko nije bio komunista u mladosti i ko ostane komunista kad ostari, ili tako nekako.
Što se mene tiče, slična je stvar sa Bukovskim - normalno je da mu se diviš sa 16 ili 17 godina, pa i sa 20, ali ako napuniš 30 ili 35, a i dalje mu se diviš, onda tu već nešto nije u redu. Hoću reći, on je OK za početak, ali ako te on ne odvede drugim piscima, ako ostaneš na njemu...
Normalno je da čitaš Bukovskog, pa te onda on odvede prema Keruaku, Ginsbergu, Henriju Mileru... pa te oni odvedu do Hemingeja, ili Bodlera itd, itd.
 
Znate ono što je neko jednom rekao za komunizam. Nitkov je svako ko nije bio komunista u mladosti i ko ostane komunista kad ostari, ili tako nekako.
Što se mene tiče, slična je stvar sa Bukovskim - normalno je da mu se diviš sa 16 ili 17 godina, pa i sa 20, ali ako napuniš 30 ili 35, a i dalje mu se diviš, onda tu već nešto nije u redu. Hoću reći, on je OK za početak, ali ako te on ne odvede drugim piscima, ako ostaneš na njemu...
Normalno je da čitaš Bukovskog, pa te onda on odvede prema Keruaku, Ginsbergu, Henriju Mileru... pa te oni odvedu do Hemingeja, ili Bodlera itd, itd.

Ja ne bih rekao da ga obožavaju samo tinejdžeri niti da stariji od njih nisu sazreli samo zato što i dalje čitaju Bukovskog. Zapravo, mislim da se sredovečni ljudi u njima mogu najbolje pronaći!
Ali i dalje ostaje pitanje, zašto voleti baš Bukovskog kada piše poput većine severnoameričkih pisaca?
 
zašto voleti baš Bukovskog kada piše poput većine severnoameričkih pisaca?

Ovo podebljano mi je baš sumnjivo. Nisam čitao sve američke pisce pa da znam o kojoj većini govoriš, ali od onih koje sam čitao nisam ih našao mnogo koji su mu slični. Čitao sam, najviše, Foknera, Stajnbeka, Apdajka, Filipa Rota, Ostera, Delila, Pinčona, Hemingveja, Šervuda Andersona, Skota Ficdžeralda... i niko od njih me ni malo ne podsjeća na Bukovskog. Zapravo sve ih smatram sasvim različitim i boljim piscima, mnoge i neuporedivo boljim.
Bukovski, malo, podsjeća na Henrija Milera, na bitnike, kao što su Barouz i Keruak, mada njih nikakako nije volio i sigurno bi se naljutio da mu to neko kaže. Naravno, liči i na Džona Fantea, čiji uticaj je uvijek pominjao. Sigurno ima još poneko, ali još uvijek se pitam koja je to većina.

Ne bih ja pisao ovoliki post, ali volim mnoge američke pisce i bilo bi mi žao da neko misli da je sva američka književnost kao Bukovski. To bi bila ogromna greška.
 
Većinu ne čine samo pisci koje ste vi pročitali (mada, primećujem tri tačke kojima završavate spisak) već svi oni koji su stvarali nekada i koji to čine danas. :)
Čitalac može da se opredeli za neko savremeno delo i u njemu će prepoznati veliki uticaj Bukovskog, ali ne i preteranu razliku (što ne mora odmah da znači da su se svi ugledali na njega). E, ali i u njegovom radu je vrlo lako prepoznati Selindžera, Foknera i Ficdžeralda recimo, što je normalno. Pa kakvu je on onda novinu uneo u književnost i po čemu se razlikuje, ako u obzir uzmemo stil i učestalost tema kojima se bavi? Ostaje mi zaključak da ga vredi čitati samo zato što se on na vreme istakao i zato što je hvaljen.
 
Većinu ne čine samo pisci koje ste vi pročitali (mada, primećujem tri tačke kojima završavate spisak) već svi oni koji su stvarali nekada i koji to čine danas. :)
Čitalac može da se opredeli za neko savremeno delo i u njemu će prepoznati veliki uticaj Bukovskog, ali ne i preteranu razliku (što ne mora odmah da znači da su se svi ugledali na njega). E, ali i u njegovom radu je vrlo lako prepoznati Selindžera, Foknera i Ficdžeralda recimo, što je normalno. Pa kakvu je on onda novinu uneo u književnost i po čemu se razlikuje, ako u obzir uzmemo stil i učestalost tema kojima se bavi? Ostaje mi zaključak da ga vredi čitati samo zato što se on na vreme istakao i zato što je hvaljen.

Ne moraš mi persirati.
Moram da kažem da nisam kod njega prepoznao uticaje pisaca koje pominješ, možda je on želio da piše kao oni, ali to mu baš nije polazilo za rukom.
Sad će mnogi da me napadnu, i da kažu kako nemam pojma, ali, iskreno, mislim da je Bukovski popularan uglavnom zato što otvoreno, duhovito i ironično govori o seksu i alkoholu. Znači, zanimljiv je zbog teme i jezika, a ne zbog nekog originalnog književnog postupka.
Kao što rekoh, nemam ništa protiv njega. Čitao sam ga nekad, bio mi je zanimljiv, ali kad sam pročitao još dosta drugih pisaca, malo bolje sam shvatio šta je književna vrijednost. A i ne znam baš da ga mnogo ozbiljnih kritičara danas hvali. Hvale ga, mahom mladi, obožavaoci.
 
Ne moraš mi persirati.
Moram da kažem da nisam kod njega prepoznao uticaje pisaca koje pominješ, možda je on želio da piše kao oni, ali to mu baš nije polazilo za rukom.
Sad će mnogi da me napadnu, i da kažu kako nemam pojma, ali, iskreno, mislim da je Bukovski popularan uglavnom zato što otvoreno, duhovito i ironično govori o seksu i alkoholu. Znači, zanimljiv je zbog teme i jezika, a ne zbog nekog originalnog književnog postupka.
Kao što rekoh, nemam ništa protiv njega. Čitao sam ga nekad, bio mi je zanimljiv, ali kad sam pročitao još dosta drugih pisaca, malo bolje sam shvatio šta je književna vrijednost. A i ne znam baš da ga mnogo ozbiljnih kritičara danas hvali. Hvale ga, mahom mladi, obožavaoci.
WTF?!
Pohvalimo mlade obozavaoce koji, ne znajuci mnogo ozbiljnih kriticara, malo bolje shvate sta je knjizevna vrednost, pa procitaju jos dosta drugih pisaca. Kakav fles!
 
Poslednja izmena:
Opet? Ili je Bukovski, ili je Vidojković... Samo li to čitate?
Volim Bukovskog, mada svakom preporučujem da izbegne knjigu "Žene" u širokom luku.
Ironija, ta knjiga mu je donela slavu.
Preporučujem Bludnog Sina i Post Office. Nasmejaće vas svojom iskrenošću.
 
Nazalost, prvo mi je u ruke pao roman Zene, malo je reci da sam bila zgranuta i da mi nista nije bilo jasno. A onda me je neko ovde ubedio da procitam PostOffice... to je donekle popravilo utisak, ali i dalje ne kapiram kakvu umetnicku vrednost moze imati neka takva knjiga. Tako da je Bukovski za mene. :thumbdown:
 

Back
Top