Bukovski ...
O MACKAMA:
Dobro je imati mnogo macaka oko sebe. Ako si depresivan, samo pogledaš u macke i odmah se osecaš bolje; one poznaju stvari onakve kakve one ustvari jesu. Ne treba se ni oko cega uzbudivati. One to jednostavno znaju. One su spasitelji. Što više macaka imaš, to ceš duže živeti. Ako imaš sto macaka, živeceš deset puta više nego što bi živeo da ih imaš deset. Jednog dana ce ovo biti otkriveno i ljudi ce imati na hiljade macaka i živece vecno. To je zaista komicno.
O POEZIJI:
Uvek cu se secati dvorišta u osnovnoj školi i mališana koji su na pomen reci ,,pesnik” ili ,,poezija” pocinjali da se smeju i rugaju. A kapiram i zašto – zato što je poezija lažna. Ona je lažna i snobovska vekovima unazad. Previše je pateticna. I precenjena je. To je gomila smeca. Poezija je vec vekovima skoro totalno sranje. Cista prevara, lažnjak.
Ne bih želeo da me pogrešno razumeju, bilo je i nekoliko veoma dobrih pesnika. Kao onaj Kinez Li Po. (Cuveni kineski pesnik 701-762. Otišao je od kuce sa 19 godina i živeo sa taoistickim pustinjacima. Poznat je po raspusnickom životu i pijancenju. – Prim. prev.) On je bio u stanju da unese više osecanja, realizma i strasti u samo cetiri ili pet jednostavnih stihova nego što vecina pesnika može na cetrnaest ili petnaest stranica svog sranja. A i lokao je vino, takode. Obicavao je da plovi u camcu niz reku, zapali svoje pesme i pije vino. Vladari su ga voleli zato što su razumevali ono što je pisao... i naravno, spaljivao je samo loše pesme. (smeh)
Ono što ja pokušavam, izvinite me što sebe stavljam u prvi plan, je da prikažem život najamnih radnika, prostih ljudi... ženu koja vrišti na coveka kad se vrati kuci. Suštinu stvarnosti svakodnevnog življenja... nešto što se retko pominjalo u poeziji u prethodnim vekovima. Reci cu to jednostavno: poezija vekovima unazad je cisto sranje. I to je sramotno.
O HUMORU I SMRTI:
Ima ih veoma malo. Verovatno je poslednji veliki humorista bio Džejms Turber. (Americki pisac i karikaturista koji je godinama radio za Njujorker seriju o liku s imenom Volter Miti – coveku koji ne razume urbanu sadašnjicu i beži u svet fantazije. – Prim. prev.) Ali njegov humor je bio toliko genijalan da su ga prevideli. Kad sa ove distance pogledamo, tip je bio ono što danas nazivamo psiholog/psihijatar epohe. Imao je ono muškarac/žena videnje – znaš, ljudi pronicu u stvari i pojave. Bio je panaceja. Njegov humor bio je tako stvaran da si morao da ugušiš svoj smeh da ne bi poludeo. Pored Turbera, ne mogu da se setim nikog drugog... Ja s vremena na vreme mogu da budem komican, ali ne kao on. Ono što ja posedujem ne mogu da nazovem pravi humor. To je pre satira. Ja skoro da sam navucen na satiru. Šta god da se desi... smešno je. Skoro sve je smešno. Znaš, mi *****mo svaki dan. To je smešno. Zar ne? Moramo redovno da pišamo, stavljamo hranu u usta, punimo uši i mozak svim i svacim... Moramo da preživljavamo. A to je stvarno glupo i odvratno, zar ne? I sise su beskorisne, sem ako...
Znaš, mi smo cudovišta. Kada bismo to samo mogli da vidimo, možda bi i mogli da se volimo... Da shvatimo koliko smo smešni, sa svim svinjarijama koje sejemo unaokolo, govna se poprilicno natalože u nama kad pogledamo jedno drugo u oci i kažemo ,,volim te”; naša osecanja se ugljenišu i pretvaraju u govna, a mi nikad ne prdimo jedno pred drugim. Sve to je definitivno satira...
A onda umremo. Ali, smrt nas ne zaslužuje. Ona ne pokazuje nikakvu verodostojnost – mi pokazujemo svu verodostojnost. Da li sa rodenjem zaslužujemo život? Ne baš, ali smo definitvno ubaceni u igru... To me nervira. Smrt me nervira. Život me nervira. Nervira me da budem utamnicen izmedu tih polarnosti. Znaš li samo koliko puta sam pokušao samoubistvo? (Linda pita, ,,Pokušao?”) Daj mi vremena, bejbi. Imam tek 66 godina. Još uvek radim na tome.
Kad imaš kompleks samoubistva, ništa ne može previše da ti smeta... osim da izgubiš na trkama. To te nekako nasekira. Zašto je tako?... Zato što koristiš um [na trkama] a ne srce.
Nikad nisam jahao konja.
Ja se ne interesujem toliko za konje, koliko za nastajanje pravde i nepravde... selektivno.