Carl Gustav Jung, "Sećanja, snovi, razmišljanja"

jung.jpg


šema svesti preuzeta sa www.structural-learning.com


Carl Gustav Jung, "Sećanja, snovi, razmišljanja”: "Naše doba je usmerilo sav značaj na ovde i sada, i tako dovelo do demonizacije čoveka i njegovog sveta. Fenomen diktatora i beda koju su napravili izviru iz činjenice da je čoveku oduzeta transcendencija kratkovidošću superintelektualaca.

Kao i oni, postao je žrtvom nesvesti. Ali čovekov zadatak je upravo suprotan: da postane svestan sadržaja koji se potiskuju nagore iz nesvesnog.

Niti treba da istrajava u svojoj nesvesnosti, niti da se identifikuje sa nesvesnim elementima svog bića, izbegavajući tako svoju sudbinu, a to je da stvara što više svesnosti.

Koliko možemo uočiti, jedina svrha ljudskog postojanja jeste da osvetli tamu pukog bivstvovanja. Može se čak pretpostaviti da, baš kao što nesvesno utiče na nas, isto tako i mi osvešćivanjem utičemo na naše nesvesno."

- Frojd je svest ljudi poredio sa santom leda da bi slikovito predstavio proporciju svesnog i nesvesnog. Jedna trećina je iznad vode, dok su dve trećine ispod. Samo mali deo je svestan, veći je nesvestan.

Jung se u potpunosti slagao time. Ali ne i Frojdovim objašnjenjem neuroza i pridavanju preteranog značaja sekslualnosti. Iako nije dovodio u pitanje uticaj i delovanje seksulanog nagona shvatio je da je nesvesno kompleksnije.

Na osnovu intenzivnog, dugogodišnjeg istraživanja simbola u umetnosti, alhemiji, snovima, vizijama itd. utvrdio je da svi ljudi imaju isto kelektivno nesvesno pored individualnog podsvesnog.

Individualno podsvesno je različito za svakog čoveka pošto imaju drugačije okolnosti, doživljaje i iskustva. Kolektivno nesvesno je duhovna suština ljudi. Zato je najdublja i najzagonetnija osnova celokupnog bića i ličnosti skrivena u tami neistraženog i nepoznatog. Svesno je svetlost spoznatog.

Tama nesvenog i svetlost svesnog su kao jin i jang koji se nalaze u neraskidivoj vezi. Medjusobno se uslovljavaju i stvaraju, pa se ne mogu razumeti jedno bez drugog i vremena.

Vreme je stalna promena koja se dešava i u ljudima i izvan njih. Spoljašnja zbivanja utiču na unutrašnja stvarajući drugačiju dinamiku izmedju svesnog (misaonog) i nesvesnog (emocionalnog).

Sadašnji moment je uvek postojeći, aktivni moment promene. Kroz njega se sve doživljava i interpretira tako da se od njega neprestano i polazi. Medjutim, on nije nezavisan. Nadovezuje se na prošle momente dok stvara buduće. Zato se puno razumevanje trenutnog stanja ne može postići bez asimilacije i objedinjavanja sadašnjeg, prošlog i budućeg.

Tek kada shvatimo povezanost trenutne reakcije s prošlim dogadjajima, nezaceljenim i potisnitim ranama i traumama u stanju smo da prevazidjemo uslovljenost i predispoziranost prošlim iskustvima. Tačnije predrasudama i zabludama koje smo njima stekli.

Time dobijemo adekvatnije razumevanje svoje psihe i situacije u kojoj se nalazimo. To nas oslobodi i osposobi da jasnije sagledamo posledice svojih aktivnosti i preuzmemo inicijativu kroz svesnije i odgovornije izbore kojima stvaramo povoljnije okolnosti i budućnost.

Dakle, proces osvešćivanja nastaje transformacijom nesvesnog u svesno. Što se više rasčišćavaju i prevazilaze unutrašnji konflikti, stvoreni u interakciji sa okolinom, realizovano svetlo svesnog postaje jače i moćnije. Zbog toga dublje i dalje prodire u tamu nesvesnog i približi se svom izvoru, odnosno skrivenom, nerealizovanom svetlu vlastitog bića.

Ono se nagoveštava intuicijom u vidu duhovne smernice. Čovek koji je sledi razvija svoj konstruktivni potencijal i autentičnost. Zadobija unutrašnju snagu, mudrost i samokontrolu da odoli nižim strastima i iskušenjima koja vode ego na stranputicu i bedu otudjivanja od duhovne suštine.
 
Sad je pitanje da li i ego stoji kao odstupnica ili prepreka tom cilju ili putu.
Da li ga realizacija svesti anulira na neki nacin, potvrdjujuci sigurno kretanje tim putem, gde licnost i put srascavaju medjusobno
ili predstavlja ispupcenja, neravnine na tom putu, gde cemo odskakivati, pa kako nam bilo..da li bas to zelimo, nije li to nesvestan izbor
da se testiraju amortizeri na delikatnom automobilu kakav je covek, zvuci paradoksalno da mu je onda ego taj samosvestan motor, a odskakanje - dibidus?:cool:
 
Sad je pitanje da li i ego stoji kao odstupnica ili prepreka tom cilju ili putu.
Da li ga realizacija svesti anulira na neki nacin, potvrdjujuci sigurno kretanje tim putem, gde licnost i put srascavaju medjusobno
ili predstavlja ispupcenja, neravnine na tom putu, gde cemo odskakivati, pa kako nam bilo..da li bas to zelimo, nije li to nesvestan izbor
da se testiraju amortizeri na delikatnom automobilu kakav je covek, zvuci paradoksalno da mu je onda ego taj samosvestan motor, a odskakanje - dibidus?:cool:
Frojd i Jung su bili na pravom putu kada su ego okarakterisali kao svesni deo licnosti. Da bi ziva bica bila inteligentna ili imala sposobnost misljenja/razumevanja unutrasnjeg i spoljasnjeg sveta moraju imati ego (samosvest/svest o sebi).

Novije duhovne interpretacije su unele pometnju ucenjem da je ego stetan i da se mora eliminisati. Nije se shvatila dinamika razvoja svesti, odnosno neophodnost postojanja ega za vezu sa spoljasnjim svetom. Objektivni svet postoji ukoliko postoji subjektivnost koja ga je svesna. Bez inteligentne subjektivnosti nema ni znanja o objektivnosti.

Dakle, ego ima dvostruku funkciju. Spoznaje i unutrasnji i spoljasnji svet. Zbog toga i nastaju teskoce, sukobi i nepravilnosti u njegovom razvoju jer se nalazi pod uticajem obe vrednosti. Suocen je drugacijim, cesto suprotnim, zeljama i prohtevima, pa je prisiljen da uvek pravi izbor.

Ego koji se opredeli samo za spoljasnje vrednosti (materijalni dobitak, status, poziciju u drustvu itd.) na racun unutrasnjih, duhovnih vremenom se otudji od vlastite sustine. Postaje beskrupulozan i arogantan.

Ali, bolje ne prolazi ni ego s nepravilnim vaspitanjem, traumama i porazavajucim iskustvima i neuspesima. Ukoliko ostaje zarobljen njima formira Polusvesni ego ili ubedjenje da je bezznacajan, nesposoban, glup.

Ta zabluda postaje najblizi pratilac svesnog nivoa i otezava egu konatakt s duhovnom sustinom. Zbog toga misli disfunkcionalno. Sve tumaci kroz tu zabludu. S obzirom da ne koristi svoj unutrasnji potencijal gubi zivotni elan i entuzijazam. Pocne ici bezvoljno i rezignirano kroz zivot.

Ego, koji je svestan spoljasnjeg uticaja i zamki unutrasnjih zabluda i sebicnih nagona, se trudi da bude nepristrasan i da zadrzava otvoren um stalnim ucenjem. Jer, spoljasnji uticaj nije uvek negativan. Ponekad podstakne da se preispita unutrasnji dijalog i time uoci prikrivena zabluda i greska u misljenju. To omoguci neposredniji kontakt s duhovnim potencijalom.

Tim kontaktom dodje do svenog pomaka ili osvescivanja. Shvati se pravo stanje stvari, sustinske potrebe i pronadje najpovoljnije resenje za uskladjivanje unutrasnjih i spoljasnjih vrednosti.

Zdrava licnost (i ego) je emocionalno uravnotezena, iskrena, integralna, i plemenita. Ne precenjuje se kao licnost sa arogantnim egom niti se podcenjuje kao licnost koja sebe smatra nedostojnom i bezvrednom.

P.S.

Vazno je razumeti razliku izmedju svesti i svesnosti. Svest je opsti pojam koji u sebe ukljucuje i svesno i nesvesno. Svesnost postoji samo u svesnom nivou. Nastaje transformacijom i realizacijom nesvesnog u svesno kroz misli.

Zato su misli, pored ega, veoma znacajne. Bez njih nesvesno i nepoznato ne bi moglo prelaziti u svesno i spoznato. Samim tim ne bi bilo znanja, spoznavanja i ucenja.
 
Citala sam nekoliko verzija Tao Te Ching. Ima ih mnogo. Ne mogu reci da li sam citala tu verziju i prevod. Koliko mi je poznato Jung je bio impresioniran knjigom. To je i razumljivo posto je proucavao svest.

Tao po svim karakteristikama predstavlja svest, odnosno nefizicku sustinu i potencijal fizicke realizacije. Dok je ralizacija odredjena i ogranicena, dotle je potencijal neodredjen, bezgranican i neunistiv.

Ali, bas zato je i nedostizan. Ne moze se shvatiti i objasniti fizickim zakonitostima jer nije prolazan poput materijalnih tela, vec uvek postoji kao vecni zivot i smisao.
 

Back
Top