Car Dušan je imao još jedno dete ?

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.500
Da li je car Dusan imao jos jedno dete?
%d1%84%d1%80%d0%b5%d1%81%d0%ba%d0%b0.jpg

Freska iz istorije koja predstavlja misteriju - da li je car Dušan imao još jedno dete? Na slici je carica Jelena
sa sinom Urošem (levo) , ali nije poznato ko je desno od nje, pa mnogi smatraju da je to njihova kćer
Teodora. Ipak, ova freska i dan danas izaziva nedoumice i osporavanja, a s obzirom da je uništen natpis
iznad njene glave, nemoguće ju je identifikovati.
 
Zvanična istorija zabeležila je da je najpoznatiji srpski srednjovekovni vladar, car Dušan imao
samo jedno dete – sina Uroša koji ga je nasledio, ali koji nije uspeo da sačuva očevu veliku
državu koja se ubrzo posle Dušanove smrti raspala. Ipak, jedna freska u manastiru Visoki
Dečani možda krije jednu drugačiju verziju istorije – da li je moguće da je Dušan Silni imao
još jedno dete?!

фреска.jpg

Dušan Nemanjić je bio najveći srpski srednjovekovni vladar. Državu je proširio do neslućenih granica, doneo legendarni zakonik i učvrstio vlast na teritoriji koja je sezala na čak tri mora.
Ipak, posle smrti cara Dušana, njegovo veliko carstvo počelo je da se rastače. Car Uroš nije posedovao očevu odlučnost i srčanost, pa nije uspeo da sačuva državu. U narodu je ostao upamćen kao Uroš Nejaki. Dug niz srpskih vladara iz dinastije Nemanjić sa njim se prekinuo.
 
ĆerkacaraDušana.jpg

Misteriozna figura sa freske Na zidu manastira Visoki Dečani nalazi se freska koja godinama zadaje muke istoričarima. Na njoj su prikazani carica Jelena, njen sin – mladi carević Uroš, ali i još jedna nepoznata figura, viša (starija?) od Uroša, ali svakako još mlada. Nepoznata osoba na glavi jedina nema venac, a natpis pored nje je u celosti uništen tako da ju je nemoguće identifikovati. Ipak, činjenica da je oslikana pored carice i carevića govori o njenom visokom poreklu. Drugi dokaz je odelo ukrašeno dvoglavim orlovima, simbolom Nemanjića. Smatra se da je freska nastala pre jeseni 1343. godine. Pojedini istoričari veruju da je misteriozna figura zapravo princeza – izgubljena ćerka cara Dušana. Ako je postojala, zvala se Teodora, isto kao Dušanova majka.
 
Ipak, ima i onih koji poriču ovu tvrdnju. – Prema našoj istoriografiji ta druga figura pored Uroša
je Simeon Siniša, polubrat cara Dušana. Ipak, ovo ne odgovara onome što je prikazano na fresci. Razlika u godinama između Uroša i Simeona Siniše je velika, oko 12 ili 13 godina. Uroš je rođen 1337. a Simeon Siniša 1326. Kada se gleda ta freska, razlika u starosti između figura je mnogo manja – kaže Aleksandar Tešić, književnik i autor serijala o Milošu Obiliću u kome se kao jedan od likova pominje upravo Teodora, Uroševa starija sestra i prvo dete cara Dušana.
Tešić ističe da njegova književna Teodora nije fiktivni lik. Osim freske, ključan dokaz mu predstavlja i zapis Nićifora Grigora, veoma uglednog vizantijskog istoričara čija se dela i zapisi smatraju veoma kvalitetnim štivom za proučavanje istorije, a koji pominje ćerku cara Dušana. Na sve to, Grigor je bio savremenik srpskog cara.
 
ĆerkacaraDušana.jpg

Ćerka cara Dušana
Nićifor Grigora u svom delu “Romejska istorija” detaljno opisuje epizodu pokušaja udaje ćerke
cara Dušana za jednog od sinova turskog sultana Orhana 1351. godine. Njemu je upućeno
srpsko poslanstvo sa predlogom o rodbinskom povezivanju, a sultan je, prema Grigoru “primivši radosno ovo poslanstvo, poslao i potvrdu ugovora kao i poslanike da potvrde brak”.
Na ovaj način, Dušan bi obezbedio bar privremeni mir sa Turcima. – Carevu ćerku Nićifor nije spomenuo tek uzgred! On je opisao ceo događaj i ne vidim zašto bi ga izmislio. U to vreme
Dušan je bio u sukobu sa Jovanom Kantakuzinom, vizantijskim regentom. Onda se Jovan uplašio
da će mu Dušan preoteti savezništvo sa Turcima jer je udaja značila savezništvo. Tako je Kantakuzin poslao vojsku da presretne tursko poslanstvo i pobio ih, čime je ovaj pokušaj povezivanja propao – objašnjava Aleksandar Tešić.
Car Dušan iznenada je umro 1355. a 1361. ista sudbina je zadesila i sultana Orhana.
Teodori se, negde među mnogobrojnim ženama “kuće suza” gde su upućivane žene i naložnice starog sultana, tada gubi trag. Misteriju predstavlja činjenica da ostali istorijski spisi princezu Teodoru ne pominju. Nićifor Grigora važi za neosporni autoritet u naučnim krugovima, ali pojedini istoričari ipak osporavaju njegov rad. Interesantno, samo kada je u pitanju deo sa Teodorom.
 
Pogledajte prilog 1040046
Ćerka cara Dušana
Nićifor Grigora u svom delu “Romejska istorija” detaljno opisuje epizodu pokušaja udaje ćerke
cara Dušana za jednog od sinova turskog sultana Orhana 1351. godine. Njemu je upućeno
srpsko poslanstvo sa predlogom o rodbinskom povezivanju, a sultan je, prema Grigoru “primivši radosno ovo poslanstvo, poslao i potvrdu ugovora kao i poslanike da potvrde brak”.
Na ovaj način, Dušan bi obezbedio bar privremeni mir sa Turcima. – Carevu ćerku Nićifor nije spomenuo tek uzgred! On je opisao ceo događaj i ne vidim zašto bi ga izmislio. U to vreme
Dušan je bio u sukobu sa Jovanom Kantakuzinom, vizantijskim regentom. Onda se Jovan uplašio
da će mu Dušan preoteti savezništvo sa Turcima jer je udaja značila savezništvo. Tako je Kantakuzin poslao vojsku da presretne tursko poslanstvo i pobio ih, čime je ovaj pokušaj povezivanja propao – objašnjava Aleksandar Tešić.
Car Dušan iznenada je umro 1355. a 1361. ista sudbina je zadesila i sultana Orhana.
Teodori se, negde među mnogobrojnim ženama “kuće suza” gde su upućivane žene i naložnice starog sultana, tada gubi trag. Misteriju predstavlja činjenica da ostali istorijski spisi princezu Teodoru ne pominju. Nićifor Grigora važi za neosporni autoritet u naučnim krugovima, ali pojedini istoričari ipak osporavaju njegov rad. Interesantno, samo kada je u pitanju deo sa Teodorom.
Свакако да Нићифор Григора ништа није писао "згред" па ни "Ромејску историју", али не треба заборавити да су тада постојле званичне историје и оне тајне, чсто из пера истог аутора.То није случај са његовом " Ромејском историјом", али овај податак није био пожељан ни званичној грчкој, а ни српској историографији, као што ни до данас није.
Модерна историја , она која је истински научна, а не политчки подобна, са истом пажњом проучава и званичне историјске списе као ионе тајне.
Фреска све говори.!
 
Свакако да Нићифор Григора ништа није писао "згред" па ни "Ромејску историју", али не треба заборавити да су тада постојле званичне историје и оне тајне, чсто из пера истог аутора.То није случај са његовом " Ромејском историјом", али овај податак није био пожељан ни званичној грчкој, а ни српској историографији, као што ни до данас није.
Модерна историја , она која је истински научна, а не политчки подобна, са истом пажњом проучава и званичне историјске списе као ионе тајне.
Фреска све говори.!
Upravo tako.
 
Наш проблем је што без обзира на научне радове из историје и њихово публиковањ у научној литератури , опште познавање сопствене историје је врло проблематичном и на ниском нивоу.
Па наша деца и даље уче да смо изгубили Косовски бој !!! Бој смо добили , али смо рат изгубили - то судрастично различите ствари са дубоким последицама.Уџбеници из историје из којих ученици треба да науче основна сазнања су више неко криминални ( Недавно је показана страница из из уџбеника историје на којој пише да су се Стари Словени доселили на Балкан у десетом веку :dash:
:dash: :dash: . У товреме су већ Срби историју државности имали преко два века!!!
Тешко и немогуће је поверовати како се то све деценијама догађа случајно.
 
Наш проблем је што без обзира на научне радове из историје и њихово публиковањ у научној литератури , опште познавање сопствене историје је врло проблематичном и на ниском нивоу.
Па наша деца и даље уче да смо изгубили Косовски бој !!! Бој смо добили , али смо рат изгубили - то судрастично различите ствари са дубоким последицама.Уџбеници из историје из којих ученици треба да науче основна сазнања су више неко криминални ( Недавно је показана страница из из уџбеника историје на којој пише да су се Стари Словени доселили на Балкан у десетом веку :dash:
:dash: :dash: . У товреме су већ Срби историју државности имали преко два века!!!
Тешко и немогуће је поверовати како се то све деценијама догађа случајно.
Ništa se ne događa slučajno.Moja generacija nije dobila osnovno znanje o manastirima..
zato što u Titovo vreme nije o tome ni smelo mnogo da se govori. Istorija umetnosti
nas je naučila sve o Romanici,Gotici..o katedralama Evrope,ali o Srpskim manastirima
ništa..
 
Hvala Kerkyra za dobru temu :heart:
Naprotiv, hvala tebi draga, ideja je tvoja.:hvala: :heart:

A ja zaista moram za sebe da kazem, ne bez stida, da sam slabiji poznavalac istorije, ali mi je ovo privuklo paznju, i uopste istoriju vise volim da ucim iz knjiga, manastira ili fresaka nego sto sam morala svojevremeno da je ucim "suvoparno" u skoli.
 
Шта вреди причати ако и дан дањи ако на интернету и српкој Википедији потражите Светлану Златић слиара неће је пронаћи.
Светлана Златић је сликар изузетног сензибилитета, завршила академију у класи Стојана Ћелића код кога ј завршила и постдипломске студије.
Њен једини " грех" је што се окренула црквеном сликарству и постала познати иконописац.

1635624941985.jpeg


Ово је један њен цртеж из студентских дана.
И све се то дешава у земљи Србији у којој вам на сваком месту пробијају уши скандирајући " Србија , Србија"
У мом речнику се то зове лицемерје.
 
Шта вреди причати ако и дан дањи ако на интернету и српкој Википедији потражите Светлану Златић слиара неће је пронаћи.
Светлана Златић је сликар изузетног сензибилитета, завршила академију у класи Стојана Ћелића код кога ј завршила и постдипломске студије.
Њен једини " грех" је што се окренула црквеном сликарству и постала познати иконописац.

Pogledajte prilog 1043117

Ово је један њен цртеж из студентских дана.
И све се то дешава у земљи Србији у којој вам на сваком месту пробијају уши скандирајући " Србија , Србија"
У мом речнику се то зове лицемерје.
Prelepa slika.
Nazalost, jos mnogo toga treba da otkrivamo.
 
Нажалост све и даље остаје само на индивидуалном труду, јер систем којим господари већ трећа генерација оних који 1944. окупирали Србију очигледно у томе неће да учествује.:sad2: Песимистично и тужно сазнање , али на жалост очигледно тачно.
 
Александар Тешић, писац епске фантастике , је на основу података које је вредно ископавао из различитих историјских извора у својој трилогији о Милошу Обилићу дочарао Теодорин лик и бар на тај начин је спасао од потпуног заборава.
Изгледа да ћемо морати да се вратимо оном што нас је вековима одржало и чувало идентитет, а то предање и уметничко стваралаштво како бисмо се сачували.
 

Back
Top