Ljudi uglavnom zive za rezultate rada.
Trebalo bi da uglavnom zive OD rezultata rada,a ZA nekog ili za sam rad.
Pa ko voli rad? Radje nuzno zlo (osim ako neko nema srece da mu je hobi posao).
Evo,na primer,Tesla.Izborio se da radi šta voli on,a ne njegova familija i govorio kako je ceo svoj život proveo u zanosu zbog tog rada,kako je svaki dan bio presrećan i da nikakvo odricanje nije moglo da pomuti tu sreću.Čak ni silna razočarenja koja je imao u ljude.REkao je i da bi svi mi već u detinjstvu trebali da znamo šta je ono za šta smo stvoreni,šta nas vuče da radimo...i da je to ono što i treba da radimo.Znam da je ovo teško postići,ali ako hoćeš sreću,tako se dolazi do nje.I da nije bilo tog njegovog ogromnog rada i odricanja,da je on mislio da je rad nužno zlo,ti ne bi sada mogla meni da kuckaš o tome kako ja i Tesla nismo u pravu
A i rad nikakve veze nema sa nekim emiotivnim razocarenjem
Pa,sama si rekla ovo:
Nisi u pravu.I covek koji vredno radi ima razocarenja, itekekvih.Taj narocito.
, stavise....mozes da budes uspesan u poslu koliko hoces, a da si nesrecan i usamljen u ljubavi jer sivoleo jednu osobu sa kojom nisi vise zajedno npr.
Ne mesaj rad i emociju.
Ja nisam govorila samo o radu kao poslu,lepo sam naglasila i rad na sebi samom,zapravo najviše sam na njega i aludirala,jer smo na temi o psihološkim problemima i dilemama. Ljubavni problemi su opasna teritorija za koju čovek mora imati adekvatan odbrambeni mehanizam.Ako već vreme leči sve,kao što leči,zašto čekati da prođe silno vreme u očajanju za nekim,pa da shvatimo da nije trebalo da ga traćimo na to? Bolje poRADiti na tome na jednostavan (a opet težak,znam

)način tako što ćemo prestati da mislimo o toj osobi.U stvari nije vreme to koje leči,nego nerazmišljanje o osobi,koje može da se postigne,uz našu volju,relativno brzo.Mi odlučimo da ne mislimo,držimo se toga na silu u početku,a onda fizika odradi svoje i atrofiraju,tačnije izumru ti neuroni,ili veze između njih (šta već) u mozgu o toj osobi i eto,krenemo da se oporavljamo

A za to vreme intenzivno mislimo o nečemu lepom ili vežbamo konstruktivno mišljenje i tu se neuroni namnože,razviju,učvrste i mi smo nov čovek

Šta hraniš porašće.Ako hraniš tugu porašće,ako hraniš strah porašće...ako hranimo samopouzdanje i optimizam,pa i inteligenciju,pa čak i parapsihološke moći(i to je čak moguće)-porašće.Vrlo jednostavno.I ne zahteva puno vremena,ali zahteva intenzitet (dakle kvalitet,ne kvantitet).
Naša duša,njen mir,sreća i napredak ne sme da zavisi ni od koga,osim od nas samih.Ako stvarno želimo da volimo,onda moramo biti slobodni od svih depresija i bezvoljnosti,jer i ljubav podrazumeva veliki rad i trud oko nje.
P.S. Što se knjiga tiče,preporučujem ti sve o ,gore pomenutom,Tesli.Svako bi trebao da bude upoznat sa njegovim rečima (za dela već znamo) i ,naravno, fasciniran njegovom ličnošću,razlog je više nego jasan.
Uvećao sam radi preporuke mnogima, koji dolaze ovdje iz psiloloških razloga, da
dobro prouče ovo i sve što
...Grace... ovdje piše!
Ja samo da dodam:
Život (živo biće) je - rad. Kad nema rada - nema ni života.
Hvala ti puno,ristob!

I bravo,htela sam i to da dodam-valja se osvrnuti na to koliko smo fizički složena bića,koliko se naš organizam bori za nas svakodnevno,kako vredno i složno radi,bez obzira na to što ga je neki tamo lik ostavio ili devojka... Car je
