Ja sam eto, prošlog leta, srela posle 10 godina momka sa kojim sam se zabavljala godinu dana i koga sam jako jako volela. To je bilo tako čudno i nekako presvetlo ....
Sreli se sasvim slučajno .... on neobrijan, u nekim starim bermudama, prljave kose .... ja usličnom izdanju

.... izljubili se kao stari prijatelji, razmenili nekoliko uputnih rečenica i dogovorili se da sutra popijemo kafu. Sutradan on dolazi obrijan, ispeglan, čiste kose

- ja isto tako ... uživala sam u njegovom društvu. Bilo mi je drago što smo podjednaku važnost dali tom susretu, posle toliko godina. On je oženjen, ima dete, radi .... živi neki sasvim deseti život od onog kakvim smo život zamišljali tada .... Pričali smo pomalo i o nama, o onome što se dešavalo itd. Sve je to OK ... ali, ono što je najbitnije je da sam shvatila da izmedju nas ''struna'' nikada neće pući.... da će ono što smo voleli jedno kod drugog uvek ostati - sem zajedništva

....