Prošlog vikenda skoknuli smo do Kladnja. Iskoristili smo lijepo jesenje vrijeme
da se malo provozamo, i usput svratimo na čuvene kladanjske minijaturne
zvrkove bureka ispod sača. Pekara se nalazi uz magistralni put prema Tuzli.
Onako mirisni, sitni i garavi od sača, bureci pomalo podsjećaju na pečeno
kestenje. Pred pekarom je strahovita gužva, jer mnogi koji idu tim putem ne
propuštaju da svrate i pojedu ukusne bureke. Na drugoj strani ceste neposredno
uz rječicu Drinjaču je improvizirana ljetna bašta sa drvenim stolovima i klupama,
natkrivena tendom za one koji hoće da jedu odmah. Kako je sunce prilično toplo,
to odlučujemo i mi. Muž je ostao pred pekarom čekajući da dođe na red, sin i ja
sjedamo na jednu od klupa. To su one dugačke klupe kakve možemo vidjeti na
svadbama i sličnim okupljanjima vani na koje može sjesti najmanje deset duša.
-Je li slobodno, - stariji čikica zastaje pored nas.
-Naravno,- govorim.
-Sarajlije? - pita simpatični čikica, stvaljajući ispred sebe na sto vrećicu sa vrelim
burecima.
-Kako znate?
-Reče mi vaš muž. Bio je iza mene u redu čekajući bureke,- nasmiješi se čikica.
Nasmiješim se i ja. Veseo neki čikica. Između zalogaja nastavlja.
- Ja sam rođeni Kladnjak. Jeste li čuli za kladanjsku mušku vodu? pita me.
-Kako da ne. Znam da je mnogo ljekovita.
Inače, kladanjska muška voda koja izvire ispod Konjuh planine je zbog svoje
ljekovitosti u vrijeme bivše Jugoslavije bila dugi niz godina flaširana, a posebno
se prodavala širom zapadne Evrope. Uz sva ljekovita svojstva, voda je bila dobra
i za probleme sa impotencijom. Otuda su je i prozvali "muška".
Uskoro nam se pridruži i moj muž sa vrećicama mirisnih bureka. Vreli su još,
pa čekamo da se malo ohlade. A čikica se raspričao.
- Sjećam se vremena kad su je supruge kupovale muževima za rođendan umjesto
kolonjske vode,- govori.
Smijemo se. Čikica slistio nekoliko zvrkova. Ostatak pakuje u papirnatu vrećicu.
- Dobri su i kad ohlade. Nek imam za večeru, - govori dok iz džepa vadi tabakeru
iz koje uzima cigaretu.
-Ima jedna anegdota vezana za mušku vodu,- govori, - taman da vam je ispričam
pa vas ostavljam na miru da jedete.
-Slušamo,- govori muž.
-Bilo je to u vrijeme kad se kladanjska voda tek pojavila na tržištu.
O njenoj ljekovitosti se pisalo u cijelom svijetu. Tako vijest dođe i do
jednog postarijeg Nijemca koji u pratnji mlađe žene stigao u jedan
kladanjski hotel. Svako jutro on je hitao na izvor čuvene vode
podosta udaljen od hotela. Za to vrijeme Njemica je ostajala u hotelu.
Jednog dana on ponovo osjeti da je postao muško i još
izdaleka počne da doziva suprugu:
- Greta, Greta, ja sam Kazanova.
-Neka si, i ja sam Hasanova, -odgovori mu ona.
Smijemo se. Čikica se izvinjava na smetnji. Vadimo ukusne bureke
iz papirnatih vrećica i stavljamo ih na papirne ubruse na sto.
Drinjača teče.
RiadaT.
da se malo provozamo, i usput svratimo na čuvene kladanjske minijaturne
zvrkove bureka ispod sača. Pekara se nalazi uz magistralni put prema Tuzli.
Onako mirisni, sitni i garavi od sača, bureci pomalo podsjećaju na pečeno
kestenje. Pred pekarom je strahovita gužva, jer mnogi koji idu tim putem ne
propuštaju da svrate i pojedu ukusne bureke. Na drugoj strani ceste neposredno
uz rječicu Drinjaču je improvizirana ljetna bašta sa drvenim stolovima i klupama,
natkrivena tendom za one koji hoće da jedu odmah. Kako je sunce prilično toplo,
to odlučujemo i mi. Muž je ostao pred pekarom čekajući da dođe na red, sin i ja
sjedamo na jednu od klupa. To su one dugačke klupe kakve možemo vidjeti na
svadbama i sličnim okupljanjima vani na koje može sjesti najmanje deset duša.
-Je li slobodno, - stariji čikica zastaje pored nas.
-Naravno,- govorim.
-Sarajlije? - pita simpatični čikica, stvaljajući ispred sebe na sto vrećicu sa vrelim
burecima.
-Kako znate?
-Reče mi vaš muž. Bio je iza mene u redu čekajući bureke,- nasmiješi se čikica.
Nasmiješim se i ja. Veseo neki čikica. Između zalogaja nastavlja.
- Ja sam rođeni Kladnjak. Jeste li čuli za kladanjsku mušku vodu? pita me.
-Kako da ne. Znam da je mnogo ljekovita.
Inače, kladanjska muška voda koja izvire ispod Konjuh planine je zbog svoje
ljekovitosti u vrijeme bivše Jugoslavije bila dugi niz godina flaširana, a posebno
se prodavala širom zapadne Evrope. Uz sva ljekovita svojstva, voda je bila dobra
i za probleme sa impotencijom. Otuda su je i prozvali "muška".
Uskoro nam se pridruži i moj muž sa vrećicama mirisnih bureka. Vreli su još,
pa čekamo da se malo ohlade. A čikica se raspričao.
- Sjećam se vremena kad su je supruge kupovale muževima za rođendan umjesto
kolonjske vode,- govori.
Smijemo se. Čikica slistio nekoliko zvrkova. Ostatak pakuje u papirnatu vrećicu.
- Dobri su i kad ohlade. Nek imam za večeru, - govori dok iz džepa vadi tabakeru
iz koje uzima cigaretu.
-Ima jedna anegdota vezana za mušku vodu,- govori, - taman da vam je ispričam
pa vas ostavljam na miru da jedete.
-Slušamo,- govori muž.
-Bilo je to u vrijeme kad se kladanjska voda tek pojavila na tržištu.
O njenoj ljekovitosti se pisalo u cijelom svijetu. Tako vijest dođe i do
jednog postarijeg Nijemca koji u pratnji mlađe žene stigao u jedan
kladanjski hotel. Svako jutro on je hitao na izvor čuvene vode
podosta udaljen od hotela. Za to vrijeme Njemica je ostajala u hotelu.
Jednog dana on ponovo osjeti da je postao muško i još
izdaleka počne da doziva suprugu:
- Greta, Greta, ja sam Kazanova.
-Neka si, i ja sam Hasanova, -odgovori mu ona.
Smijemo se. Čikica se izvinjava na smetnji. Vadimo ukusne bureke
iz papirnatih vrećica i stavljamo ih na papirne ubruse na sto.
Drinjača teče.
RiadaT.
Poslednja izmena: