Buhara je bila grad 99 zanata na putu svile

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
334.184
Buhara8.jpg

Kompleks Poi Kaljan (16. vek)

Osvajali su ga Aleksandar Veliki, Džinkis Kan i Tamerlan

Buhara u Uzbekistanu jedan je od najznačajnijih gradova koji se nalazi na nekada popularnom trgovačkom Putu svile. Centar ovog grada je pod zaštitom UNESCO-ve svetske kulturne baštine. Više od 140 arhitektonskih spomenika je iz srednjeg veka.

Uzbekistan ciji je glavni grad Buhara graniči se na severu i zapadu sa Kazahstanom, na istoku sa Kirgistanom i Tadžikistanom.Na jugu sa Turkmenistanom i Avganistanom što je čini jedinom centralnoazijskom državom koja ima granicu sa svim drugim državama svog regiona. Uzbekistan je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog saveza.

Buhara, poznata kao “grad muzeja” glavni je grad istoimene provincije u Uzbekistanu, a star je gotovo 2.000 godina. Jedan je od najboljih primera dobro očuvanog islamskog grada i srednje Azije od 10. do 17. veka sa karakterističnom arhitekturom koja je u velikoj meri ostala potpuno netaknuta.

Buhara ima izgled srednjevekovnog grada, sa tipičnom urbanom strukturom: u centru je tvrđava (Ark of Bukhara), oko nje religiozni i administrativni deo grada (šahristan – medina), a dalje zanatski kvartovi (rabad) – Buhara je bila grad 99 zanata.

Ark of Buhara je monumentalno utvrđenje u obliku nepravilnog pravougaonika izgrađena je još u V veku kao vojna tvrđava i rezidencija lokalnih vladara, ali i službenika, učitelja i umetnika.

Legenda kaže da je tvrđavu Buhari izgradio kralj Siavash, legendarni persijski princ koji je oženio Ferganizu, kćerku kralja Samarkanda. Kralj mu je poklonio regiju Buhare, a ovaj je tu izgradio jedan od najljepših gradova na svetu sa kancelarijama, bibliotekom, konjušnicom i drugim prostorima od zajedničkog interesa.

Čitava tvrđava obuhvata 9,8 hektara površine i smatra se najstarijim arhitektonskom građevinom u Buhari. Opasana je zidovima obima 789 metara čija visina doseže između 16 i 20 metara.

Podignuta na raskrsnici puteva, i bila je snažan trgovački centar između severne pustinja i Karakuma (Crne Pustinje) na istoku, i čvorno mesto na nekadašnem Putu svile. Buhara je imala četrdeset bazara i tri pokrivene trgovačke ulice; bila je grad "tržnih centara", piše Danas.

Tokom duge istorije Buhara je bila pod opsadom mnogo puta što je uzrokovalo česta razaranja i obnove. Buharu je osvajao Aleksandar Veliki, Džingis Kan im je poručio "Da niste počinili toliko greha, Bog ne bi poslao mene da vas kaznim", a Mongoli su, prema rečima jednog onovremenog hroničara, "Došli, razrušili, zapalili, ubijali, uveli u nevolju, pobili i otišli". Buharu i njenu tvrđavu rušio je i Tamerlan, a njegov unuk-astronom Ulugbek je u Buhari izgradio velelepnu medresu.

Kao vojno utvrđenje koristila se sve do ruskog osvajanja 1920. godine kada je dobar deo tvrđave razrušen.

Danas se na ovom prostoru nalazi nekoliko muzeja – uključujući Arheološki i zavičajni muzej – koji svedoče o bogatoj prošlost Buhare i njene okoline.

Remek-delo islamske arhitekture sa početka desetog veka, je mauzolej Samanida, kockasta građevina od cigle sa kupolom, svedočanstvo najveće slave Buhare kao naučnog i umetničkog centra Islama, grada Avicene, Firdusija i Omara Hajama.

Buhara4.jpg

Poznati su i po izrdi tepiha
U centru ćete ih naći u čajdžinicama oko velikog trga sa bazenom, gde se nalazi i spomenik Nasradinu Hodži, koji je možda tu dolazio na čaj, a možda i nije.

Buhara5.jpg
 
Poslednja izmena:
Tvrdjava Ark

Izgradjena je oko 5. veka nove ere. Pored toga što je bila vojna struktura, tvrdjava je obuhvatala ono što je u suštini bio grad u kome su bili kraljevski dvorovi koji su vladali regionom oko Buhare.Ark je korišćen kao tvrđava sve dok nije pala pod Rusiju 1920. godine . Trenutno je g turistička atrakcija i u njemu se nalaze muzeji.

Nalazi se u severozapadnom delu savremene Buhare. Rasporedom podseća na pravougaonik, malo izdužen od zapada prema istoku. Obim spoljnih zidova iznosi 789,6 metara (2,591 stopa), a ograđena površina iznosi 3,96 hektara (9,8 ari). Visina zidova varira od 16 do 20 metara (52 do 66 stopa).

791px-Бухарский_Арк.jpg


Svečani ulaz u tvrdjavu arhitektonski je uokviren sa dve kule iz 18. veka. Gornji delovi kula su povezani galerijom, sobama i terasama. Rampa koja se postepeno diže vodi kroz portal sa vitlom i natkriveni dugi hodnik do džamije Džuma. Natkriveni hodnik pruža pristup spremištima i zatvorskim ćelijama. U središtu Arke nalazi se veliki kompleks zgrada, od kojih je jedna od najočuvanijih džamija Ul'dukhtaron, koja se vezuje za legende o četrdeset devojaka koje su mučene i bačene u bunar.

62320894.jpg

Po legendi, Arku je napravio Siyavusha . Kao mlad, skrivao se u bogatoj oazi Turana od svoje maćehe. Siyavusha i ćerka lokalnog vladara Afrosiabe su se zaljubili. Devojčin otac je pristao da im dopusti da se venčaju pod uslovom da Siyavusha prvo sagradi palatu na području omeđenom bikovom kožom, što je očigledno bilo nemoguć zadatak. Ali Siyavusha je izrezao bikovu kožu na vitke trake, spojio krajeve i unutar ove granice sagradio palatu.

Tvrdjava je izgrađena na ostacima izgrađene i uništene prethodne tvrđave.

Prva poznati zapis o tvrdjavi nalazi se u Narshakhijevoj "Istoriji Buhare" (899 - 960),gde se kaže da kada je poslednji vladar koji je ponovo izgradio zatražio savet od svojih mudraca, oni su mu savetovali da izgradi tvrđavu oko sedam tačaka, smeštenih u istom odnosu jedna prema drugoj kao i zvezde sazvežđa Veliki medved. Tako izgrađena tvrđava više nikada nije uništena.

Starost tvrdjave nije tačno utvrđena, ali 500. godine nove ere već je bila rezidencija lokalnih vladara. Ovde, u čvrstoj tvrđavi, živeli su emiri, njihovi glavni veziri, vojskovođe i brojne sluge.

Kada su vojnici Džingis-kana zauzeli Buharu, stanovnici grada našli su utočište u Arki, ali su osvajači razbili branioce i opljačkali tvrđavu.

U srednjem veku na tvrđavi su radili Rudaki , Ferdowsi , Avicena , Farabi , a kasnije i Omar Khayyám . Ovde se takođe čuvala velika biblioteka, o kojoj je Avicena pisao:

“Pronašao sam u ovoj biblioteci takve knjige, za koje nisam znao i koje nikada u životu nisam video. Čitao sam ih i upoznao svakog naučnika i svaku nauku. Preda mnom su ležala vrata inspiracije u velike dubine znanja za koje nisam ni slutio da postoje.”

Najverovatnije da je biblioteka uništena nakon jednog od osvajanja Buhare.

Tokom Ruskog građanskog rata , tgvrdjavu Ark su oštetile trupe Crvene armije pod komandom Mihaila Frunzea tokom bitke za Buharu 1920. godine . Frunze je naredio da se tvrdjava bombarduje što je ostavilo veliki deo građevine u ruševinama. Postoji i verovanje da je poslednji emir, Mohammed Alim Khan (1880–1944), koji je pobegao u Avganistan sa kraljevskom riznicom, naredio da se tvrdjava digne u vazduh kako se njegova tajna mesta (posebno harem) ne bi oskrnavila. od strane boljševika .

800px-Ark_of_Bukhara_21.jpg

800px-Ark_of_Bukhara_20.jpg

62320895.jpg
 
I Samarkand je nekada bio najveći grad centralne Azije , grad kulture i naučnika , zanatlija i trgovine , , ali je posle
brutalnog osvajanja od Mongola u gradu po priči ostali u životu samo potkivači konja .
.................................................................................................................................................................................
 

Back
Top