Bugarska politika

Meliot

Elita
Poruka
22.160
Bugarska politika je termin koji označava nagli zaokret strana i savezništva shodno datim okolnostima. Na običnom primeru prikazano to izgleda ovako: kada je najjača Nemačka (pa makar i Hitler bio na njenom čelu) iz straha, ali i iz želje da se bude na strani pobednika, Bugarska je na strani Nemačke, ali kada Nemci počnu da gube Bugari prvi bacaju oružje i prelaze na stranu protivnika. Poznat li vam je sindrom poznat pod pojmom ,,bugarska politika?" Može li se tako doveka a da te ostali ne počnu smatrati za moralnog patuljka?

Nema ovo veze samosa Bugarima već se ovo označava kao karakterna osobina pojedinca ili grupe ljudi. Ako na primer danas na primer Turčin dreši kesu onda je on najbolji, a ako je Turčin u problemu pa ne može da da ii kesu počne da dreši Arapin, onda je sada Arapin taj koji je najbolji. Asutra će biti neko treći i tako u nedogled.
 
Poslednja izmena:
Када Вучић даје паре, тј. 2 милиона Клинтон фондацији јер је Хилари била јача у трци за председника, па кад га питали зашто даје паре, каже:"Зато што сам паметан", а после 4 године игра на карту Трампа,

и то је Бугарска политика.
 
Када Вучић даје паре, тј. 2 милиона Клинтон фондацији јер је Хилари била јача у трци за председника, па кад га питали зашто даје паре, каже:"Зато што сам паметан", а после 4 године игра на карту Трампа,

и то је Бугарска политика.
Zato se ne treba mešati u izbore bilo koje zemlje, naročito ne u izbore koji se održavaju u zemljama koje su velike sile. To već nema veze sa istorijom već sa politikom.
 
Koliko god pokušala Bugarska da opere svoju istoriju da je na kraju prešla na stranu Saveznika, podatak da je tokom celog rata bila na strani nacističke Nemačke se ne može nikao izbrisati.
15 hiljada<1 milion.
Bugarska za vreme DSR je spasila svih bugarskih Jevreja-50 hiljada.Beograd je postao prvi Judenfrei grad u Evropi.
Srebrenica nije u Bugarskoj.
 
Какав је ово план бре? Никада нисам чуо ни прочитао за тако нешто. Не само ја него нико уопште није икада чуо.
Negiranje bugarskog genocida nad Srbima te čini saučesnikom, zato se tako i koprcaš, i to na svakoj temi o svakom genocidu:


Bugarski je okupator na prostoru Moravske oblasti odmah po dolasku pokrenuo proces bugarizacije, posebno u niškom kraju na koji su tamošnji imperijalisti bacali oko još od kako je Rusija pokušala da im da taj prostor pre Berlinskog kongresa.

Bilo je zabranjeno govoriti srpskim, sve je moralo biti na bugarskom, posebno svako obraćanje administraciji, u protivnom su ljude hapsili kao provokatore. Imena ulica su menjana, kao i prezimena pa su tako Petrovići postajali Petrovi a Jovanovići - Jovanovi.

One koji nisu hteli da se pokore, bili su ubijani. Već 7. novembra 1915. godine okupacione vlasti u Nišu su sazvale sveštenike, učitelje, nastavnike, profesore, činovnike i druge ljude od ugleda, navodno da bi im dali nove isprave, nakon čega ih hapse i smeštaju u tvrđavu; nakon četiri dana mučenja, odvode ih u selo Kremenicu kod Bele Palanke, na lokalitet poznat kao Jankova padina, gde ih streljaju.

Sedam dana kasnije streljaju sveštenstvo u selu Jelašnici. Taj obrazac se ponavlja u Lebanu, Prokuplju, Vranju, Zaječaru, Kačaniku, Leskovcu, svuda. Masakr u Surdulici je svakako najpoznatiji, pošto je tokom 1916. i početkom 1917. godine tamo stradalo oko 2-3.000 ljudi, a žrtve su, kao i u drugim mestima, uglavnom bili pripadnici srpske inteligencije.

Ni Toplički ustanak od 21. februara do 25. marta 1917. godine, podignut u selu Obiliću kod Bojnika u Pustoj reci, nije mogao da poremeti njihove "velike planove".

Ali najgore od svega možda i nisu sami zločini koje su oni činili, već cinizam koji je te ratne zločine pratio. Hapšeni su, na papiru, "da bi bili odvedeni u Sofiju". Ono što se zaista dešavalo opisao je zgroženi i zaprepašćeni austrougarski oficir za vezu pridodat nemačkoj 11. armiji, pukovnik fon Lustig (čak je, dakle, i on bio zgrožen).

"Poznato je da se većina srpske inteligencije, dakle činovnika, učitelja, sveštenika i drugih, povukla sa onim što je ostalo od srpske vojske, ali je izvesni broj njih počeo polako da se vraća zbog psiholoških i materijalnih razloga.

Ovde, na teritoriji okupiranoj od strane Bugara, bukvalno je nemoguće da pronađete ni njih ni one koji nisu ni pobegli; oni su "otišli u Sofiju", kako kaže nova bugarska izreka.

Ti su ljudi predati bugarskim patrolama kao osumnjičeni bez ikakve pravne procedure, sa naredbom da se "odvedu u Sofiju". Patrole se obično vrate sutradan bez njih.

Bilo da ih odvedu 20 ili 200 kilometara daleko, svejedno je. Patrole uzmu lopate, nestanu s njima u planinama i brzo se vrate, ali bez pritvorenika. Bugarski oficiri čak ni ne pokušavaju da sakriju egzekucije, već se hvale njima
", pisao je u to vreme pukovnik fon Lustig.

A zašto su to radili? Kao da sam cinizam "odlaska u Sofiju" nije dovoljan, dodajemo još jedan, objašnjenje bugarskog upravnika Vranjskog sreza, koji je pogubljene ljude nazivao "ubicama, lopovima i koljačima" čiji su "zločini toliko veliki da će trebati barem deset godina da se ispravi njihovo zlo".
 
Poslednja izmena:

Back
Top