Buđenje

I opet oblačim kaput moranja
na jastuku ostavljam tragove snivanja
ušutkujem mahnitog pjesnika
i pravim se da ne vidim proljeća vijesnika.

A u meni rijeka duboka vrije
i stotinu nedovrsenih pjesama krije
što bi po tebi da se izlije
pa da te donese brzacima mojim sokacima
u zagrljaj moj moje najmilije.

 

[Niki Byonse]

Ja I dalje spavam, vidimo se nekog jutra, ili pod zvezdama, na Uskrs sigurno.