U marketu „Roda“, na Bulevaru kralja Petra (Novi Sad), i dan-danas stoji jedan kokosov orah, sa cenom od 175.oo RSD/kg, isti onaj koji je tu stajao krajem novembra prošle godine. I tada je, kao i sada, izgledao ovako: kada ga uzmeš u ruku i promućkaš, umesto da se čuje bućkanje kokosovog soka - najlepšeg, najukusnijeg, najzdravijeg i najhranljivijeg napitka u prirodi - čuje se lupanje kokosovog belog mesa o koru, odvojenog od kore još pre dva meseca, kad sam ga prvi put video. Ne kapiram zašto ga ne sklone odatle, jer ga niko nikada neće kupiti, i to iz dva razloga: kao prvo, zato što u drugim „Roda“ marketima, kao i u prodavnicama drugih firmi, kokos košta 110.oo RSD/kg; a kao drugo, zato što se ubuđao još u novembru prošle godine. Računica je jednostavna. Jedan kokosov orah, u proseku, košta koliko jedan hleb, ili čak nešto manje. Razlika je u tome što se u hlebu ne nalazi apsolutno ništa (osim aditiva i ostalih otrova), a u kokosu se nalazi apsolutno sve. Ja nikada u životu neću kupiti hleb, jer mi se može tako, a hoću kokos (ali neću onaj koji se ubuđao pre dva meseca), pa baš da vidim šta će pekari (i ostali trovači), ali i trgovci koji se nadaju da će prodati ubuđali kokos, preduzeti protiv mene. Ha ha ha ha ha ha ha...