Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
676. Otkrivanje probuđenosti

Prema budističkoj tradiciji, duhovni put jeste proces probijanja kroz našu konfuziju, otkrivanja probuđenosti uma. Kada tu probuđenost uma potisnu ego i sa njim povezana paranoja, ono se javlja u oblisku jednog dubokog instinkta. Zato se ne radi o tome da treba da izgradimo tu probuđenost uma, već pre o sagorevanju konfuzije koja ga sprečava. U procesu sagorevanju tih konfuzija, otkrivamo probuđenje. Ako bi se taj proces odvijao drugačije, probuđenost uma bila bi produkt, zavisan od uzroka i posledice, te otuda podložan propadanju. Sve što je stvoreno mora, pre ili kasnije, umreti. Ako bi probuđenje bilo stvoreno na takav način, uvek bi postojala mogućnost da ego ponovo nadvlada i tako izazove naš povratak u stanje konfuzije. Probuđenje je trajno zato što ga nismo mi proizveli; samo smo ga otkrili. U budističkoj tradiciji, analogija sa suncem koje se pojavljuje iza oblaka često je korišćena da se objasni otkrivanje probuđenja.

Chogyam Trungpa: Cutting Through Spiritual Materialism
 
678. Otkriće

Iako to možda zvuči neobično, kroz meditaciju možda možemo otkriti da smo srećniji nego što mislim da jesmo. Možemo otkriti da su naše stare uslovljenosti pravi razlog našeg nezadovoljstva, pre nego okolnosti u kojima smo u ovom trenutku. Kao i to da je ovaj trenutak sasvim dovoljan ili čak čudesan i d ami to jednostavno nismo ni primećivali.

Wes Nisker
 
679. Prvo, vidi ono što jeste

Da bismo vežbali, moramo krenuti upravo od situacije u kojoj smo. Naravno, uvek možemo zamišljati idealne uslove, kako bi bilo dobro da je ovako ili onako, kako bi svi ostali trebalo da se ponašaju prema nama. Ali naš zadatak nije da stvaramo bilo kakav ideal. Naš zadatak jeste da vidimo ono što jeste i da učimo od sveta kakav već jeste. Da bi se srce probudilo, svaka situacija je dovoljno dobra.

Ajahn Sumedho: The Way It Is

ajahn_sumedho.jpg
 
676. Otkrivanje probuđenosti

Prema budističkoj tradiciji, duhovni put jeste proces probijanja kroz našu konfuziju, otkrivanja probuđenosti uma. Kada tu probuđenost uma potisnu ego i sa njim povezana paranoja, ono se javlja u oblisku jednog dubokog instinkta. Zato se ne radi o tome da treba da izgradimo tu probuđenost uma, već pre o sagorevanju konfuzije koja ga sprečava. U procesu sagorevanju tih konfuzija, otkrivamo probuđenje. Ako bi se taj proces odvijao drugačije, probuđenost uma bila bi produkt, zavisan od uzroka i posledice, te otuda podložan propadanju. Sve što je stvoreno mora, pre ili kasnije, umreti. Ako bi probuđenje bilo stvoreno na takav način, uvek bi postojala mogućnost da ego ponovo nadvlada i tako izazove naš povratak u stanje konfuzije. Probuđenje je trajno zato što ga nismo mi proizveli; samo smo ga otkrili. U budističkoj tradiciji, analogija sa suncem koje se pojavljuje iza oblaka često je korišćena da se objasni otkrivanje probuđenja.

Chogyam Trungpa: Cutting Through Spiritual Materialism
Ego je funkcija licnosti i ne treba ga potisnuti, kao sto ne treba ostati samo na njemu. Meni se cini kao da pogresno tumacis znacenje tog pojma pa ispada da nam je Bog greskom podario ego.
Ego ne mozemo potisnuti, jer bi u tom slucaju kada bi neko rekao ajde sad skoci sa krova zgrade mi to odmah uradili bez premisljanja. Osobe koje ego "stavljaju pod tepih" se samo zavaravaju, jer to ne mogu uraditi u potpunosti a da ostanu normalni. Ego sluzi da razumes neku situaciju i da onda procenis da li to sto se desava u skladu sa tobom ili nije i da u zavisnosti od toga doneses odluku. Ego je racionalni nivo ljudskog delanja ali u zivotu ne bi smo trebali ostati samo na tom nivou nego bi trebali prosiriti svoje spoznaje i u tom slucaju ako se oslanjamo samo na ego to moze da zakoci.
 
Ego je funkcija licnosti i ne treba ga potisnuti, kao sto ne treba ostati samo na njemu. Meni se cini kao da pogresno tumacis znacenje tog pojma pa ispada da nam je Bog greskom podario ego.
Ego ne mozemo potisnuti, jer bi u tom slucaju kada bi neko rekao ajde sad skoci sa krova zgrade mi to odmah uradili bez premisljanja. Osobe koje ego "stavljaju pod tepih" se samo zavaravaju, jer to ne mogu uraditi u potpunosti a da ostanu normalni. Ego sluzi da razumes neku situaciju i da onda procenis da li to sto se desava u skladu sa tobom ili nije i da u zavisnosti od toga doneses odluku. Ego je racionalni nivo ljudskog delanja ali u zivotu ne bi smo trebali ostati samo na tom nivou nego bi trebali prosiriti svoje spoznaje i u tom slucaju ako se oslanjamo samo na ego to moze da zakoci.
Pojam Ega se u Budizmu ne tumači samo kao psihološka kategorija, već u kontekstu budističkog poimanja ustrojstva pojavnog sveta koji je iluzoran a Ego je nešto što samo učvršćuje tu iluziju. Ako prihvatiš da tako posmatramo stvarnost, videćeš da Ego nije samo ličnost, identitet, već ono što mislimo da smo stvarno MI, a udaljava nas od prvobitnog stanja koje se može tumačiti i kao poznat pojam Nirvana . Meni je jednako nelogično da mi je Bog dao ego, stvorio svet za 6 dana i ženu napravio od rebra, ali kao što ja verujem da je sve nastalo iz PRAZNINE (to je ono čuveno ''ništavilo'' koje većina neistomišljenika uzima kao glavni argument za kritiku a sve to zbog potpuno drugačijeg tumačenja termina Istoka i Zapada) u kojoj sve pojave postoje latentno, tako se i ja ljudima ne mešam u šta i koga će oni da veruju. Posebno mi se dopada u Budizmu što se insistira na spoznaji, znanju, učenju i razmišljanju a ne na slepoj veri koju su mi servirali ljudi kao što sam i ja. U kontekstu života prosečne osobe koja živi po inerciji i šablonu u savremenom svetu itekako je bitan ego u smislu karaktera i integriteta. Ali Chogyam Trungpa nije na to mislio.
 
Poslednja izmena:
Pojam Ega se u Budizmu ne tumači samo kao psihološka kategorija, već u kontekstu budističkog poimanja ustrojstva pojavnog sveta koji je iluzoran a Ego je nešto što samo učvršćuje tu iluziju. Ako prihvatiš da tako posmatramo stvarnost, videćeš da Ego nije samo ličnost, identitet, već ono što mislimo da smo stvarno MI, a udaljava nas od prvobitnog stanja koje se može tumačiti i kao poznat pojam Nirvana . Meni je jednako nelogično da mi je Bog dao ego, stvorio svet za 6 dana i ženu napravio od rebra, ali kao što ja verujem da je sve nastalo iz PRAZNINE (to je ono čuveno ''ništavilo'' koje većina neistomišljenika uzima kao glavni argument za kritiku a sve to zbog potpuno drugačijeg tumačenja termina Istoka i Zapada) u kojoj sve pojave postoje latentno, tako se i ja ljudima ne mešam u šta i koga će oni da veruju. Posebno mi se dopada u Budizmu što se insistira na spoznaji, znanju, učenju i razmišljanju a ne na slepoj veri koju su mi servirali ljudi kao što sam i ja. U kontekstu života prosečne osobe koja živi po inerciji i šablonu u savremenom svetu itekako je bitan ego u smislu karaktera i integriteta. Ali Chogyam Trungpa nije na to mislio.

Predpostavio sam da vi ego tumacite drugacije, ja sam ga samo definisao psiholoski. Ovaj vas koncept koji si objasnio mi se svidja. Kao sto sam i rekao, da bi se spoznala stvarnost potrebno je sagledati mnogo sire i dublje od onoga sto po inerciji i kroz ego pojmimo.
 
680. Strpljenje

Skoro sve je moguće učiniti kada se krećemo dovoljno lagano. Često nas obeshrabri veličina zadatka pred nama ili dužina putovanja, postanemo nestrpljivi pred teškoćama sa kojima se suočimo. Izgubimo poverenje u same sebe. Ipak, strpljenje nas podseća da ono što se zaista nalazi pred nama jeste samo ovaj trenutak, samo ovaj korak, samo ovaj udah.

Joseph Goldstein


seed.jpg
 
MLAD MESEC - nedelja, 10. februar 2013

Privid smatraju stvarnim, a stvarno prividom,
takvi, hraneći se pogrešnom mišlju, stvarno ne nalaze.

Stvarno smatraju stvarnim, a privid prividom,
takvi, hraneći se ispravnom mišlju, stvarno pronalaze.

Dhammapada, strofe 11-12


U dubini svog srca čeznemo za potpunošću, za "savršeno stvarnim". Ići Budinim putem ka takvom savršenstvu znači prestati da ignorišemo posledice naših nesavršenosti. Sve dok živimo u iluziji o sebi, mi smo nestvarni. Sve dok se odupiremo stvarnosti, mi smo nestvarni. U ranoj fazi prakse ideje o tome kakvi bi trebalo da budemo imaju svoju funkciju. Ali ubrzo treba da napustimo te ideje i osetimo šta to znači biti "ja". Možda ga osećamo kao nesavršeno, nestvarno. I to je važan uvid. Zaista! Pokušajte da se upitate šta ili ko je taj ko je svestan takvih osećaja.

S ljubavlju
monah Munindo
 
681. Ne samo hleb

Traganje za pravom srećom. Šta pod tim podrazumevamo? To da mi ne živimo samo od hleba. Da će svaka naša prilika biti protraćena i mučna ukoliko ne znamo šta je to što nas čini srećnim i kako da je iskoristimo. To da ta sreća treba da bude naša i da postoje načini otkrivanja koja je sreća zaista pouzdana i zadovoljavajuća. A zatim, njeno obezbeđivanje, a da pri tome ne uskraćujemo druge.

Robert Thurman: Inner revolution
 
Ego je funkcija licnosti i ne treba ga potisnuti, kao sto ne treba ostati samo na njemu. Meni se cini kao da pogresno tumacis znacenje tog pojma pa ispada da nam je Bog greskom podario ego.
Ego ne mozemo potisnuti, jer bi u tom slucaju kada bi neko rekao ajde sad skoci sa krova zgrade mi to odmah uradili bez premisljanja. Osobe koje ego "stavljaju pod tepih" se samo zavaravaju, jer to ne mogu uraditi u potpunosti a da ostanu normalni. Ego sluzi da razumes neku situaciju i da onda procenis da li to sto se desava u skladu sa tobom ili nije i da u zavisnosti od toga doneses odluku. Ego je racionalni nivo ljudskog delanja ali u zivotu ne bi smo trebali ostati samo na tom nivou nego bi trebali prosiriti svoje spoznaje i u tom slucaju ako se oslanjamo samo na ego to moze da zakoci.

mhm, mhm... objasni mi šta je ličnost, a još više me zanima šta je njena funkcija....

I to što nam je Bog podario ego... je besmisleno reći.
I kad već pominješ, voleo bih da mi kažeš koja je veza između ega i normalnosti i šta je to normalnost.

Pozivaš se na relativističke arbitrarne pojmove, to je cela poenta gorenavedenog. Tu i nastaje problematika u shvatanju pojmova.
mnogi ljudi uzimaju zdravo za gotovo to što popularizuje ova qrva kapitalistička - pop psihologija za široke narodne mase.
Ne može se tako gledati na čoveka, mi nismo tamo neki "sklopovi crta ličnosti" i ostalih nebuloza. To što misliš da ličnost kao trajna dispozicija postoji je upravo
rezuiltat ega.
 
mhm, mhm... objasni mi šta je ličnost, a još više me zanima šta je njena funkcija....
Licnost ne bih definisao, jer svaka definicija je zapravo ogranicena, a licnost je vrlo kompleksna koja se ne sastoji samo od osobina. A za funkcije licnosti onako kako ih ja shvatam, (bez ikakvih dodirnih tacaka sa popularistickom psihologijom) postoje cetiri funkcije (pojednostavljeno - zadaci, uloge) licnosti. Funkciju ega sam vec opisao i ne bih se ponavljao; funkcija Ida su izrazivanja osecanja, delovanja osecanja, nagaona, instikata, senzacija i svega onoga sto ne cini nas racionalni deo; funkcija Persone je u asimilaciji iskustava i obogacivanju naseg Ja i nase svesti za iskustvo koje smo prihvatili kao nase i funkcija Midle mode koja je duhovna - spiritualna funkcija kada osetis slobodu i mogucnost da sve mozes a nista ne moras. Te cetiri funkcije su vrlo povezane i nisu tako mehanicki odvojene kao sto se moze shvatiti iz nabrajanja.

I to što nam je Bog podario ego... je besmisleno reći.
I kad već pominješ, voleo bih da mi kažeš koja je veza između ega i normalnosti i šta je to normalnost.
Ne vidim zasto je za tebe besmisleno koristiti razum ili mozda nismo na istoj frekvenciji pa nisi razumeo sta sam napisao o Egu. O normalnosti isto ne vredi diskutovati na ovaj nacin ili kroz billo kakvu definiciju. Ego sam pomenuo samo kao jedan od pokazatelja normalnosti, kao prisustvo - odsustvo odlucivanja, namere, misljenja...

Pozivaš se na relativističke arbitrarne pojmove, to je cela poenta gorenavedenog. Tu i nastaje problematika u shvatanju pojmova.
mnogi ljudi uzimaju zdravo za gotovo to što popularizuje ova qrva kapitalistička - pop psihologija za široke narodne mase.
Ne znam sta su "relativisticko arbitrarni" pojmovi, ali ja tacno znam na sta sam se pozvao.

Ne može se tako gledati na čoveka, mi nismo tamo neki "sklopovi crta ličnosti" i ostalih nebuloza. To što misliš da ličnost kao trajna dispozicija postoji je upravo
rezuiltat ega.
Ti verovatno imas neka saznanja iz opste ili pop. psihologije, cim govoris o licnosti kao trajnoj dispoziciji (ja to nikad nisam rekao), a ako bi smo i tako rekli, licnost nije trajna nego relativno trajna dispozicija...No kao sto sam zapoceo ovaj post, licnost je za mene nesto mnogo kompleksnije od sklopa raznih osobina.
 
Poslednja izmena:
A šta sam ja reko?! Sigurno ne da je trajna.
A i sam konstrukt "relativno trajna" je isti q ko kad bi rekao "suva voda" npr.

i čekaj, ako sam razumeo: "O normalnosti isto ne vredi diskutovati na ovaj nacin ili kroz billo kakvu definiciju. Ego sam pomenuo samo kao jedan od pokazatelja normalnosti" - ego si pomenuo, dakle, kao jedan od pokazatelja onoga o čemu ne vredi diskutovati na ovaj nacin ili kroz billo kakvu definiciju :mrgreen:

i tačno znaš na šta se pozivaš... pa svaka ti čast :mrgreen: ako me razumeš...

pozivaš se na stvari koje su relativne i arbitrarne i koristiš ih dalje tako što se njima služiš da bi objašnjavao suštinu :mrgreen:
 
Gostionica

Biti čovek je nalik gostionici.
Svako jutro novi gost stiže.

Radost, postištenost, pakost,
trenutna svesnost stiže
nalik neočekivanom gostu.

Pozdravi i posveti pažnju svakom od njih!
Čak i ako je reč o gomili jada,
koja na silu iz tvoje kuće
isprazni sav nameštaj,

ipak, svakog gosta tretiraj s poštovanjem.
Možda on u tebi pravi mesta
za neko novo ushićenje.

Mračna misao, stid, zloba,
susretni ih na vratim sa osmehom i pozovi
da uđu.

Budi zahvalan kod god da ti dođe,
jer svako do njih je poslat
kao vodič ka onostranom.

Jalaluddin Rumi
 
Timski rad

Buda je veru uporedio sa slepim džinom koji susreće oštrookog grbavca
zvanog mudrost. Slepi džin, zvani vera, kaže oštrookom grbavcu: "Ja
sam vrlo jak, ali ništa ne vidim; ti si slab, ali imaš dobar vid.
Dođi, popni mi se na ramena. Zajedno ćemo daleko stići." Buda nikada
nije podržavao slepu veru, vec ravnotežu između srca i uma, između
mudrosti i vere. To dvoje će zajedno daleko stići. Izreka da slepa
vera može da pomera brda ispušta iz vida činjenicu da, pošto je slepa,
vera ne zna koje brdo treba pomeriti. Tu je ključna uloga mudrosti,
što znači da duboko razumevanje učenja ima presudnu važnost.

Ayya Khema
 
Timski rad

Buda je veru uporedio sa slepim džinom koji susreće oštrookog grbavca
zvanog mudrost. Slepi džin, zvani vera, kaže oštrookom grbavcu: "Ja
sam vrlo jak, ali ništa ne vidim; ti si slab, ali imaš dobar vid.
Dođi, popni mi se na ramena. Zajedno ćemo daleko stići." Buda nikada
nije podržavao slepu veru, vec ravnotežu između srca i uma, između
mudrosti i vere. To dvoje će zajedno daleko stići. Izreka da slepa
vera može da pomera brda ispušta iz vida činjenicu da, pošto je slepa,
vera ne zna koje brdo treba pomeriti. Tu je ključna uloga mudrosti,
što znači da duboko razumevanje učenja ima presudnu važnost.

Ayya Khema
Jako lepo, hvala Metta:)
 

Back
Top