Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
Spanovic je osudjen 1993. godine zajedno sa osamnaestoricom drugih etnickih Srba na masovnom sudjenju in absentia odrzanom za vreme sukoba koji je u Hrvatskoj besneo od 1991. do 1995. godine. Nakon sto je proglasen krivim za pljacku, zlostavljanje i napade na civile, Spanovic je u odsustvu osudjen na dvadeset godina zatvora, ali nikada nije uhapsen. U Velikoj Britaniji boravi od 1998. godine.
Medjutim, Timoti Vorkman, iskusni sudija koji resava slucajeve vezane za ekstradiciju, odbacio je ovaj zahtev, cak i nakon sto su hrvatske vlasti izjavile da ce se obnoviti sudjenje Milanu Spanovicu po izrucenju, sto je uobicajena praksa u slucaju presuda donetih na sudjenjima in absentia.
On, medjutim, smatra kako na "slucaju Spanovic" hrvatsko pravosudje sada placa cenu prave "inflacije" sudjenja u odsutnosti koja su se odvijala pocetkom devedesetih godina proslog stoleca. Ta sudjenja, smatra on, bila su politicki motivisana kako bi se smanjio pritisak i nezadovoljstvo rodbine zrtava sto se pociniocima zlocina ne sudi.
Tada se pribeglo masovnom podizanju optuznica i sudjenju u odsutnosti, na kojima su, po pravilu, izricane vrlo visoke zatvorske kazne. Ponekad se uopste nije poklanjala paznja individualnoj odgovornosti.
[B]Hrvatska je izdala izmedju sesto i sedamsto poternica za ratne zlocine i odrzala je oko cetiri stotine sudjenja u odsutnosti, pri cemu su optuzeni po pravilu bili etnicki Srbi.
Advokati odbrane, koji je postavljala drzava po sluzbenoj duznosti, malo sta su cinili da odbrane svoje odsutne klijente. Sudjenje Spanovicu se upravo smatra primerom ovakve prakse, koju su domaci i medjunarodni posmatraci, poput OEBS-a, "Amnesty International"-a i "Human Rights Watch"-a[istrazili i kritikovali.
/B]
Medjutim, Timoti Vorkman, iskusni sudija koji resava slucajeve vezane za ekstradiciju, odbacio je ovaj zahtev, cak i nakon sto su hrvatske vlasti izjavile da ce se obnoviti sudjenje Milanu Spanovicu po izrucenju, sto je uobicajena praksa u slucaju presuda donetih na sudjenjima in absentia.
On, medjutim, smatra kako na "slucaju Spanovic" hrvatsko pravosudje sada placa cenu prave "inflacije" sudjenja u odsutnosti koja su se odvijala pocetkom devedesetih godina proslog stoleca. Ta sudjenja, smatra on, bila su politicki motivisana kako bi se smanjio pritisak i nezadovoljstvo rodbine zrtava sto se pociniocima zlocina ne sudi.
Tada se pribeglo masovnom podizanju optuznica i sudjenju u odsutnosti, na kojima su, po pravilu, izricane vrlo visoke zatvorske kazne. Ponekad se uopste nije poklanjala paznja individualnoj odgovornosti.
[B]Hrvatska je izdala izmedju sesto i sedamsto poternica za ratne zlocine i odrzala je oko cetiri stotine sudjenja u odsutnosti, pri cemu su optuzeni po pravilu bili etnicki Srbi.
Advokati odbrane, koji je postavljala drzava po sluzbenoj duznosti, malo sta su cinili da odbrane svoje odsutne klijente. Sudjenje Spanovicu se upravo smatra primerom ovakve prakse, koju su domaci i medjunarodni posmatraci, poput OEBS-a, "Amnesty International"-a i "Human Rights Watch"-a[istrazili i kritikovali.
/B]
Poslednja izmena: