Briga i odgovornost

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Šta je potrebno da bi čovjek bio odgovoran?
Neki smatraju da je sama inteligencija dovoljna?
Ili je ona samo oružje selekcije prema čemu treba biti odgovoran?
Naličje odgovornosti je briga ili savjest..
S obzirom na naličje pojma 'briga' ispada da je odgovornost problem?!
Možda zato naš narod ne voli biti 'previše' odgovoran.
Treba li naš čovjek naučiti malo više brinuti?
 
odgovosrnost je stvar usmerenja, učenja, vaspitanja i ličnog odnosa
ponajmanje ovog zadnjeg
uglavnom te obliku šta treba, šta mora, kome polažeš račune...
neko sam reši da li to tako treba i napravi svoj model
objektivno, svako na kraju nekako odgovara za svoje postupke i sebe
briga ili brižnost je tek širok pojam...
 
Briga je dio ljubavi,neodvojiva od onog što osjećamo i mislimo za one koje volimo..jedan "plastičan primjer" brige kroz staru izreku koja ide otprilike ovako:
(otišao čovjek na put pa se ne javlja porodici koja čeka cijeli dan i veče i već svanulo,a on se ne javlja..žena zabrinuta,majka zabrinuta...)
Narodna mudrost kaže:" Daj Bože (da ti se desilo)što ti žena misli,ne daj Bože što ti majka misli"..jer majka prvo u brizi za dijete pomisli da mu se nije desila saobraćajna nesreća ili nešto sličo..žena prvo misli da nije "tamo sa nekom drugom zalomio.."(mudar narod naš)
briga je istinski dio ljubavi,jer uvijek brinemo za one koje volimo.
Odgovornost je poželjna osobina,jer svi volimo da smo okruženi sa onima koji su odgovorni,obavljaju svoje obaveze vremenski i u skladu sa našim očekivanjima,očekivanjima društva,poslovnog i privatnog okruženja.
Odgovornost može lako postati teret i problerm kad sebi "natovarimo" toliko obaveza i relacija i kad naviknemo sve oko nas da smo mi ti koji će to obaviti,odgovarati za to,riješti to i to..biti tamo kad to treba..
ona je problem kad nemamo selekciju odgovornosti i tad sami sebe opteretimo svim i svačim ,potrebnim i nepotrebnim,da postajemo napeti,neusklađeni i najmanje svoji..
čovjek tad postane tuđi..nerijetko sam čula kako za nekog kažu "Sav je TUĐI",to znači da govorimo o čovjeku koji brine sve tuđe brige i za sve ima vremena,svima je na usluzi,uvijek dostupan i spreman pomoći..tad to više nije empatija,tad to više nije dobar čovjek,već čovjek koji je na putu da izgubi sebe i slomi se pred teretom odgovornosti koje je sam sebi nametnuo.
 
Šta je potrebno da bi čovjek bio odgovoran?
Neki smatraju da je sama inteligencija dovoljna?
Ili je ona samo oružje selekcije prema čemu treba biti odgovoran?
Naličje odgovornosti je briga ili savjest..
S obzirom na naličje pojma 'briga' ispada da je odgovornost problem?!
Možda zato naš narod ne voli biti 'previše' odgovoran.
Treba li naš čovjek naučiti malo više brinuti?

Nema veze sa inteligencijom, najvise ima veze sa vaspitanjem..
Ova pitanja nadalje nemaju logike..pa ih preskacem
 
Šta je potrebno da bi čovjek bio odgovoran?
Neki smatraju da je sama inteligencija dovoljna?
Ili je ona samo oružje selekcije prema čemu treba biti odgovoran?
Naličje odgovornosti je briga ili savjest..
S obzirom na naličje pojma 'briga' ispada da je odgovornost problem?!
Možda zato naš narod ne voli biti 'previše' odgovoran.
Treba li naš čovjek naučiti malo više brinuti?

Mislim da ta dva baš i nisu vezana.

Briga je često bespotrebna i čak ima negativnu konotaciju, jer označava neveru u sebe, Boga, štagod.
Odgovornost je kada stojimo iza naših dela i ispunjavamo zadate ciljeve, ima dodirnih tačaka sa snagom i hrabrošću.
 
(..sad ću, onako, da analiziram zajedno sve vaše postove..onako kao mentalitet našeg naroda)

Zanimljivo je kako odgovornosti oduzimate bilo kakvu emocionalnost,a ne pripisujete ju inteligenciji, a istovremeno smatrate da bilo koja ljudska moždana funkcija može biti izuzeta od emocionalnog...
A tek ne razumijem kako neko može odgovornog čovjeka povezivati sa 'tuđim čovjekom' - emocionalno labilan čovjek nije odgovoran.
Briga na jednoj strani, odgovornost na drugoj - izgleda da je još uvijek prisutna podjela na emocionalno i racionalno - neka vrsta sch odvajanja.
Mnogi ljudi brinu o svome zdravlju; da isto toliko brinu o svojim postupcima naše društvo bi izgledalo potpuno drugačije
Zanimljivo je da brigu posmatrate kvantitativno - ali to je naše patrijahalno nasleđe u kojem se kvantitetom brige(odn. emocija) određuje mjera pravog muškarca..pa se smatra poželjnijim imati kolebljive emocije iza kojih stoje kolebljive misli (naše nasleđe od turaka..)
Pa to i imamo - nedisciplinu i neodgovornost
Čini mi se dok se naš narod ne oslobodi patrijahalno-orjentalne sramote i patrijahalno-orjentalnog ideala čovjeka teško da ćemo postati disciplinovaniji i odgovorniji narod
Ne postoji odgovornost bez emocija, niti bez razmišljanja o posljedicama
Ukoliko ne brineš hoćeš li na vrijeme otići na posao, obaviti svoj posao, hoće li pasti kiša i ti pokisnuti usput ili zapasti snjeg, a ti autom moraš na put, kako ćeš donjeti ispravne odluke? Briga stoji ispred ispravnih odluka - a samim tim i ispred odgovornosti
Veza između ovog dvoga se uči još u djetinjstvu, no vjerovatno u nešto stabilnijim zemljama ...
 
брига је неизвесност, нерешен проблем. бринути је немати поверење.
одговорност је према другима, ако је због заљубљености онда је због себе.
 
брига је неизвесност, нерешен проблем. бринути је немати поверење.
одговорност је према другима, ако је због заљубљености онда је због себе.


Briga nema veze sa izvesnoscu jer ona nije garantovana,niti neresenim problemom jer svaki problem jeste resiv samo iziskuje vreme i napor, niti sa nemanjem poverenja jer ono moze da se izneveri i kada to niko ne zeli.
Odgovornost je posledica ljubavi i postovanja prema drugima i sebi. Kada ona umre, prestajes covekom biti. Samo kamen....odozgo ili odozdo.
 
Zanimljivo je kako odgovornosti oduzimate bilo kakvu emocionalnost,a ne pripisujete ju inteligenciji, a istovremeno smatrate da bilo koja ljudska moždana funkcija može biti izuzeta od emocionalnog...

mozda su ukapirali da ti pricas o nadprosecnoj inteligenciji, a ne o prosecnoj, pa tako ispada da su oni sa visim iq odgovorniji. a to ne mora da bude tako, desava se da kriminalci npr. imaju visi iq, ali nisu drustveno odgovorni. sto pokazuje da emocije itekako uticu na neciju odgovornost bilo strah (odgovaranje u slucaju drustvene neodgovornosti) ili pozitivne emocije prema nekom drugom, jer sto nekoga vise volimo veca se odgovornost oseca, bez obzira da li je iq prosecan ili iznad proseka. na kraju krajeva zivotinje imaju neku vrstu odgovornosti prema mladuncima, do odredjenog period, sto je regulisano nagonima, a ne iq.
razum je uvek obojen emocijama, samo je u pitanju kolicina boje. nekada razum kaze da treba biti odgovoran prema nekome, ali emocije kazu ne, iz nekog razloga. a nekada bude i obrnuto. cesce je razum taj koji ce reci ne, nego emocije, sem ukoliko nije u pitanju neka vrsta mrznje, osvete, trenutna ljutnja.
 
Šta je potrebno da bi čovjek bio odgovoran?
Neki smatraju da je sama inteligencija dovoljna?
Ili je ona samo oružje selekcije prema čemu treba biti odgovoran?
Naličje odgovornosti je briga ili savjest..
S obzirom na naličje pojma 'briga' ispada da je odgovornost problem?!
Možda zato naš narod ne voli biti 'previše' odgovoran.
Treba li naš čovjek naučiti malo više brinuti?

Savest, moral..
 
Ni trunke od emocija kod ove Bučevićke,a odgovornost potiče od emocija...
Možda je ta Bučevićka nesposobna da os(j)eti taj sklop emocija kojim se stiže do odgovornosti kao
razrešavajućeg ponašanja? Ne bih da tvrdim,ali njeno racionalno objašnjenje više priliči kakvom psihopati
nego normalnom ljudskom biću sa ustabilizanim emocijama... Čak traljav pokušaj da bude nasmejana ,time i adirmativna,
je ,bar što se mog razumevanja tiče-propao...:confused:
No ko nju šiša...;)

Mislim,osećam,da moja odgovornost (prema deci,ženi,familiji,prijateljima,firmi,društvu) pre svega potiče iz mog detinjstva kad sam
počeo empatićno da se brinem ,prvo o mački,pa o psu,pa o bratu,pa o mami (oca sam rano izgubio),tetki,o komšijama-drugarima,o školskim drugovima...
Sve se to po principu (teča mi rekao:"pa preduzmi nešto!") akcije ili sklonosti ka akciji kojom se ta empatićna briga (koja nije prijatna!) umanjuje.
Tačno tako;da ne bih brinuo,preduzimao sam aktivnosti da umanjim loša dejstva na bića o kojima sam brinuo!
Tako da brinuti da sve bude dobro i kako je zamišljeno,predstavlja odgovorno mišljenje i odgovorno ponašanje.Odgovor na loša dejstva!
Empatija je izvorište!
(Je li sad jasna Ana Bučević?)
 
Mrzi me da slušam Bučevićku...

Ti si napravio razliku između brinuti se i pobrinuti se. To su dve različite stvari.
Samo tako sedeti i puštati sebi negativne filmove o tome šta bi tebi li tebi
bliskima strašno, strašno moglo da se desi, ne služi ničemu. Briga je
ukorenjena u negativnim emocijama.
Pobrinjavanje (lele kakva reč) ima koren u pozitivnim emocijama.
 
Opet me prijatno iznenađuješ Glistice svojom britkom pronicljivošću...
Iako pozitivista dobrim delom svojih filozofskih opredeljenja,vidiš ni ja nisam obratio pažnju na tu jezićku razliku!
Previše sam opušten...Filozofski cors...:rumenko:
J.P.Sartr je te egzistencijalistićke dubine o zabrinutosti za ja objasnio,čak i u tom smislu samu empatiju i ti si sasvim u
pravu da to ne bi smela biti ista reč!

Briga kao sklop negativnih osećanja teži da blokira i defetistićka je,dok akcija pružanja podrške i pomoći ugroženim ili
ojađenim bićima,pa čak i pružanje sreće nema posebnu reč u južnoslovenskim jezicima...Surovost i nemilosrdnost,ravna
sociopatiji je najčešća na ovim prostorima,tako da se retkost takvog ponašanja (obićno se kaže "Vidi budalu-ni hvala mu neće reči"! ! !)
nije ni mogla nazvati posebnim imenom.
Red je Glistice da ti i ja krstimo dobru i empatićnu akciju prema drugima jednim lepim imenom!
Šta predlažeš,koju reč?

- - - - - - - - - -

Religija ima reč:Hriščanski činiti! Po uzoru na Hrista (5 poglavlje Jev,I.H. po Mateju),ali ja i nisam Hrišćanin,već
agnostik i meni treba dobro ponašanje u sklopu vascelog Univerzuma i prema svim bićima!
 

Back
Top