BRACA I SESTRE

imam 3 godine starijeg brata, sto smo stariji bolje se slazemo iako smo potpuno razliciti: on je uvek bio dobro dete, odlican djak, miran, poslusan,a ja... cista suprotnost :mrgreen: i naravno kao mali smo se stalno tukli, sad vise ne....ma obozavam ga bre :D
 
Imam brata 7 god.mladjeg i citam sve vase postove i pitam se da li je to mozda bajka ili vi svoju bracu i sestre stvarno tako dozivljavate!?Dakle definitivno vam ZAVIDIM!!!!
Moj brat je cedo mamino, koje je tako i vaspitano.Ne javlja se ne interesuje ga sta ja radim,a i zasto bi?
Roditelji ga obozavaju i to je to!
 
Imam brata 4 godine mladjeg i kao starijoj sestri mi je cesto od strane roditelja nametana uloga njegovog cuvara i zastitnika, posebno kad smo bili klinci.
Bio je vezan za mene kao Nikolica s Prikolicom sve dok nije usao u pubertet, nasao svoje drustvo i potpuno se udaljio od mene. Tek sada kada je doslo vreme da i sami stvaramo svoje porodice ponovo se priblizavamo. Mislim da sam i ja naucila da kao i za prijateljstvo i za bratovu ljubav moram da se potrudim.
 
imam brata starijeg od sebe 10 godina. moji nisu planirali vise od jednog deteta. No, nije kako je odredjeno, vec kako je sudjeno...on mi je celog zivota bio kao drugi tata (tata je cesto poslom bio otsutan), cak i stroziji od njega. veoma sam vezana za njega, a boga mi i on za mene. iako smo odavno odrasli, taj pokroviteljski odnos otac-kcer na neki nacin se zadrzao.
 
Ja sam isto jedinica. Kako sam samo u pubertetu želela da imam sestru, po mogućstvu godinu, dve stariju, pa da joj se prikačim kad izlazi s društvom :p verovatno bi bila oduševljena tom idejom :wink:
 
А ја сам баш јуче добила од сестре СМС следеће садржине:''Да знаш колико волим што ми те је мама родила!'' :D
 
Ovo je fenomenalno! Prava je stvar kada mama ne samo rodi decu vec ih na pravi nacin usmeri jedno ka drugom (i tata naravno). :D Cestitke vasim roditeljima :D Velika je vrednost imati u zivotu nekoga koga dozivljavas kao blagoslov! :P

Nazalost toliko sam videla katastrofalno zavadjene brace i sestara, a imam utisak da i u tim slucajevima roditelji imaju veoma vaznu ulogu, cak i kada to ne deluje na prvo pogled). :sad:
 
Harmony:
Ovo je fenomenalno! Prava je stvar kada mama ne samo rodi decu vec ih na pravi nacin usmeri jedno ka drugom (i tata naravno). :D Cestitke vasim roditeljima :D Velika je vrednost imati u zivotu nekoga koga dozivljavas kao blagoslov! :P

Nazalost toliko sam videla katastrofalno zavadjene brace i sestara, a imam utisak da i u tim slucajevima roditelji imaju veoma vaznu ulogu, cak i kada to ne deluje na prvo pogled). :sad:
Da zaista ima puno takvih slucajeva,i to je strasno.Moj brat i ja smo se svadjali kao deca,ali ok to se i ne uzima za ozbiljno,ali smo se pre jedno 8-9 godina uzasno posvadjali da nismo ni jednu jedinu rec progovorili skoro godinu dana!!!Mislim taj period mi je bio uzasan,ne mogu to ni da opisem,ali sve je bilo zbog gluposti...........naravno kada smo se mirili i on i ja smo plakali,i od tad se vise nikad nismo posvadjali.Zivimo blizu,vidjamo se svaki dan,moja kuca je i njegova i obrnuto........
 
Nisam jedinica, i drago mi je sto nisam..imam stariju sestru...... ali razlika je medju nama 6 god, maltene 7 i bash zbog te razlike, ( za koju mislim da je velika) nekako izgleda da smo odrasle kao jedinice..svaka za sebe..kad bih imala svoju decu, ne bih napravila toliku razliku...jer mislim da nije dobro..kroz celo detinjstvo uopste nismo bile bliske...tukle se, svadjale, cupale, nismo se podnosile...uvek me je izbacivala iz sobe, a pogotovo kad joj dodje neko drustvo, nista njeno nisam smela da diram...secam se kad sam u njenom dnevniku nasla za mene je napisala " uf, kako me nervira ova mala guska" :P ....razlika je tolika bila izmedju nas da uopste nismo mogle da budemo bliske u detinjstvu.....sad jesmo kad imam 31 godinu....
 
Моја сестра је 3 године старија. Потпуно смо различите, али смо се увек добро слагале (наравно, уз уобичајене свађе у детињству). Свака је имала (и данас има) своје посебно друштво, али врло често излазимо заједно, често смо летовале заједно (последњих година такође), сваки дан се чујемо телефоном и увек имамо о чему да рапредамо по пола сата или више.... Кад се видимо (а видимо се бар једном недељно) онда је то по цео дан проведен у причи. Сасвим је нормално да дођем да јој помажем око великог спремања, или она мени око кречења и других већих кућних послова...Кад год дође код мене одмах се утрпа у судоперу да пере посуђе, пошто зна да ја то не волим. Добро функционишемо заједно, допуњавамо се, (на летовањима она кува - ја спремам), некако, она ми је увек била и најбоља другарица поред мојих неколико најбољих другарица!

И наша деца се обожавају и јако воле да проводе време заједно!
 
Kad kazem da imam 12 godina mladju sestru i kad me ljudi pitaju pa otkud tolika razlika, obicno ih zblane sto odgovorima sa: "Ujka se kasno ozenio"
Naravno, obe smo jedinice ali se super slazemo i puuuno se volimo!
 
Dve godine starija sestra, skoro da mi je brat.
Kada me je u trecem osnovne neki decak zadirkivao moja sestra ga je "istabala",
kada je nastavnica fizickog saznala da mi je ona sestra (sportista!) dala mi je peticu iako nisam zasluzila, kada smo prenosile namestaj u nasoj sobi izbacila me je da joj ne smetam "kilava" (:)), kada sam htela da joj procitam moj uspeh sa literarne sekcije (pesmicu :() jedva je posle moljakanja pristala - i za to vreme je citala strip! Kada smo bile tinejdzerke odbila je da izadje sa mnom jer sam rascupana (pank)...
Kada dodjem kod nje ona kaze, :" meni kafu bez secera...a mogla bi nesto i da nam skuvas...:
Volim ga, takav mi je sestra
 
Sestra mlađa 6 godina od mene. Kad smo bile klinke, terorisala sam je. Posle smo porasle. Uvela sam je u moje društvo, tako da su joj neke stvari i neki ljudi bili mnogo lakše dostupni i jasniji. Ja joj krčila put.
Sada živi u bogatoj Švajcarskoj.Viđamo se jednom-dva put godišnje. Nedostaje mi mnogo ( a čini mi se ja njoj još i više) mada se čujemo par puta nedeljno...Moj zet kaže da sam joj ja zvezda vodilja i dalje u životu...
 
Imam dve god.starijeg brata i dve god.mladju sestru. Danas smatram da smo generacija, kao trojke. To sto nam je brat najstariji, doprinelo je da smo se obadve bavile sportom, a sestra se i tukla, pa sve pesnicama, a mi je naravno posle branili. A on je i previse nezan prema zenskim bicima i sto je najgore veruje zenama.. Uticali smo jedni na druge iako smo potpuno razliciti. Imamo cak i razlicite krvne grupe.. Ne znam, otkako znam za sebe znam i za njih, i oni isto tako... ne mogu da zamislim kakav bi mi zivot bio bez njih.. mada je brat zamerio mami sto mu nije rodila "bar" jednog brata..
 
Ja sam jedinica i nikad mi nije nedostajao brat ili sestra. Slično kao i Hebe, tek negde u pubertetu sam pitala zašto nemam brata ili sestru. Kao mala, iziričito sam odbijala da mi mama rodi batu ili seku.
 
Imam 6god. staijeg brata i od malena smo imali poseban odnos. Kad sam bila klinka nije me terorisao , vec je bio pravi brat zastitinik, a sada kada smo odrasli ta razlika vise nije tako vidna pa mi je i super prijatelj, savetujemo jedeno drugo, imamo stvarno odlican odnos
 
ja sam dobila brata kada sam imala 8 godina. Izgubila sam nakon 9 godina. Proslo je 20 godina kako ga nemam, ali ga i dalje sanjam, mislim kakav bi bio kao odrastao covek. I ne mogu da prevalim preko usana da sam ``jedinica`` jer to u srcu nisam, ima nas i dalje dvoje i bice nas.....dok me bude.
 
Dobila me sestra kad je imala preko 8 ;-P Nije podnosila gubitak reflektora pozornice ostatka familije olako, pa me kinjila do neke 10te, onda do tipa 15te nemamo nikakav kontakt,kada na zalost dobija majcinski nagon i pocne da ga ispoljava na meni.
Bliske jesmo... dakle protok informacija je neogranicen, ali toliko je nepremostiva barijera koju su nasi karakteri izgradili da je to zalosno. Ne znam vise kome da se zalim... pisala sam i Deda Mrazu ove godine ;-P
 
Imam sestru mladju 3,5 godine i brata 24 godine mladjeg od mene :) Volim ih najvise na svetu. Blagoslov je sto ih imam - sa sestrom me vezuje bezgranicno poverenje, a bata je nase malo zlato
 

Back
Top