CiCoLiNo
Poznat
- Poruka
- 8.946
Teološko pojašnjenje: Božji gnjev
Prije nego što pređemo na proučavanje 17. glave Otkrivenja, moramo se pozabaviti jednim vrlo važnim teološkim objašnjenjem: šta je to Božji gnjev.
Najčešći način kako ljudi sebe dovode u zabludu u razumijevanju Božjeg karaktera uopšte nalazi se u mjerenju ljudskim mjerilima. Pali čovjek vrši procjenu prema sopstvenoj pravednosti, koja, u Božjim očima, zapravo uopšte nema nikakvu vrijednost (vidi Isaija 64:6). Stoga moramo napraviti razliku između našeg gnjeva i Božjeg gnjeva. Ukoliko to ne shvatimo, u opasnosti smo da Boga doživimo kao strogog sudiju, što nas dalje može odvesti u još pogibeljnije krajnosti kao što je liberalizacija Božje ljubavi na uštrb Njegove pravednosti, ili religiozni fanatizam iz straha od kazne. Zaista je širok spektar ljudskih zabluda.
Ljudski gnjev se vrlo često hrani povrijeđenim ponosom ili osvetoljubivošću; postajemo razdražljivi i bijesni, gubimo vlast nad sobom. Međutim, postoji pravedni gnjev, koji ne samo što je opravdan nego je i važan. Reakcija na nepravdu je opravdan gnjev. Ali gnjev se pretvara u grijeh kada je pokrenut sebičnošću (Jakov 1:20), kada se izvrće Božija namjera (1. Korinćanima 10:31) ili kada mu dozvolimo da se produžava (Efescima 4:26-27). Pravedni ljudski gnjev može lako preći u fanatizam, i zato je jako važno da umjesto gnjevljivosti slijedimo savjet naše Gospoda zapisan u jevanđelju po Mateju 5:39-47. Znate, to je ono načelo ne odgovarajte zlom na zlo, ne suprotstavljajte se zlu svojom silom.
Gnjev je emocija koja obuzima pravednog čovjeka u suočavanju s nepravdom (vidi: Sudije 9:30; 2. Samuelova 12:5; Nehemija 5:6; 2. Mojsijeva 32:19; Djela 17:16). Voljeti ono što je dobro znači mrzjeti zlo koje mu je suprotstavljeno (Jevrejima 1:9); prema tome, gnjev i ljubav su dvije strane istog novčića. Jovan, apostol ljubavi, bio je taj koji je napisao najupečatljiviji prikaz Božjeg gnjeva u Novom zavjetu – u knjizi Otkrivenje.
Antiteza ljubavi nije gnjev nego ravnodušnost. Naime, Bog je sve drugo samo ne ravnodušan. Druga zapovjest kaže za Boga da je On „ljubomorni“ Bog ili „Bog revnitelj“. „Revnitelj“ se može prevesti i izrazom „raspaljen“, „razjaren“. Drugim riječima, Bogu je stalo do nas, kao svakom dobrom roditelju. On je uznemiren kada Njegova djeca zađu na stranputicu. Naš nebeski Otac nije slab, ležeran, bezopasan i naivno srdačan. Upravo u tom svjetlu Ga prikazuje velika većina liberalnog pseudo hrišćanskog svijeta, a Isusa kao nekog dobroćudnog narkomana. S druge strane, tradicionalisti koji se oslanjaju na pogrešna učenja „crkvenih otaca“, izopačuju Njegovu pravdu i sud, pripisujući mu atribut „vječite gnjevljivosti“ kao „vječnog mučitelja“ određenih za „pakao“.
Činjenica je da Bog koristi vaspitne mjere, ako su Njegova djeca neposlušna, On ih disciplinuje (Jevrejima 12:4-11), jer im želi samo ono najbolje. ......
kakve gluposti sve neće pisati ove bilbije majko moja