Božji Gnev

CiCoLiNo

Poznat
Poruka
8.946

Teološko pojašnjenje: Božji gnjev


Prije nego što pređemo na proučavanje 17. glave Otkrivenja, moramo se pozabaviti jednim vrlo važnim teološkim objašnjenjem: šta je to Božji gnjev.
Najčešći način kako ljudi sebe dovode u zabludu u razumijevanju Božjeg karaktera uopšte nalazi se u mjerenju ljudskim mjerilima. Pali čovjek vrši procjenu prema sopstvenoj pravednosti, koja, u Božjim očima, zapravo uopšte nema nikakvu vrijednost (vidi Isaija 64:6). Stoga moramo napraviti razliku između našeg gnjeva i Božjeg gnjeva. Ukoliko to ne shvatimo, u opasnosti smo da Boga doživimo kao strogog sudiju, što nas dalje može odvesti u još pogibeljnije krajnosti kao što je liberalizacija Božje ljubavi na uštrb Njegove pravednosti, ili religiozni fanatizam iz straha od kazne. Zaista je širok spektar ljudskih zabluda.
Ljudski gnjev se vrlo često hrani povrijeđenim ponosom ili osvetoljubivošću; postajemo razdražljivi i bijesni, gubimo vlast nad sobom. Međutim, postoji pravedni gnjev, koji ne samo što je opravdan nego je i važan. Reakcija na nepravdu je opravdan gnjev. Ali gnjev se pretvara u grijeh kada je pokrenut sebičnošću (Jakov 1:20), kada se izvrće Božija namjera (1. Korinćanima 10:31) ili kada mu dozvolimo da se produžava (Efescima 4:26-27). Pravedni ljudski gnjev može lako preći u fanatizam, i zato je jako važno da umjesto gnjevljivosti slijedimo savjet naše Gospoda zapisan u jevanđelju po Mateju 5:39-47. Znate, to je ono načelo ne odgovarajte zlom na zlo, ne suprotstavljajte se zlu svojom silom.
Gnjev je emocija koja obuzima pravednog čovjeka u suočavanju s nepravdom (vidi: Sudije 9:30; 2. Samuelova 12:5; Nehemija 5:6; 2. Mojsijeva 32:19; Djela 17:16). Voljeti ono što je dobro znači mrzjeti zlo koje mu je suprotstavljeno (Jevrejima 1:9); prema tome, gnjev i ljubav su dvije strane istog novčića. Jovan, apostol ljubavi, bio je taj koji je napisao najupečatljiviji prikaz Božjeg gnjeva u Novom zavjetu – u knjizi Otkrivenje.
Antiteza ljubavi nije gnjev nego ravnodušnost. Naime, Bog je sve drugo samo ne ravnodušan. Druga zapovjest kaže za Boga da je On „ljubomorni“ Bog ili „Bog revnitelj“. „Revnitelj“ se može prevesti i izrazom „raspaljen“, „razjaren“. Drugim riječima, Bogu je stalo do nas, kao svakom dobrom roditelju. On je uznemiren kada Njegova djeca zađu na stranputicu. Naš nebeski Otac nije slab, ležeran, bezopasan i naivno srdačan. Upravo u tom svjetlu Ga prikazuje velika većina liberalnog pseudo hrišćanskog svijeta, a Isusa kao nekog dobroćudnog narkomana. S druge strane, tradicionalisti koji se oslanjaju na pogrešna učenja „crkvenih otaca“, izopačuju Njegovu pravdu i sud, pripisujući mu atribut „vječite gnjevljivosti“ kao „vječnog mučitelja“ određenih za „pakao“.
Činjenica je da Bog koristi vaspitne mjere, ako su Njegova djeca neposlušna, On ih disciplinuje (Jevrejima 12:4-11), jer im želi samo ono najbolje. ......
 
.....Božja mržnja prema zlu jednako je jaka koliko i Njegova ljubav prema dobru. Njegova svetost je bezopasna za ono što je pravo, a opasna za grijeh, baš kao što vatra može da znači i udobnost i razaranje. Njegov karakter ne podnosi zlo, niti ono može opstati pred Njegovom slavom.

Problem koji muči pravedne u Bibliji ne glasi: „Kako može milostivi Bog da ubija?“, nego naprotiv: „Kako može pravedni Bog da pusti zlo da ide nekažnjeno?“ (Psalam 73; 79:10; 94:1-7; Havakuk 1:2; Otkrivenje 6:10). Osim toga, biblijski Bog, iako revan, predstavlja sebe kao Onog koji je spor na gnjev i koji ne nastavlja da se gnjevi (Psalam 30:5; Isaija 54:7, 8; Psalam 78:38; Isaija 12:1; Osija 11:9; 14:1; Mihej 7:18). Biblijska religija ne poznaje ono što je u modernom svijetu prisutno kao zbunjenost Božjim gnjevom. Ta vrsta „zbunjenosti“ je namjerno izbjegavanje grešnog srca da se upozna sa Bogom i preferiranje sopstvene „demokratije“ koja je popustljiva svome „ja“, a netolerantna na pravednost i istinsku ljubav.

Apostol Pavle izlaže dva aspekta Božjeg gnjeva, jedan sadašnji, a drugi budući. U sadašnjem aspektu gnjev se otkriva u slobodi koju Bog dopušta svojim stvorenjima. Božji gnjev u Rimljanima poslanici znači predavanje bezbožnika sopstvenom zlom izboru (vidi 1:18, 24, 26, 28). On ljudskim bićima, zbog poštovanja načela slobodne volje i izbora, dopušta da čine zlo (koje žele) i prepušta ih posljedicama njihovog zla. Iz takvog stanja, pojedinci mogu da se vrate Bogu kad shvate da su dotakli dno (Luka 15:11-32), ili da se potpuno sjedine sa zlom u ropstvu grijehu (1. Mojsijeva 6:5; Rimljanima 6:20).

Budući aspekt Božjeg gnjeva ogleda se u tome što On ne može da dopusti da se zlo nastavi zauvijek i zato postoji vrijeme u budućnosti kada će On suditi svima (Rimljanima 2:5, 6; Psalam 62:12; Isaija 3:10,11; Matej 16:27). Kad ne bilo Božje inicijative i Njegovog suda, ne bi uopšte bilo ni nade za nas. .....
 
....Posljedice Božjeg gnjeva. – Kada se Bog odvrati i grešnike prepusti onome što su sami izabrali, posljedica su nemoral i svakojaka zla. Tako se obrazuje jedan začarani, opaki krug grijeha i smrti, iz kojeg niko ne može da se izvuče.

Završni rezultat Božjeg gnjeva je uništenje, ili preciznije rečeno verifikacija samouništenja onima koji su tako izabrali. Kada Bog grešnike preda u njihov grijeh, oni uništavaju sami sebe. Ovo je tačka u kojoj se spajaju sadašnji i budući aspekt Božjeg gnjeva. Božji završni sud nad grešnicima je samo logični epilog njihovog samouništavanja.

Kakvo je to djelo u Božjim očima, možda najbolje govori sledeći citat: „Jer će Gospod ustati kao na gori Ferasim, razgneviće se kao u ravnici kod Gavaona, da izvrši svoje djelo, svoje neobično djelo, i da uradi svoj posao, svoj neuobičajen [tuđ] posao.“ (Isaija 28:21)

Razlog postojanja Božjeg gnjeva. – Božji gnjev je reakcija na ljudski grijeh koji proizvodi nepravdu. Ta nepravda se ogleda u bezbožnosti i držanju istine Božje u nepravdi (Rimljanima 1:18). Na taj način čovjek praktično odsijeca granu na kojoj sjedi, ne samo odvajajući sebe od Izvora života, već i od mogućnosti spasenja. Čovjek, kad istrajava u grijehu, postaje toliko bezobrazan da izopačava Božju istinu na najstrašnije načine i prilagođava je sklonostima svoje pale prirode (Rimljanima 1:19-32).

Nepristrasnost Božjeg gnjeva. – Niko ne može da izbjegne Božji gnjev. Oni koji imaju posebna preimućstva, imaju i najveće odgovornosti (Luka 12:48). Bog nikada nije bio pristrasan i On nema ljubimce (Rimljanima 2:11; 5. Mojsijeva 10:17; Luka 20:21). U Njegovom gnjevu nema nikakve diskriminacije.

Zapazite da Božji izlivi gnjeva bivaju potpuno opravdani od strane najvišeg Nebeskog savjeta (Otkrivenje 15:3, 4; 16:5-7), što će na kraju priznati i zli (Isaija 45:23).

Isključivost sotonskog i ljudskog gnjeva. – Kao potpuna suprotnost tome, stoji Sotonin gnjev. Sotona mrzi i gnjevi se na sve ono što je čisto, pravedno i istinito, u skladu sa Božjim načelima ljubavi, pravednosti, milosti i istine (vidi Otkrivenje 12:17). I dok se Sotona gnjevi na nosioce karaktera i pravednosti Božje, tražeći koga da „proždere“ (1. Petrova 5:8), Bog se gnjevi na zlo koje sprječava traganje i nalaženje onog što je izgubljeno (Luka 19:10; Ezekiel 34; Matej 23:13).

Sličnu funkciju ima i gnjev palog čovjeka koji diskriminiše sve ono što atakuje na njegovu sebičnost. Gnjev razotkriva njegove grešne motive, te zato često pribjegava lukavstvu u prikrivanju gnjeva i istovremenom omalovažavanju i ignorisanju osvjedočenja u istinu koju daje Bog, utvrđujući se u nevjerstvu. Nevjerstvo na kraju vodi u hulu na Svetog Duha, grijeh koji se ne može oprostiti.[1]
Možemo zaključiti sa apostolom Pavlom: „Niko da vas ne obmanjuje ispraznim riječima, jer zbog svega toga Božji gnjev dolazi na sinove nepokornosti.“ (Efescima 5:6)

Izvor religija.me
 
Šta je to Božji gnev?
Ako je Bog ljubav, ima li On pravo da se gnevi...tačnije, kako ovo dvoje spojiti? Ljubav i Gnev.

Da li se Vi gnevite kada vidite nepravdu da se nanosi nekom?
 
Gore se nalazi veoma dobro teološko objašnjenje šta je Božji gnev.

Razumevanje Božjeg gneva u mnogome pomažeu i u razumevanju samog Boga. I to nam objašnjava zašto je Bog više puta radio ono što nama izgleda nelogično.

Jer ako je Tvorac uzrok svega i Entitet iznad kog nema niko i ništa, On mora imati Etičku obavezu da deluje u određenim okolnostima. Jer sve oči i sva čula u univerzumu su uperena u njega i pitaju zašto i dokle?!

Danas na zemlji vlada glad ali ne glad hleba, već glad za pravdom. Zašto Svemoćni Bog pun ljubavi i pravde, gleda i ćuti?! Zašto?! Suze i krv se lije a On ćuti?!

Ne pitam ništa. Već sugerišem na obećanje Svevišnjeg, koje sledi...
 
religijske priče su sve gluposti da bi ti nabili osećaj krivice i uterali te u slepu poslušnost ovom ili onom lažnom bogu....stavi se u ulogu pravog Boga...da li bi kao svemoćan entitet bio besan zbog bilo čega ili kažnjavao bilo koga da bude mučen u paklu zauvek...sve to služi da se ne bi pobunio kad shvatiš da je ceo sistem zamišljen sa ciljem da ti sisa energiju...eto kao taj i taj entitet me stvorio i ima pravo da mi radi šta hoće..nema pravo...ti si Božija iskra jednako kao što je to nekad bio i taj entitet pre nego što je postao parazit koji živi od ljudske energije i preuzeo ulogu boga....

smislili su čak i priču o praroditeljskom grehu da pokriju i one koji nisu grešili da se osećaju da tim entitetima duguju nešto...kakve ja veze imam sa Adamom i kako sam kriv za njegovu pogrešnu odluku i da li je uopšte uradio nešto toliko strašno čime je zaslužio tako strogu kaznu?

i stvori bog svet i vide da je dobro...šta je dobro?...svet u kome svako biće preživljava tako što proždire druga bića? to nije dobro, to je zlo... misliš da je slučajno toliko ratova i konflikta i patnje i nesreće? to je dizajn ovog sveta...tim bićima treba da emituješ energiju straha, besa, mržnje, požude, pohlepe...jer se njome hrane... da se hrane energijom ljubavi drugačije bi uredili svet... kad umreš, samo ti obrišu sećanje i vrate te nazad da im proizvodiš energiju

mi treba da budemo ljuti na pravog Boga što dozvoljava sve to
 
Poslednja izmena:
religijske priče su sve gluposti da bi ti nabili osećaj krivice i uterali te u slepu poslušnost ovom ili onom lažnom bogu....stavi se u ulogu pravog Boga...da li bi kao svemoćan entitet bio besan zbog bilo čega ili kažnjavao bilo koga da bude mučen u paklu zauvek...sve to služi da se ne bi pobunio kad shvatiš da je ceo sistem zamišljen sa ciljem da ti sisa energiju...eto kao taj i taj entitet me stvorio i ima pravo da mi radi šta hoće..nema pravo...ti si Božija iskra jednako kao što je to nekad bio i taj entitet pre nego što je postao parazit koji živi od ljudske energije i preuzeo ulogu boga....

smislili su čak i priču o praroditeljskom grehu da pokriju i one koji nisu grešili da se osećaju da tim entitetima duguju nešto...kakve ja veze imam sa Adamom i kako sam kriv za njegovu pogrešnu odluku i da li je uopšte uradio nešto toliko strašno čime je zaslužio tako strogu kaznu?

i stvori bog svet i vide da je dobro...šta je dobro?...svet u kome svako biće preživljava tako što proždire druga bića? to nije dobro, to je zlo... misliš da je slučajno toliko ratova i konflikta i patnje i nesreće? to je dizajn ovog sveta...tim bićima treba da emituješ energiju straha, besa, mržnje, požude, pohlepe...jer se njome hrane... da se hrane energijom ljubavi drugačije bi uredili svet... kad umreš, samo ti obrišu sećanje i vrate te nazad da im proizvodiš energiju

mi treba da budemo ljuti na pravog Boga što dozvoljava sve to
A ko sad emituje tu energiju straha i ko se njome hrani
 
A ko sad emituje tu energiju straha i ko se njome hrani
ovo je planeta zatvor za duše jednog zlog carstva...zatvorenici politički i kriminalni i nepotrebni naučnici i umetnici sa raznih planeta širom tog zlog carstva su svi poslati na ovu planetu sa obrisanom memorijom od nekoliko triliona godina...posle svakog života nam opet brišu memoriju i vraćaju nas da se ponovo rodimo jer nemaju način da ubiju duše.. razne religije su nam date samo da nas zbunjuju da gubimo vreme na gluposti da ne bi nekako uspeli da povratimo sećanje, da se ujedinimo i pobunimo...podstiču se namerno ratovi i sukobi....ako postoji pakao negde u Univerzumu to je Zemlja
 
ovo je planeta zatvor za duše jednog zlog carstva...zatvorenici politički i kriminalni i nepotrebni naučnici i umetnici sa raznih planeta širom tog zlog carstva su svi poslati na ovu planetu sa obrisanom memorijom od nekoliko triliona godina...posle svakog života nam opet brišu memoriju i vraćaju nas da se ponovo rodimo jer nemaju način da ubiju duše.. razne religije su nam date samo da nas zbunjuju da gubimo vreme na gluposti da ne bi nekako uspeli da povratimo sećanje, da se ujedinimo i pobunimo...podstiču se namerno ratovi i sukobi....ako postoji pakao negde u Univerzumu to je Zemlja
A ko da se ujedini kad na ovom.svetu samo postoje robovi i gospodari.
i gispodar i rob ulozice natcovecansje napore da ne dozvole nastupanje carstva bozijjeg carstvo slobode i slobodnih ljudi.
Dok traje ovog sveta stvarace se novi oblici gospodarenja. I ropstva.
 
religijske priče su sve gluposti da bi ti nabili osećaj krivice i uterali te u slepu poslušnost ovom ili onom lažnom bogu....stavi se u ulogu pravog Boga...da li bi kao svemoćan entitet bio besan zbog bilo čega ili kažnjavao bilo koga da bude mučen u paklu zauvek...sve to služi da se ne bi pobunio kad shvatiš da je ceo sistem zamišljen sa ciljem da ti sisa energiju...eto kao taj i taj entitet me stvorio i ima pravo da mi radi šta hoće..nema pravo...ti si Božija iskra jednako kao što je to nekad bio i taj entitet pre nego što je postao parazit koji živi od ljudske energije i preuzeo ulogu boga....
Pa nema pravo da ti radi šta hoće...i ne radi ti šta hoće...pogrešno si ti to povezao.

Rekao sam više puta, pa ću ponoviti. Bog je samog sebe obavezao zakonom koji je dao nama!
Sam Bog poštuje zakon koji je dao tebi i meni...i ne radi ništa van tog zakona. Eeej, da li si svestan Božje veličine i sile, koja iz ljubavi prema stvorenju ograničava neograničeno u okvire nekog zakona.
Navodio sam primere za to. Kao što je, recimo, žrtva za nas. Nije Isus prineo sebe da bi udovoljio Bogu, niti je prineo sebe iz nekog hira, već da bi zadovoljio zakonsku obavezu.

Drugo. Ne kažnjava tebe vrhovni Entitet, već ti daje ono što ti po zakonu pripada. Ni manje ni više od toga. Ti sam biraš na koju ćeš stranu...sam sebi sudiš...zato Hrist i kaže...''evo idem i plata moja/tvoja sa mnom''...''daću svakom po delima njegovim''...

Treće. Ja u Pismu ne vidim ništa van dve kategorije koje postoje.
Život i smrt.
Nema trećeg stanja. Imaš život kao dar u okvirima moralnih i etičkih zakona i smrt kao kaznu/platu za greh prema istom zakonu. Ne postoji ništa van toga.
Zato i kaže...''stavio sam pred tebe život i smrt...izaberi''...
smislili su čak i priču o praroditeljskom grehu da pokriju i one koji nisu grešili da se osećaju da tim entitetima duguju nešto...kakve ja veze imam sa Adamom i kako sam kriv za njegovu pogrešnu odluku i da li je uopšte uradio nešto toliko strašno čime je zaslužio tako strogu kaznu?
Ako nam je data slobodna volja, ta sloboda mora biti ispoštovana. I jeste ispoštovana. Pred Adama(kao gospodara zemlje) je stavljen izbor. Kakav bi to bio gospodar koji nema izbor?! Kakvo bi to bilo biće koje nema slobodu odlučivanja?! Ako ti nekog ograničavaš, tu slobode nema. Da taj Entitet ne daje slobodu, Ti bi bio u pravu...ovako ne.

Ali ta sloboda ima svoju cenu. Opet prema nekom dogovoru između mene i tebe...pa ti izaberi.
A zašto sam ja kriv ako Ti nisi ispoštovao dogovor?! Ja svoju reč moram da držim u okvirima zakona koji važi između nas. Šta treba...da lažem?! Ne ide to tako.

Ti ništa nisi kriv za Adamov greh ...samo si u drugačijim okolnostima. Isto poput njega dobijaš život na dar koji je uslovljen zakonom između Boga i tebe.
(Svaka duga priča je smešna i ona vodi u rasulo i anarhiji...zato je i ne komentarišem...) u prirodi postoji red i zakon, a da ne postoji između razumnih bića. Na šta bi samo jedna porodica ličila da nije omeđena nekim principima.

I da se ne lažemo.
Ko može bolje poznavati ljudsku prirodu od Onog ko je tu prirodu stvorio? Niko. Da prigovorim najboljem fizičaru i hemičaru i nezamislivom dizajnu molekularne biologije tog bića i te prirode. I da mu ja kažem šta je najbolje za mene?...šta je najbolje za društvo?...'zar će kal reći lončaru šta radiš'...

A ti meni nađi manu u pisanom zakonu i onom savesnom u sebi.
Mislim na zakon preko Hrista dat nama...ne neki starozavetni koji ne važi više ni za kog.

Tako da, Ti odlučuješ da li ćeš biti dobar ili loš čovek. Prvo po sebe pa onda po društvo. I niko se drugi...osim tebe... tu ništa ne pita. Pitaš se samo Ti.

A Bog te kroz zakon gleda...pa vidi gde si.
i stvori bog svet i vide da je dobro...šta je dobro?...svet u kome svako biće preživljava tako što proždire druga bića? to nije dobro, to je zlo... misliš da je slučajno toliko ratova i konflikta i patnje i nesreće? to je dizajn ovog sveta...tim bićima treba da emituješ energiju straha, besa, mržnje, požude, pohlepe...jer se njome hrane... da se hrane energijom ljubavi drugačije bi uredili svet... kad umreš, samo ti obrišu sećanje i vrate te nazad da im proizvodiš energiju

mi treba da budemo ljuti na pravog Boga što dozvoljava sve to
Što je do Boga i jeste sve dobro. I kao takvo je bilo funkcionalno za svu večnost.
Ali Bog ne želi da gleda u kom će pravcu krenuti bića koja je stvorio. On nam samo daje ono što izaberemo.

On prouzrokuje u skladu sa svojim stvaralačkim karakterom, stanje koje smo izabrali.

Jer ako smo izabrali sami svoj put, On stvara stanje prema našim odlukama. Zato i imaš u prirodi to proždiranje između sebe, kao što si rekao. Ako je u skladu sa našom odlukom, podložio tvar propadljivosti...na šta bi ličio svet da nema lanac ishrane koji sve reguliše?! Moraš imati nešto što razlaže tvar i obnavlja je samu po sebi.
Bog čoveku samo daje stanje kakvo je izabrao.

Naravno znamo da ovakvo stanje neće večno trajati i da idemo ka onom trenutku kada će reći...'gle sve novo tvorim'...tako da nema potrebe da budemo ljuti na Tvorca...već treba da budemo ljuti na sebe, ako poput Adama napravimo pogrešan izbor.
 
Pa nema pravo da ti radi šta hoće...i ne radi ti šta hoće...pogrešno si ti to povezao.

Rekao sam više puta, pa ću ponoviti. Bog je samog sebe obavezao zakonom koji je dao nama!
Sam Bog poštuje zakon koji je dao tebi i meni...i ne radi ništa van tog zakona. Eeej, da li si svestan Božje veličine i sile, koja iz ljubavi prema stvorenju ograničava neograničeno u okvire nekog zakona.
Navodio sam primere za to. Kao što je, recimo, žrtva za nas. Nije Isus prineo sebe da bi udovoljio Bogu, niti je prineo sebe iz nekog hira, već da bi zadovoljio zakonsku obavezu.

Drugo. Ne kažnjava tebe vrhovni Entitet, već ti daje ono što ti po zakonu pripada. Ni manje ni više od toga. Ti sam biraš na koju ćeš stranu...sam sebi sudiš...zato Hrist i kaže...''evo idem i plata moja/tvoja sa mnom''...''daću svakom po delima njegovim''...

Treće. Ja u Pismu ne vidim ništa van dve kategorije koje postoje.
Život i smrt.
Nema trećeg stanja. Imaš život kao dar u okvirima moralnih i etičkih zakona i smrt kao kaznu/platu za greh prema istom zakonu. Ne postoji ništa van toga.
Zato i kaže...''stavio sam pred tebe život i smrt...izaberi''...

Ako nam je data slobodna volja, ta sloboda mora biti ispoštovana. I jeste ispoštovana. Pred Adama(kao gospodara zemlje) je stavljen izbor. Kakav bi to bio gospodar koji nema izbor?! Kakvo bi to bilo biće koje nema slobodu odlučivanja?! Ako ti nekog ograničavaš, tu slobode nema. Da taj Entitet ne daje slobodu, Ti bi bio u pravu...ovako ne.

Ali ta sloboda ima svoju cenu. Opet prema nekom dogovoru između mene i tebe...pa ti izaberi.
A zašto sam ja kriv ako Ti nisi ispoštovao dogovor?! Ja svoju reč moram da držim u okvirima zakona koji važi između nas. Šta treba...da lažem?! Ne ide to tako.

Ti ništa nisi kriv za Adamov greh ...samo si u drugačijim okolnostima. Isto poput njega dobijaš život na dar koji je uslovljen zakonom između Boga i tebe.
(Svaka duga priča je smešna i ona vodi u rasulo i anarhiji...zato je i ne komentarišem...) u prirodi postoji red i zakon, a da ne postoji između razumnih bića. Na šta bi samo jedna porodica ličila da nije omeđena nekim principima.

I da se ne lažemo.
Ko može bolje poznavati ljudsku prirodu od Onog ko je tu prirodu stvorio? Niko. Da prigovorim najboljem fizičaru i hemičaru i nezamislivom dizajnu molekularne biologije tog bića i te prirode. I da mu ja kažem šta je najbolje za mene?...šta je najbolje za društvo?...'zar će kal reći lončaru šta radiš'...

A ti meni nađi manu u pisanom zakonu i onom savesnom u sebi.
Mislim na zakon preko Hrista dat nama...ne neki starozavetni koji ne važi više ni za kog.

Tako da, Ti odlučuješ da li ćeš biti dobar ili loš čovek. Prvo po sebe pa onda po društvo. I niko se drugi...osim tebe... tu ništa ne pita. Pitaš se samo Ti.

A Bog te kroz zakon gleda...pa vidi gde si.

Što je do Boga i jeste sve dobro. I kao takvo je bilo funkcionalno za svu večnost.
Ali Bog ne želi da gleda u kom će pravcu krenuti bića koja je stvorio. On nam samo daje ono što izaberemo.

On prouzrokuje u skladu sa svojim stvaralačkim karakterom, stanje koje smo izabrali.

Jer ako smo izabrali sami svoj put, On stvara stanje prema našim odlukama. Zato i imaš u prirodi to proždiranje između sebe, kao što si rekao. Ako je u skladu sa našom odlukom, podložio tvar propadljivosti...na šta bi ličio svet da nema lanac ishrane koji sve reguliše?! Moraš imati nešto što razlaže tvar i obnavlja je samu po sebi.
Bog čoveku samo daje stanje kakvo je izabrao.

Naravno znamo da ovakvo stanje neće večno trajati i da idemo ka onom trenutku kada će reći...'gle sve novo tvorim'...tako da nema potrebe da budemo ljuti na Tvorca...već treba da budemo ljuti na sebe, ako poput Adama napravimo pogrešan izbor.
Bog je život, svesnost i ljubav. i svako od nas je deo toga.....sve ostalo su bajke za zatvorenike na planeti Zemlji
 
Bog je život, svesnost i ljubav. i svako od nas je deo toga.....sve ostalo su bajke za zatvorenike na planeti Zemlji
Nosi covek u sebi i lik sveta ne samo boga i ta borba u coveku se odvija izmedju sveta i boga.
Coveek je bice i zavisno a i slobodno. A slobodna je samo licnost koja je jedino covecna i ona ne zavisi od sveta.
Izbroj na prste ovakve ahaha
 
AKO Hristos rece da niko nije blag osim njegovog Oca nebeskog, onda je taj gnevni jehova neki drugi bog, a mi njega ne pominjemo u nasim biblijima, a ni ISUS ni apostoli ga ne pomenuse, da nije zato sto je Nepomjanik?
 
smislili su čak i priču o praroditeljskom grehu da pokriju i one koji nisu grešili da se osećaju da tim entitetima duguju nešto...kakve ja veze imam sa Adamom i kako sam kriv za njegovu pogrešnu odluku i da li je uopšte uradio nešto toliko strašno čime je zaslužio tako strogu kaznu?
tebi cu da oprostim, jer vidim da si na mojoj strani, Adamovoj, a za ove druge neka racunaju da sam od zmije postao azdaja, za sada samo dimim, a spremam se da bljujem vatru
 
Bog je život, svesnost i ljubav. i svako od nas je deo toga.....sve ostalo su bajke za zatvorenike na planeti Zemlji
Svi mi možemo biti deo te Božanske ljubavi...ali nažalost, malo njih nosi takvu ljubav u sebi.

Bog je svoju reč održao i zakleo se samim sobom da će je i u budućnosti držati.

Mi smo pali i izdali...
 
Dobro. Zar Isus nije gnevljiv?
izjasni se kao maki, jel mislis da je on jehova iz sz koji zatire

nije, jel rece ucenicima vi neznate kojeg ste duha kada ga pitase da kazu ognju da sdje

Tako je, to je bio ključni trenutak u kojem je Isus pokazao da on ne donosi duh Mojsijevog zakona (koji kažnjava), već duh milosti (koji spasava).
Kada su u pitanju Jakov i Jovan (koje je Isus zvao "sinovi groma"), oni su tražili da oganj sa neba spali Samarićane koji ih nisu primili (Luka 9, 54-55). Njihov argument je bio biblijski – mislili su na proroka Iliju koji je to isto uradio.
Isusov odgovor "Ne znate kakvoga ste vi duha"
 
i ako je jehova jedini blag, znaci mi trebamo oci da vadimo jedan drugom?
Ja ti bratski kažem da verujem u Pismo od korica do korica. I smatram ga Bogonadahnutim.
I ne mogu seckati po njemu i uzimati samo ono što mi ušima godi.

Ako piše da je bio potop...koji Bog je potopio svet?
Evo ti mi reci.
 
Ja ti bratski kažem da verujem u Pismo od korica do korica. I smatram ga Bogonadahnutim.
I ne mogu seckati po njemu i uzimati samo ono što mi ušima godi.

Ako piše da je bio potop...koji Bog je potopio svet?
Evo ti mi reci.
ne možeš da seckaš jer veruješ da kupuješ ulaznicu za raj verovanjem u celo pismo...inače se ne bi složio sa mnogo čime iz tog teksta...nisi ti jedini...svi vernici koji pročitaju Bibliju i ostanu hrišćani koji veruju u celo pismo su u toj klopci... šta ćeš ako raj obećan vernicima u celo pismo ne postoji? jer ne verujete u vrline i ljubav nego u poslušnost nekom sadističkom biću...
 
ne možeš da seckaš jer veruješ da kupuješ ulaznicu za raj verovanjem u celo pismo...inače se ne bi složio sa mnogo čime iz tog teksta...nisi ti jedini...svi vernici koji pročitaju Bibliju i ostanu hrišćani koji veruju u celo pismo su u toj klopci... šta ćeš ako raj obećan vernicima u celo pismo ne postoji? jer ne verujete u vrline i ljubav nego u poslušnost nekom sadističkom biću...
Ne. Sve mašiš druže.

Ni jedan iskreni vernik, nije poslušan Božanskim načelima zbog nagrade, već zbog opšte dobrobiti. Koristi iz te dobrobiti se mogu izvući i sada u ovom trenutku(bez čekanja nečeg da dođe) ako si okružen takvim ljudima....
Ni jedna zapovest nije data da bi nekog u nečemu ograničila, već da bi drugog zaštitila od nas.

''Voli drugog kao samog sebe''...pa šta je bolje, da te voli samo jedan(Ti sam sebe) ili da te voli 100 drugih. To je poenta, jer nikad Ti sam sebi ne možeš dati više ljubavi, pažnje nego što ti može dati tih 100 koji te voli na isti način.
Zar nije to Hristova nauka...Hristova zajednica?! Zar Hrist može lagati, On o raju govori.

Nema tu ličnog interesa, već kolektivnog...jer svi smo braća i sestre kako god okreneš. E sad, možemo se mrzeti ili voleti...do nas je, a ne do tog Entiteta. Jer ja ovde i sad vidim samo naš sadizam, njegov ne.
 

Back
Top