BOŠKO, JAČE JE OD TEBE! Šutanovac RASTURIO Obradovića:

Bravo susjedu, potpuno podrzavam tvoj stav.
Нема шта мој став већ је то ствар елементарне политичке логике. Једно су размене "доскочица" између Шутановца и Обрадовића преко твитера, а друго је Обрадовићев покушај кадрирања у Демократској странци (без обзира која скривена агенда стоји иза тога).
Наравно, уколико ДС више себе не сматра озбиљним политичким субјектом, онда нека ћути на провокације Бошка Обрадовића, а које ће се сигурно наставити.
 
A šta uopšte bilo koja podvarijanta DS-a traži sa Dverima koji su im ideološki arhineprijatelji i sa kojima ništa zajedničko nemaju osim što su opozicija? Čak i sjebani DS je bio nedostižan za dveri sa sve DSS-om a sad su marginalizovani u nekom savezu gde je Boško neki igrač.
Posle kao neko iznenađenje što se ovo dešava i što im jedan običan minorni desni drekavac kao Boško zadire u kadriranje pa se dodatno rasturaju čak i kada se "ujedinjuju".
Koliko god su me nervirali dok su bili na vlasti iako su možda delimično i zaslužili s obzirom na sve.....tuga je gledati šta im se desilo. Možda sam i nostalgičan zbog DS iz devedesetih ali ovoliko ponižavanje je ipak malo previše. Treba da izađu.
 
Моје је мишљење да после ових иступа Бошка Обрадовића, Демократска странка мора, наравно под условом да себе још увек сматра озбиљном политичком партијом, да затражи избацивање двераца из Савеза за Србију. Уколико се то не деси, онда ДС треба одмах да напусти СзС.

Не може Бошко Обрадовић да кадрира у Демократској странци и тачка.

Ceniš da je ovo zadovoljeno, posle svega što se dešavalo i konačnog svođenja partije prvo na jednocifrenu podršku a zatim i ispod cenzusa.
 
Koliko god su me nervirali dok su bili na vlasti iako su možda delimično i zaslužili s obzirom na sve.....tuga je gledati šta im se desilo. Možda sam i nostalgičan zbog DS iz devedesetih ali ovoliko ponižavanje je ipak malo previše. Treba da izađu.

Kad govoriš o poniženju DS seti se samo poniženja koji je post Đinđiđićevski DS pripremio i servirao Srbiji koja je jedva uspela da se izvuče ispod totalitarne šape socijalista i Miloševića. Spremili su nam novo zlo i bez trunke kajanja gurnuli nas njima u naručje.
Za sve što se dešavalo u Srbiji od 2000.te a posebno od smrti Đinđića do 2012., uključujući tu i nastanak, jačanje i uspon nacizma, ovaj htedoh reći naprednjaka, zaslužan je i odgovoran isključivo DS sa svojim frakcijama.
 
(бла бла трућ)
Ало дверци док *******и успоставља авио-линију Београд-Приштина што је признање независности и државног суверенитета Косова par excellеnce, ви се бавите Мићуном. Кога бре мислите да заебавате ви?
 
Омладина ДС-а искључује се из активности Савеза за Србију
11:05 22.01.2020.

Омладина Демократске странке (ДС) саопштила је данас да ће се искључити из свих активности Савеза за Србију док не буде јасно да ли тај Савез подржава „радикалско деловање Двери и њеног лидера Бошка Обрадовића“.
https://srbin.info/politika/omladin...esignal&utm_medium=push&utm_campaign=web_push

:bravo:
 
Kad govoriš o poniženju DS seti se samo poniženja koji je post Đinđiđićevski DS pripremio i servirao Srbiji koja je jedva uspela da se izvuče ispod totalitarne šape socijalista i Miloševića. Spremili su nam novo zlo i bez trunke kajanja gurnuli nas njima u naručje.
Za sve što se dešavalo u Srbiji od 2000.te a posebno od smrti Đinđića do 2012., uključujući tu i nastanak, jačanje i uspon nacizma, ovaj htedoh reći naprednjaka, zaslužan je i odgovoran isključivo DS sa svojim frakcijama.
And yet, da si glasao 2012. za DS, sad Vučić ne bi bio na vlasti.
 
Razbuca Boško SZS jednim tvitom. Ni Tramp mu nije ravan.
Дверац је показао свој зверски пардон дверски менталитет. Када су дверци ПРИПУШТЕНИ у Савез за Србију, ситуација није била повољна за њих и, после дебакла на Београдским изборима, осим наступа Бошка Обрадовића у скупштини били су нула бодова, и били су нормални.
А сада због Дешавања Народа 2.0 у балканском Монаку и миграната "расте му цена" и сада се дверац осетио "моћним" и ако ништа друго зарађује поене тако што на НА НАЧИН ШЕШЕЉА вређа доаена Демократске странке и вишестраначја у Србији да је он у комбинацији са *******им. И то је неприхватљиво. И Бошку би било неприхватљиво да има трунке морала тј да није дверац (који је 2014 седео код *******ог на канабеу).
А зашто Бошку Обрдовићу одговара да не буде у Скупштини у следећем сазиву? Зато што ће та скупштина изгласати да се потписује Правно-Обавезујући споразум са Приштином, и онда ће он 1) рећи како није учестовао у томе као чист је мада је 2012 гласао за Диплому, 2) са својим дверцима И СВОЈИМ ПОПОВИМА пробаће да направи револуцију и да спречи то, а то иначе иде у рачун Немачкој и Русији које из својих геополитичких интереса нису за стабилизацују Западног Балкана (а не заборавите да је Бошко скоро био у посети Алтернативи за Немачку као и да га је у скупштини посетила она Путинова оперативка са делегацијом).

Док Мићун сматра да треба да се буде у скупшини када се о расправља и гласа о Правно-Обезујућем споразуму, и да се избегне криза и улица.
И то Мићун отворено каже док Бошко крије праве разлоге због чека бојкотује изборе. Мићун се залаже за парламент, а Бошко за улицу. Зато што је Мићун демократа, а Бошко ФАШИСТА.

Мени као КОМУНИСТИ (знам и Мићун је био комуниста али је у једном моменту свог дугог живота напустио је ту идеологију и код њега се не може више нећи НИ МРВА од комунизма) такође је ближа револуција (наравно из других разлога односно са другачијим виђењем окончања исте) јер сам ја у школи, у генијалном Шуваровом усмереном образовању, УЧИО да велике и дубоке друштвене промена дешавају само као последица револуција, и зато сам за бојкот јер он заиста може да доведе до великих гибања прекарних маса (али подржавам студенте који хоће да се истерају на чистац то ко то у СзС муља да изађе изборе под овим условима али као удружење грађана па као то онда шатро није СзС а као "деца" глупа неће провалити) што ће довести до велике друштвено-политичке кризе и револуције као последице кризе.

ЗнаЋи ништа ми не смета то што је Бошко фашиста, јер обојица желимо исто - револуцију (такав је историјски моменат), већ што је дверац и смрад.
 
Poslednja izmena:
Омладина ДС-а искључује се из активности Савеза за Србију
11:05 22.01.2020.

Омладина Демократске странке (ДС) саопштила је данас да ће се искључити из свих активности Савеза за Србију док не буде јасно да ли тај Савез подржава „радикалско деловање Двери и њеног лидера Бошка Обрадовића“. https://srbin.info/politika/omladin...esignal&utm_medium=push&utm_campaign=web_push

:bravo:

To ona raspuštena?
 
1579768014900.png


Dragoljub Mićunović i Boško Obradović: Zašto nastaju sukobi na opozicionom nebu Srbije


Boško Obradović i Dragoljub Mićunović


BBC News na srpskom 23. januara 2020. 08.17

„Huliganstvo preko Tvitera“ i „lažni partijarh demokratije“.
Ovo nisu reči političkih protivnika, već onih koji bi, makar na papiru, trebalo da sarađuju unutar opozicionog Saveza za Srbiju.
Boško Obradović, lider Dveri, napisao je za Dragoljuba Mićunovića da je, između ostalog, „lažni disident“, a osnivač Demokratske stranke mu je odgovorio da njegov pokret „nikada nije uzimao za ozbiljno“.
„To je narcizam malih razlika“, kaže za BBC na srpskom Bojan Klačar iz Cesida.
„Niko nije spreman da pređe preko linije lične sujete.“

„Jahanje popova“ i „huliganstvo preko Tvitera“ – šta se dogodilo

Sve je počelo kada je Mićunović, nekadašnji predsednik Demokratske stranke, rekao da je bojkot izbora besmislen – izbori se održavaju na proleće, a političari Saveza za Srbiju se ne slažu oko toga da li bi na izborima trebalo učestvovati.

Obradović je ovu izjavu oštro kritikovao napisavši na Tviteru.
„Da li je moguće: od komuniste, jahanja popova i Golog otoka, preko lažnog disidenta i dogovora sa Miloševićem, do večnog koristoljublja lažnog patrijarha demokratije i dila sa Vučićem“, napisao je lider Dveri.
Reagovala je poslanica Aleksandra Jerkov i predsednik Demokratske stranke Zoran Lutovac.
Mićunović je kasnije rekao da veruje da je došao trenutak da Demokratska stranka preispita ostanak u opozicionom savezu.
„O tome će se sigurno raspravljati na stranačkim organima. Ja sam, naravno, za to da demokrate izađu. Nisam bio ni za to da u Savez ulaze“, rekao je Mićunović za Večernje novosti.

Mićunović je za Politiku rekao da Dveri „bukvalno žele da nateraju Demokratsku stranku i još neke članice Saveza za Srbiju na opredeljenje koje bi bilo u antievropskom duhu“.
Klačar misli da su nedavni događaji reakcija na iznuđeni pokušaj stvaranja široke koalicije.

„Nisam siguran da li je u pitanju balkanska narav ili odsustvo iskustva, koje postoji u zemljama u kojima se opozicioni zanat kuje već više stoleća“, kaže Vladimir Goati, politikolog i direktor u organizaciji Transparentnost Srbija.
Na opozicionom nebu Srbije, sukobi su sevali od početka višestranačja.

Zbog unutarstranačkih nesuglasica u periodima kada su stranke bile u opoziciji, formirane su neke od najvećih srpskih parlamentarnih partija, poput vladajuće Srpske napredne stranke.
Kako danas, tako i nekada, ove razmirice sprečavaju lidere opozicije da formiraju bilo kakav ozbiljan blok koji bi ‘stao na crtu’ i bio kontrateža vlasti.

Beograd, 2. septembar 2018.


Opozicija nekad i sad – sličnosti i razlike

Poređenje opozicionog delovanja od pre 30 godina u Jugoslaviji i danas u Srbiji je teško, kaže Goati, ali ipak može da se napravi.

„Današnje razmirice slične su nekadašnjim kada opozicione stranke nemaju veze mnogo jedna sa drugom ideloški“, misli Goati.

„Kao što u Savezu za promene ili koaliciji Zajedno nije bilo mnogo sličnosti među opozicinarima, tako i danas DS nema mnogo veze sa Dverima u okviru koalicije Saveza za Srbiju“, dodaje on.

Opozicija je „danas po malo nerazumna i nestrpljiva i zaboravlja da je i ranije morala da čeka da dođe na vlast i to deset godina“, kaže za BBC Čedomir Čupić, profesor sa Fakulteta političkih nauka.

Goati takođe veruje da „u opozicionom čekanju problemi brzo izbiju“, ali kaže i da postoje razlike između sporenja unutar koalicije pre skoro 20 godina i danas.

„Razlika je što je tada najveći sukob izbio nakon eliminisanja glavnog protivnika, odnosno nakon što su se zajedno borili protiv Slobodana Miloševića.

„Sada se to događa dosta ranije“, kaže on.

Najveća razlika u opoziciji pre i posle 2000. godine je što ona pre nije imala teret vlasti, misli Klačar.

„Kada je dolazilo do ujedinjenja opozicije u odbrani izborne volje – napori su urodili plodom“, ocenjuje on.

„Primer za to su studentski protesti i 5. oktobar 2000. godine. Druga razlika je što je tokom devedesetih bilo više strateškog principa u radu opozicije nego danas“.

Istorija opozicionih saveza u Srbiji može se podeliti na nekoliko perioda – svaki period obeležilo je ujedinjavanje ili raskol između onih koji žele na vlast.

1. Radikali i DEPOS

Devedesete je obeležilo formiranje nekoliko ideološki raznovrsnih koalicija.

Srpska radikalna stranka (SRS), na čelu sa Vojislavom Šešeljem, nastala je odvajanjem od Srpskog pokreta obnove.

Nakon što je Vuk Drašković došao na čelo SPO-a, Šešelj je napustio stranku i naredne godine sa Tomislavom Nikolićem osnovao SRS.

Drašković i Šešelj su u prvoj deceniji višestranačja u Srbiji uglavnom bili opozicionari, ali ni to, kao ni kumstvo, nije sprečilo da njihove sukobe na političkoj sceni.

Uporedo sa odvajanjem radikala, dolazi i do stvaranja demokratskog bloka – Demokratski pokret Srbije (DEPOS) okupio je SPO, Novu Demokratiju, ali i Srpsku liberalnu stranku Koste Čavoškog i Demokratsku stranku Srbije Vojislava Koštunice.

Osnovan je 1992. godine, u vreme uličnih protesta, kada je opozicija zahtevala izbore na svim nivoima.

Ipak, koalicija će propasti samo godinu dana kasnije.

„Iz DEPOS-a je prvi izašao Koštunica“, kaže Goati.

„U pitanju je bila negativna koalicija, a slične pogodbe nastavile su se i kasnije.

„To je okupljanje ljudi koji se u ključnim stvarima ne slažu, ali su tu jer imaju zajedničkog protivnika. Istorija govori da je takva koalicija nekada neohodna da bi se pokrenuli ljudi“, kaže on.

Dragoljub Mićunović koji je bio u DEPOS-u, u razgovoru za Nedeljnik 2018. izjavio je da je „DEPOS bio ogroman promašaj, gde je jedna grupa ljudi iz DS-a šurovala sa vladikama, prestolonaslednikom, akademicima na račun nekog opšteg ujedinjenja“.
 
НАСТАВАК

2. Koalicija ,,Zajedno“

Naslednica DEPOS-a u istoriji udruživanja srpske političke scene je koalicija Zajedno koju su činili Demokratska stranka, Građanski savez Srbije, Srpski pokret obnove i DSS.

Koalicija je nastala pred izbore 1996. godine.

Na izborima za parlament koalicija nije najbolje prošla, ali je osvojila vlast na izborima u desetinama lokalnih samouprava. Ipak, te rezultate Miloševićev režim nije priznao, pa su započete demonstracije koje su trajale više od tri meseca.

Protesti širom Srbije ujedinili su predstavnike svih slojeva društva.

Pod pritiskom, Milošević je priznao poraz u Beogradu, ali je sukob između Vuka Draškovića i Zorana Đinđića uslovio raspad i ove koalicije. SPO se povukao.

Pariz, 1996. godine

Lideri koalicije Zajedno bili su rado viđeni gosti i stranih diplomata – ova slika zabeležena je u Ministarstvu inostranih poslova Francuske

3. SAVEZ ZA PROMENE

Sledeći je nastao Savez za promene koji je ponovo okupio stranke opozicije pre bombardovanja Jugoslavije 1999. godine. Po završetku bombardovanja dolazi do novog talasa protesta širom zemlje.

Najveći miting, pre 5. oktobra 2000, bio je u avgustu 1999. godine.

Glas javnosti je tada pisao da je na iznenadni dolazak Vuka Draškovića većina okupljenih odgovorila povikom „izdaja“.

Devedesetih je bilo i kvazi opozicije koje je bila priklonjena vlasti, kaže za BBC na srpskom Čedomir Čupić.

„I Vojislav Šešelj je u jednom trenutku bio deo opozicione koalicije, a tu je i primer Nove demokratije, stranke koja je prvo bila u koaliciji sa demokratama, a onda ušla u Vladu sa Slobodanom Miloševićem.“

Omladinski pokret Otpor pojavio se 1998. godine i imao značajnu ulogu u kampanji protiv Miloševića i demonstracijama u Beogradu.

„Glavna stvar sa Otporom jeste što je napravio razliku među opozicijom i povezao je teškim rečima, poput one – izdajnik.

„Tada više nije bilo povlačenja – ili si sa nama ili si protiv nas – to je bila parola“, dodaje Čupić.

Beograd, 1996. godine

Vuk Drašković, Vesna Pešić i Zoran Đinđić predvodili su proteste na ulicama srpskih gradova 1996. godine

Nove partije iz DS

U poslednjih 30 godina, Demokratska stranka bila je najveći rasadnik novih partija.

Najveći broj onih koji su napustili stranku, to su učinili dok DS nije bio na vlasti:

  • Dragoljub Mićunović je zbog sukoba sa Zoranom Đinđićem napustio stranku 1994. godine i osnovao Demokratski centar
  • Čedomir Jovanović je 2004. godine isključen iz DS-a. Osnovao je Liberalno-demokratsku partiju
  • Zoran Živković 2012. napušta DS, a naredne godine osniva Novu stranku
  • Boris Tadić je nakon izlaska iz DS-a osnovao Socijaldemokratsku stranku, Dragan Đilas danas vodi Stranku slobode i pravde, dok je Borko Stefanović kratko vreme bio lider Levice Srbije
  • Iz DS-a su izašli i Vuk Jeremić i Aleksandar Šapić. Prvi vodi Narodnu stranku koja je deo Saveza za Srbiju, dok je Šapić lider Srpskog patriotskog bloka (SPAS)
4. Stvaranje SNS

Danas najmasovnija i vodeća Srpska napredna stranka takođe je nastala rascepom unutar tada opozicione Srpske radikalne stranke.

Tadašnji šef poslaničke grupe i potpredsednik radikala Tomislav Nikolić je u septembru 2008. prvo podneo ostavku, a zatim oformio poslanički klub „Napred Srbijo“.

Razlog je bila obustava najavljene podrške radikala Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji.
„Radikali se jesu raspali, ali sa njima je bio drugi problem – SNS je izašao sa promenjenom ideologijom“, kaže Goati.

Od tada je ova partija, dodaje Goati, postala „važno pribežište za različite grupe ljudi“.

„Tu je gornji deo na vlasti i donji deo partijske piramide, koji se priključio SNS, a po svojim osobinama je i dalje pri ideologiji radikala“, kaže on.

Vučić i Nikolić

Sadašnji i bivši – Vučić se te 2008. godine nekoliko nedelja premišljao da li da ostane uz Šešelja ili ode sa Nikolićem

Vlast skupa, opozicija razjedinjena

Stranke u opoziciji između 2000. i 2012. godine „bile su ideloški mnogo više različite nego danas, pa je na neki način postojao balans“, misli Klačar.

Paradoks je, kaže Klačar, da je od 2012. godine opozicija nastupala razjedinjeno, a da je za to vreme SNS pravio velike koalicije, kao na primer na izborima 2017.

„Sada vladajuću koaliciju čini dve trećine ljudi koji izlaze na izbore“, dodaje on.

„Na sceni deluje 15 opozicionih stranaka, a niko ne može da bude ozbiljan protivnik pojedinačno“.
 
https://www.danas.rs/politika/vlast-se-moze-dobiti-samo-na-izborima-ili-revolucijom/

Poslanik i prvi predsednik Demokratske stranke govori za Danas

Mićunović: Vlast se može dobiti samo na izborima ili revolucijom

Demokratska stranka nije nikada negovala ‘monolitnost’, uvek je bilo rasprava o idejnim i programskim pitanjima, ali nije bilo ovakvog ‘treniranja strogoće’ i pritiska na one koji su tom prilikom ostajali u manjini.

1579941457400.png


Piše: Mirjana R. Milenković 25. januara 2020. 07.28 Izmenjeno: 07.2


Dok sam bio predsednik stranke, prve četiri ratne godine, bilo je oštrih debata o tekućoj politici, neki su i napuštali stranku, ali niko nije isključen niti neki odbor raspušten. Smatram da se stepen demokratičnosti meri stepenom prava i slobode manjine da se izrazi – kaže za Danas Dragoljub Mićunović, poslanik i prvi predsednik Demokratske stranke, odgovarajući na naše pitanje da li u svojoj dugogodišnjoj karijeri pamti situaciju u kojoj se omladina DS ograđuje od postupaka rukovodstva.

I u kojoj većina poslanika ne deli stavove tog istog rukovodstva o bojkotu.

* Da li je to Demokratska stranka na putu da se pretvori u nešto suprotno demokratiji?

– Ako bi se to dogodilo, to onda ne bi bila Demokratska stranka. Nadam se da se to neće dogoditi, jer to članstvo ne bi dozvolilo.

* Da li ste očekivali nešto oštriju reakciju rukovodstva DS nakon što vas je lider Dveri Boško Obradović izvređao na društvenim mrežama nazivajući vas lažnim disidentom i Vučićevim saradnikom? I da li je prava mera odgovora Dverima bila da DS izađe iz Saveza za Srbiju, što su tražili neki poslanici vaše stranke?

– Naravno da jesam, kao i Saveza za Srbiju, koji ako se ne varam u većini čine bivši funkcioneri DS. Mene ne interesuje politički huligan, antievropljanin Boško Obradović, koji pokušava da u naš politički život unese tabloidno prostaštvo. Uvek je bilo onih koji hoće da budu nešto, vređajući one koji su neko. Jednom mi je Ivo Andrić dao savet: kad za tobom hoće da prospu prljavu vodu, ne osvrći se, može te poprskati. Niti sam do sada niti ću ikad sa njim razgovarati jer smo dva sveta. U politici mene interesuju ideje i programi, a njega blaćenje ličnosti. To je razlika između demokratskog liberalizma i musolinijevskog fašizma, prvi pokreće interes opšteg dobra i humanizma, a drugog mržnja i žudnja za moći.

* A sva ova medijska buka podignuta je zbog vaše rečenice da je bojkot besmislen od početka do kraja. Zašto tvrdite da bojkot ima opasnu crtu?

– To sam rekao i pre godinu dana i kasnije više puta. Govorio sam i na Glavnom odboru stranke i protiv ulaska u Savez za Srbiju sa Dverima, nije bilo neke reakcije. Sada odjednom, na izjavu u Blicu stiže iz Dveri ova „tabloidna žuč“. Zašto sad, videćemo uskoro. Protiv bojkota sam iz dva razloga: prvi iskustveni, jer u ovih 30 godina pokazao se neuspešnim i pogrešnim. Drugi razlog je međunarodno-politički. Skoro sve članice OUN prihvatile su reprezentativnu demokratiju kao ustavni poredak. Slobodnim i kontrolisanim izborima vlast se osvaja ili gubi. Postoje međunarodna i unutrašnja kontrola. Ne možete na takmičenjima pobediti ako ne učestvujete! Doduše, može se pobediti i revolucijom, a za to su potrebne i ogromne mase i oružje, a i neka međunarodna podrška. Tu varijantu do sada niko nije zastupao.

* Ima raznih glasova da bi se mnogi pripadnici stranaka koje su sada najavile bojkot možda mogli ipak pojaviti na izborima u liku „grupe građana“, naročito na lokalnim izborima. Da li je i smanjenje cenzusa na tri odsto povezano sa tim?

– Ne znam, ove „ultimativne“ pretnje omladine pokreta „1 od 5 miliona“ unele su izvesnu zabunu.

* Šta očekujete u daljoj budućnosti Demokratske stranke?

– Nije joj lako, ona ima dosta i unutrašnjih i spoljnih protivnika. Ali, jednom sam u spisu „Prijateljima demokratije“ napisao da demokratija nije propadala zato što je imala suviše neprijatelja, već zato što u datom trenutku nije imala dovoljno prijatelja. Smatram da je danas veoma važno da opstane kao samostalni stožer demokratskog proevropskog opredeljenja, da iz taktičkih kalkulacija ne gubi svoj suverenitet utapajući se u nešto što joj ugrožava demokratsku supstancu. Nadam se da će smoći snage da otvori unutrašnji dijalog o svom daljem putu, da će se odupreti maniru da se svaki demokrata koji ne misli kao rukovodstvo tabloidno proglasi otpadnikom i izdajnikom.

* Šta je rešenje?

– Dijalog i okupljanje su organska hrana demokratije, ko to nije shvatio zalutao je u Demokratsku stranku. Trideset godina jedine stranke u Srbiji, koja je je bila parlamentarna neprekidno od svog postojanja trebalo bi da opstane kao značajna politička ustanova kao „škola demokratije“, a da ne postane „trgovinsko preduzeće mešovite robe“. Konkretna opasnost je: distanciranje od prvobitnih članova koji su izgradili njenu prošlost, kao i raspuštanje omladine koja je njena budućnost. Ne sme dozvoliti da ostane i bez prošlosti i bez budućnosti.
 

Back
Top