Bosanska golgota-Major Aca Milosevic

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Nacionalista

Zainteresovan član
Poruka
345
DRAZINO PISMO VLADIKI NIKOLAJU VELIMIROVICU

Vase Preosvestenstvo
Sa velikom radoscu primio sam Vase poruke i Vase mudre savete koji odgovaraju potpuno i nasem gledanju na danasnju situaciju.Sa radoscu mogu Vas da obavestim,da ja nepokolebljivo stojim na stanovistu i vidim potrebu da danas ceo srpski narod mora biti ujedinjen u borbi za potpunu slobodu nasega naroda.Mogu da Vas obavestim,da je to jedinstvo na terenu vec davno ostvareno i danas sav srpski narod je ujedinjen pod zastavom na kojoj je napisano ,, Sa verom u Boga za Kralja i nasu pradedovsku veru,koja nas je,kroz nasu tesku ali slavnu istoriju,vodila i izvela na pravi put.,,
Mogu Vam javiti da nas narod podnosi danas teska stradanja i iskusenja,ali ga to celici za nove zadatke pre kojima se nalazi.
Mi smo ispunjeni verom i nadom da su iskusenja,koja je Gospod Bog dodelio kao kaznu nasem narodu,pri kraju,i da svice zora koja ce ozariti i ispuniti radoscu vaskoliki nas narod.
Sa nama su svi cestiti sinovi naseg naroda i mi danas,vodeci ovu tesku ali casnu borbu,samo vrsimo ono sto nas narod zeli i trazi od nas.Duboko smo uvereni da cemo uz pomoc Gospoda Boga i nase svete Crkve,i sa Vasim blagoslovom i moralnom pomoci,uskoro videti ostvarene nase ideale.
Vas darak u maramicama mnogo me je obradovao i ja Vam od srca blagodarim na ovoj Vasoj lepoj paznji.
Kosta me je obavestio o svima razgovorima sa Vama,a njegov poznanik je rekao,da ce Vam biti pruzena mogucnost da odete u inostranstvo.Ja mislim da bi to bilo od velike koristi za nasu nacionalnu stvar,jer bi ste Vi,Vasim imenom i autoritetom,koji ja na nasu srecu veliki,mogli uticati na one krugove koji jos nisu promenili svoje gledanje na nas problem.
Po mom misljenju,korisno bi bilo da odete u Svajcarsku i dalje u Ameriku,jer bi ste odatle bez smetnji mogli da uspostavite veze na svim stranama.Mislim da sada jos nije momenat da idete u Englesku,jer se bojim da bi Vam rad tamo bio sputavan,posto njihova visoka politika jos nije skrenula sa dosadasnje linije,iako se ocekuje da ce doskora do toga doci.
Podvlacim da sam duboko uveren da ce Vas rad u inostranstvu biti od velike koristi i da ce uticati i na one krugove koji jos nisu svoje glediste promenili.
Moji borci i ja smo Vam duboko zahvalni na blagoslovu i pozdravima i molimo Vas da se molite Gospodu Bogu za uspeh nase borbe,kao i za Vas blagoslov nasem daljem radu.
Saljem vam sinovske pozdrave mojih boraca i licne moje,ljubeci Vam desnicu.

18.Mart 1945 Vas odani Dragoljub Mihailovic
 
BOSANSKA GOLGOTA

Major Aleksandar Milosevic,komandant 2.Sumadijskog korpusa


,,Zima je vec bila tu,a Bosna spaljena i pusta,jedinice njene,kao i drugih okolnih pokrajna,u najvecem delu rasute.Postavljeni cilj,kao i druge okolnosti,izazivali su niz pokreta,napada i drugih sukoba sa komunistima,pocev od onog pohoda Sumadijske grupe na Kalinovik,teske borbe oko Foce,na Sokolcu,Romaniji,oblasti reka Krivaja i Spreca,na Ozrenu,oko Tuzle-pa do ustaljenog fronta na Ozrenu i Trebavi.Sve je to znacilo jednovremenu borbu protiv zime,gladi i bolescina.Bili su to natcovecanski napori ne jednog lutanja,kako bi mnogi protivnici hteli da je predstave,vec svesne borbe za prava coveka u obespravljenom polozaju.Bila je to borba Ravnogorskog pokreta,borba celog jednog naroda,nemocna u oblasti ukrstenih htenja Mocnih,ali svetla i uzvisena za sva vremena.

Stvarnost spolja pred prolece 1945

Svetsko bojiste ostavljalo je utisak da su silama Trojnog pakta izbrojani meseci,ako ne i nedelje.Dok su Sovjeti tezili da sto vise zgrabe,ustolicivsi Tita u Srbiji i buseci po Grckoj,dotle se kroz vojnicke postupke videlo da Zapadne Saveznike najvise zanima odluka da nemacku vojnu silu tuku do unistenja.Pukovnik MekDauel bese odleteo.Njegova uveravanja da ce i Zapadni Saveznici svojim oruzanim snagama uci u Jugoslaviju,zbog ulaska Sovjeta,nisu se ostvrila,danas je jasno da niko nije mislio o tome.Sve o svemu,raspolozenje Zapada prema nama najbolje karakterise odgovor Cercilov Ficroj Maklenu kad ga je ovaj upozorio da je Tito Komunist i izrazio brigu o daljem razvoju dogadjaja u Jugoslaviji-Da li vi imate nameru da zivite u Jugoslaviji posle rata?
To vise nego jasno,pokazuje cinicnu nebrigu o nasoj sudbini.Da su nas bar ostavili same sebi!!!

Stvarnost unutra pred prolece 1945

Nasa osnovna zamisao,da se snage ocuvaju i ojacaju,bila je daleko od stvarnosti.Najveci broj jedinica u Sandzaku,BiH bese se osuo.Zbog lokalnih uzroka,koji nisu imali veze sa komunistima,bilo je nemoguce reorganizovati ih.Sve se bilo svelo na mala brojna stanja osutih u gerilu,sem izuzetaka,kao sto su bile snage sa Ozrena,Trebave i Majevice,kao i Posavine u ovom predelu.
Bilo nam je poznato da su komunisti u Srbiji,pod okriljem Sovjeta,sve preduzeli da svoj polozaj sto bolje ucvrste i pripreme se za sto skoriji obracun sa nama.Jos u toku zime to se osecalo po snagama koje su upucivali u Bosnu.
Nediceve straze vise nije bilo sa nama.Misao o napustanju Otadzbine nije ih,valjda,ni jednog trenutka ostavljala.Posle neuspesnih pokusaja preko juga i Kosova u prvoj polovini oktobra 1944,oni su otisli na sever prvih dana januara 1945.
Krajem februara 1945,u oblast Trebave i dolinu reke Bosne behu pristigle i crnogorske jedinice sa masom neboraca.Stigli su i Hercegovci i Sandzaklije.Njihova zelja je bila da se domognu Slovenije,gde su vec bile Djujiceve i Jevdjeviceve snage i Ljoticevci.Sa njima su krenuli Hercegovci deo jedinica iz Sandzaka i par odreda iz Srbije.
Tako je ostala neostvarena Cicina zamisao da,ojacani i podesno grupisani,sacekamo trenutak u kome bismo-ako nista drugo-svoju sudbinu imali u svojim rukama.

Ofanziva komunista-povlacenje na levu obalu reke Bosne

Nase snage su drzale polozaj na liniji Ozren-Gracanica-Trebava-Gradacac.
Prve znake prelaska u napad komunisti su pokazali pocetkom marta 1945.U toku 9. i 10.marta 1945 ujutro crnogorske jedinice,u odluci da krenu za Sloveniju,povukle su se sa polozaja na Trebavi.Koristeci to komunisti izbise na napustene polozaje(Ploca 450),koja je bila kljuc levog krila polozaja na Trebavi.Njen pad znacio je i pad Gradacca i strahovicto ugrozavanje pozadine,gde behu sve bolnice i Vrhovna komanda.
Sumadijska grupa hitno je upucena 10.marta sa naredjenjem da plocu 450.povrati.Jurisem uz velike gubitke,na obe strane,poloca je povracena 10.marta u pre podnevnim casovima.Po vatri koja se osecala duz celog fronta bilo je jasno da su komunisti presli u opstu ofanzivu,po podne tog dana pao je Gradacac,a nase snage na Ploci 450 bili su zestoko napadnute pa su u toku noci morale da je napuste.
Povlacenjem na celom frontu na Trebavi,izdrzali smo i 11 i 12.mart.Nocu 12-13.marta bilo je naredjeno svim jedinicama da se na polozajima uzeg mostobrana,gde smo vec bili,izdrzi i 13.mart po cenu svega.Pozadina je sa tri kolone prebacivana preko reke Bosne na levu obalu.Noc 13-14.mart je bila predvidjena za prelaz borackih delova.
Izdrzasmo.Nocu 13-14.marta predjose i boracki delovi na levu obalu reke Bosne.
Bio sam u zastitnici prema srednjoj skeli kod sela Koprivne.Znak za povlacenje i zadnjih trojki,a u isto vreme i za rusenje skele,bile su tri rakete.Tu,kraj skele,nadjoh se sa majorom Milosem Markovicem,Komandantom Pozeskog korpusa.Upalismo tri bele rakete,sacekasmo trojke i ukrcasmo se na skelu.Vec se dobro razdanjivalo.S one strane,kraj same vode,naidjosmo na Cicu.Umivao se.Raportirah mu.Bio je zadovoljan,jer je prelaz uspeo onako kao se niko nije nadao....Bese mokro i maglovito jutro 14.marta 1945.
 
Na Vucjaku

Crveni nisu ni pokusavali prelaz reke Bosne.Njena odbrana je bila laka.Smesteni na Vucjaku,u predelu sela Podnovlje i Dugo Polje,mi smo bili mirni.Samo je povremeno bilo sukoba sa ustasama.Nama je bila potrebna hrana,u bogatim Posavskim selima nabavljali smo je uz borbu,jer to bese druga drzava.Prolece je bilo doslo rano,smesteni pod vedrim nebom,vasiju je bilo nestalo.Pegavca vise nije bilo.
Pritisak komunista na Trebavu ubrzo popusti,njihove jedinice se povukose na jug,te se Trebavski korpus popa Save Bozica vrati na Trebavu.
Na Vucjaku ostadose samo korpusi iz Srbije i nesto Bosanskih jedinica.
Jos pre konferencije komandanata korpusa odrzane u Modrici 10.marta 1945,bila je naredjena preformacija.To su zahtevala brojna stanja jedinica,koja se stalnim borbama i bolestima smanjila.Ofanziva komunista je to bila prekinula,ali nastavljeno je ovde na Vucjaku.
Novo grupisanje je izgledalo ovako-
-Sumadijski jurisni korpus-Kom. potpukovnik Dusan Duja Smiljanic,Nacelnik Staba major Aleksandar Milosevic
U sastav ovog jurisnog korpusa usle su sledece formacije-1.Sumadijska brigada kapetana Marka Muzikravica
2.Sumadijska brigada kapetana Milutina Milutinovica i Timocka brigada majora Ace Milenovica.
-Grupa potpukovnika Dragutina Keserovica
U sastav su usli-preformirane jedinice iz njegove grupe korpusa i Pozeskog korpusa majora Milosa Markovica
-Grupa potpukovnika Dragoslava Racica
U sastav su usli-preformirane jedinice njegovog korpusa
-Grupa majora Nikole Kalabica
U sastav su usli-preformirani njegovi korpusi,brigada kapetana Filipa Ajdacica iz Pozeskog korpusa i snage iz Posavine i Trebavci popa Save Bozica.
-Grupa kapetana Neska Nedica
U sastav usli-preformirane jedinice iz Posavsko-Tamnavske grupe korpusa i Juznomoravske grupe korpusa
-Avalski korpus-Kom.poptukovnik Svetislav Sveta Trifkovic ,u ovoj grupi je bio samo Avalski korpus
-Grupa komandosa,pod komandom pukovnika Dragoslava Pavlovica.
-Djacka grupa,pod komandom potpukovnika Miodraga Palosevica
-Vrhovna komanda u koju su bili povuceni komandanti rasformiranih korpusa
potpukovnik Sinisa Ocokoljic ,,Pazarac,, ,potpukovnik Ljubomir Jovanovic ,,Patak,, ,potpukovnik Vladimir Lale Komarcevic.

Draza je ostao dosledan osnovnoj zamisli,povratka u Srbiju,on nije hteo da napusti svoj narod i svoju Otadzbinu.Ostao je na putu velikog i uzvisenog,na cemu je nasa borba oduvek i pocivala.Tu bas,u onakvoj situaciji i lezi sva velicina njegovog duha.

Natrag u Srbiju

Osnovna zamisao bila je-Sa Vucjaka krenuti prvo na Zapad,i tako ostavljajuci utisak da cemo i mi za Djurisicem.Od planine Motajnice skrenuti na jug,pa brzim pokretima opstim pravcem-Motajnica-istocnije od Kotor Varosi-izmedju Travnika i Zenice,izbiti u oblast Bosanske Fojnice,preko Ivan planine-zapadnih padina Bjelasnice,obici Kalinovik nesto zapadnije,i odmah juzno do njega skrenuti na Istok,preko Zelengore izbiti na Drinu kod Broda,tu je preci,i onda dalje kroz Srbiju.
Sa Vucjaka,iz Podnovlja i Dugog Polja,pokret ka zapadu bio je preduzet 13.aprila 1945.Toga dana izbili smo u visinu sela Dobra Voda.Jos odranije,u borbama izmedju cetnika i ustasa,ustase popalivsi sva srpska sela,behu svoja,pa i srpska u tome zahvatu,zastitili podizuci cak i betonski utvrdjene oslone tacke na podesnim terenskim mestima.U ovom pokretu,mi smo se priblizili jednoj takvoj utvrdjenoj liniji.
Tu smo ostali dva dana izvidjajuci situaciju.Nocu 14-15.aprila,koristeci mestane Srbe kao putovodje,izvrsili smo raspored za napad i podilazenje ustaskoj liniji(Ovakav raspored ostace do kraja Golgote).
DESNA KOLONA-Kom.Potpukovnik Dragutin Keserovic
Njegova grupa,Avalski korpus i grupa kapetana Neska Nedica.
SREDNJA KOLONA-Kom.Major Nikola Kalabic
Prethodnica,Kalabiceva grupa bez Posavaca i Trebavskog korpusa,Vrhovna komanda,sve bolnice i neborci,zastitnica,Posavci i Komandosi.
LEVA KOLONA-Kom.Potpukovnik Dragoslav Racic
Raciceva grupa,Sumadijski jurisni korpus,Prethodnica iz Raciceve grupe i zastitnica iz Sumadijskog jurisnog.

Naredjenje je bilo da,kad izbijemo na drum Bosanski Brod-Derventa,desna i leva kolona formiraju stalne pobocnice dok srednja kolona ne predje drum i reku Ukrinu.Takodje,da u toku dana 15.aprila,do casa odredjenog za napad,privucemo neopazeno lake bacace,da bismo sto lakse unistili posade u utvrdjenim tackama.Pocetak napada bio je naredjen za 11 casova i 35 minuta,znakom bele rakete sa padobranom iz Srednje kolone.
Tacno u to vreme,na celom frontu kao da se zemlja prolomila.Iznenadjenje je bilo takvo,da ustase nisu stigle ni da povuku obarac sa svojih automata.Retko je ko umakao od njih.U prvi mrak zastitnica leve kolone izbi na drum i obrazova stalnu pobocnicu.Sa pravca Bosanski Brod poce da dejstvuje dalekometna artiljerija.Tukli su Nemci,ali je vatra bila neregulisana.Ustase se behu pobojale za svoj garnizon u Derventi,pa su zatrazile pomoc iz Broda,i ona im bila upucena u zivoj snazi.Kasnije u noc,u Derventi se razleze strahovita eksplozija,ustase digose svoje magacine u vazduh.Malo posle toga,jedna kolona ustasa sa automobilima udari na nasu pobocnicu.Nocna borba se razvi,i oni behu zadrzani do vremena proracunatog za prelaz srednje kolone.
Bilo je 11.casova izjutra 16.aprila 1945,mi povukosmo pobocnicu.Predjosmo reku Ukrinu kod zeleznicke stanice Luzane i produzismo preko sela Semsibegovi za Gradac.Na nase veliko iznenadjenje tu naidjosmo na Domobrane,bili su to pokatoliceni Srbi.
Srednja kolona nije cela presla drum i reku Ukrinu.Naisavsi usput na napustena bogata sela,isuvise su se zadrzali zbog hrane.Ustaska kolona,povlaceci se iz Dervente,uz pomoc onih iz Broda,a posto su se nase pobocnice povukle,presece srednju kolonu.Otsecene su ostale sve bolnice,kao i njihova zastita.Ono sto je bilo u blizini druma,izginulo je,dok su se ostali delovi povukli i vratili na Vucjak.
17.aprila mi smo produzili jednim silovitim marsom i izbili na uzvisicu Markovac,severno od Dervente,u prostor sela Bijelo Brdo.Ustase su davale slab otpor,dok u selima nije bilo nikog.Zaustavili smo se tu,da bi bilo reseno pitanje bolnica i ostalih iz srednje kolone koji su bili otseceni.
Nasa snaga,i osvete Srba mestana za cinjeno im zlo,naveli su katolicko svestenstvo da pred kraj dana dodju u Vrhovnu komandu i ponude svoje usluge.Proveli smo ovde do 19.aprila,cekajuci odsecene da stugnu,toga dana oni su i stigli,krenuli smo u dalji pokret,cilj oblast Fojnice,raspored kretanja isti.
U toku 20.aprila bez borbi,izbismo u visinu sela Donja Lepenica i zapadnije.Vec u vecernjim satima,slabije snage komunista-mestana napadose Desnu Keserovicevu i Srednju Kalabicevu kolonu.Manje-vise uznemiravanje je trajalo celu noc.Sutradan produzismo dalje ka zapadu,u toku dana trebalo je da skrenemo na jug i zanocimo kod sela Dragovici.U toku dana nije bilo borbi,komunisti u ovom predelu su bili preslabi za dnevne sukobe.Noc je provedena takodje u miru.
Ujutro 22.aprila 1945 osvanuo je divan dan.Svezina jutra u predelu rosnih livada poprskanih zivopisnim bojama,cinila su sklad prolecnom budjenju.Na jednoj od tih livada postroji se cela Leva kolona.Na desnom krilu Tufegdzicev Cerski korpus,do njega Lekin Majevicki a ne levoj Dujina Sumadijska grupa.Racic primi raport i naredi pokret.Sumadijski je opet bio na zecelju i davao zastitnicu.
Gledao sam kako se razvijamo u kolonu.Bio je to poslednji put kada smo se mogli uskupno pogledati.Poslednji zauvek.Kod Majevicana padose mi uci neki neborci,a medju njima jedna krupna vec u godinama,seljanka.Kapetan Leka bese tu kraj nje.Nesto joj je govorio,kao da ju je ubedjivao.Ne prodje dugo,i red bese na njih da krenu.Opet kratko objasnjavanje i ona pristade te joj kapetan Leka i jos neki pomogose da se popne na konja...Starica nije mogla dalje pesice,a ostati nije htela.Posla je sa sinom u pobedu ili smrt...Bila je to majka kapetana Leke Damljanovica,komandanta Majevickog korpusa.
Kod sela Devetine predjosmo drum Banja Luka-Prnjavor.Tu nas stigose Trebavci popa Save Bozica sa pravca Prnjavora.Zanocili smo na jugo-istocnim padinama Crnog Vrha.Noc se spustala,a sa njom i borba.No na nasu srecu,to bese samo kratko uznemiravanje.Noc provedosmo bez borbe,ali na velikoj oprezi.Za sutradan pred nama je bila planina Uzlomac.
Osvanuo je mutan i tmuran dan,kisa vec pocinjase...Produzismo ka selu Donja Snjegotina.Kisa sve jaca.Vec smo mokri do koze.Pocinjemo da se penjemo na Uzlomac,da bismo se preko Marinog Groba i Matrakove Kose prebacili u dolinu Vrbanje.Malo penjanja,i iz kise ulazimo u sneg.Sve se na nama ledi....Tako mokri,dok se na nama sve smrzavalo,prelazimo preko jedne pojate.Cutke,sa poslednjom postom.Svakako niko nije ni mislio o sebi,o svom promrzlom telu,vec o onom sto se zbivalo u ogradjenom prostoru pojate.A tamo,saborci su zakopavali svog mrtvog druga.Tok misli najednom prekide glas sa cela kolone-Vatra! Stvarno pred nama je bila ogromna vatra.Nalozili su je prednji delovi,da bi je nadolazeci potstakli doturajuci drva,sebe ogrejali i jos vise raspaljenu ostavili za potonje.Izbijamo na vrh Uzlomca.Levo od nas sve jaca borba,i sve blize nama.Obezbedjujemo se joj bolje sa te strane i micemo polako napred sa oruzjem na gotovs.Jo suvek ne znamo ko je to,najednom,izvesni delovi upadose u nasu kolonu iz jedne dubodoline jos posumljene.Bili su to Ozrenci Cvijetina Todica.Izbili su ka nama iz pravca reke Usore.Nastade kratka ali jaka borba i komunisti behu odbijeni.Ozrenci se prikljucise nama.
 
Vreme je i dalje bilo uzasno,cas ledena kisa,cas sneg.Ipak kolona je sigurno odmicala napred.Uvece smo bili sa one strane Uzlomca,u dolini reke Vrbanje,kod sela Hrvacana.Predjosmo recicu i tu u prvim selima zanocismo.
Osvanuo je nesto bolji dan,maglovit ali bez kise.Produzismo uz Vrbanju da se,odvajajuci se odnje,popnemo u selo Borci i tu prenocimo.Borbi nije bilo.Sutradan smo dosli bez borbe do sela Ocaus.
Komunisti su vec mogli da imaju predstavu o nasem pokretu,kao i njegovom cilju.Izvestaju koje smo mi imali,vec su pokazivali njihovo grupisanje,koje se svodilo na sacekuse na nekim mestima.Ta okolnost je nas nagonila da se u daljem pokretu drzimo sto vise planinskih venaca.
To je otezavalo pokret i dovodilo u pitanje prisustvo ranjenih,bolsenih i iznemoglih.Pri takvoj situaciji nista nam drugo nije preostalo nego da nesposobne ostavimo.U ovom predelu,gde smo sada bili,nudile su se izvesne povoljnosti.Tu je jos uvek bilo jakih cetnickih snaga pod komandom lokalnog cetovodje Tesanovica.
Ovde smo ostali do noci izmedju 26-27.aprila,radi odmora i popune delova,to je dalo komunistima vremena da se grupisu u rejonu Kotor-Varosi i Teslica.Jaka borba trajala je celu noc narocito kod desne kolone u selu Siprage.U zoru 27.aprila 1945 na Sumadijski jurisni udarise komunisti iz tri pravca-reka Usora,Teslic i sa slabijim snagama sa planine Borije.Razvi se ogorcena borba,da se postepeno zbog napada iz tri pravca,pretvorila u borbu u mesavini.Blagodareci blizini planine Borije i danu,ispalo je da korpus nije doziveo tragediju kakvu je mogao.
O nakom planskom odmoru,popuni hranom i sklanjanju ranjenih,bolesnih i iznemoglih nije moglo biti reci ni kod jedne kolone..Pokret uz borbu je produzen.Usiljenim marsom preko reke Bile u toku noci 30.april-1.maj trebalo je da se spustimo sa planine Vlasic i da predjemo put Travnik-Zenica,reku Lasvu,i da se dobro uhvatimo Krusicke planine.Cilj ovakvog marsa je da se izbegne grupisanje komunista i zatvaranje prostora izmedju Travnika i Zenice.Taj prolaz bio je po nas vrlo osetljiv,jer su oni mogli tamo brzo da se grupisu prevoznim sredstvima.
Mars je uspeo iznad svih ocvekivanja,ne samo da nije bilo borbi,nego je nasa iznenadna pojava bila kao grom iz vedra neba.Toliko strasna da su komunisti pobegli iz Travnika.To nam se isplatilo,jer smo se ceo taj dan odmarali kao i sledecu noc,hranom delimicno snadbeli i sacekali grupu kapetana Neska Nedica.Sutradan nastavismo dalje,ali ubrzo poce i borba na planini Vranici,trpeli smo ogromne gubitke,ali kada je stigao kapetan Nedic sa svojim jako proredjenim snagma komunisti se povukose.Nesko Nedic je unapredjen u majora.
Nastavismo dalje,ali sa promenom u rasporedu kretanja,u desnoj koloni je bio i dalje Keserovic sa Avalskim korpusom ali bez grupe majora Neska Nedica,u srednjoj koloni Kalabic i Vrhovna komanda s tim sto je u njenu zastitnicu dosao Sumadijski jurisni,u levoj koloni je bio Racic sa Neskom Nedicem.Pokret kolona je bio na dosta bliskom medjusobnom rastojanju,ucestale borbe su to zahtevale.
Cim osvanu 3.maj 1945,mi smo napadnuti,i to greskom putovodje Turcina pocesmo naglo da se spustamo jednim teskim usekom neke vododerine.U nju jos ne behu usli zadnji delovi zastitnice u koj bi Sumadijski jurisni.Kolona zastade,nastade komesanje i protivurecni izvestaji sa cela kolone,odakle se videla neka varos u dolini i ocito pogresan pravac,Kalabic je hteo da zakolje Turcina,ali umesa se Cica i smirujuci Kalabica trazio je resenje,trebalo je nazad a izvuci iz provalije Srednju kolonu u kojoj je bilo oko 3000.ljudi nije bila laka stvar.Naredi Draza na levo krug i svaka jedinica krenu na mesto prenocista.Tek sto ljudstvo na zapovest Drazinu krenu,komunisti otvorise jaku vatru iz zasede na izlazu iz vododerine.Masa u blizini izlaza na celu sa kapetanom Milutinom Milutinovicem,komandantom II Sumadijske brigade,jurnu pravcem odakle je vatra dolazila,iz hiljadu grla razleze se -Ziveo Kralj!!! Uzasno i strasno odjeknuse dubodoline Vranice...Jakim naletom i nepucajuci,pomesano ljudstvo iz raznih jedinica polete napred...Vatra umuknu.Izbezumljene komunisticke trojke su stajale s automatima u rukama skamenjene,strah ih bese skamenio.
Izduzismo se u kolonu i kretosmo vise ka jugo-istoku,da uskoro naidjemo na jedan terenski otsek posegnut od komunista.Razvi se borba ali ih nas nalet brzo razbi.Neke zarobismo.Muslimanska brigada iz Prizrena.Sve mladici sa novim ruskim naoruzanjem.
Produzismo pokret i nocu,ulazimo u jako posumljenu Progorelicu.Teska,strahovito teska noc! Dan nam opet donese tesku borbu kod svih kolona.Komunisti,jace grupisani,pocese sve vise da nas napadaju i danju.Ipak napredujemo,predvece izbismo na padine Bitovnje.Tu i zanocismo.
Osvanuo je 6.maj 1945,divan prolecni dan.Iako u planini,gde je jos ovde i onde bilo snega,on nam je docaravao svu lepotu nizina iskicenih beharima procvetalog drveca.Pomisao na praznike Vaskrs i Djurdjevdan,cinila nas je briznim i nemim.Niko nije zurio.Ni borbi nije bilo.
Polako u nekom poboznom cutanju,postrojismo se na jednom proplanku.Hteli smo da zapovest za taj dan bude procitana pred strojem.
Ta zapovest Djenerala Mihailovica procitana je svim kolonama-

,,Produzicemo i danas ka postavljenom cilju.Tacno u 11.casova,sve kolone ce se zaustaviti na mestima gde se budu nasle.U secanju na dan vaskrsa Bogocoveka,pomolicemo se Bogu.Svestenici ce odrzati kratku sluzbu Bozju.A onda,pokret dalje.
Nasa borba i nase patnje su za prava coveka Bogom dana.To je put Gospoda Isusa Hrista na kome je on i stradao,ali i voskrsao.Vekovi to nisu promenili ni oborili,nece ni pojave danasnjice.Mi mozemo u toj borbi i izginuti,ali je njena pobeda sigurna,pobeda i blagodeti za prezivele i potonje.Uveren u vasu resenost da istrajete do kraja,ja vam upucujem,dragi moji saborci,moj pozdrav-Hristos voskrese!
Djeneral Dragoljub Mihailovic

Poboznu tisinu prolomi otpozdrav ,,Vaistinu voskrese!,, Vec vidimo komunisticke kolone kako se zurno prebacuju na nas pravac kretanja.Leva kolona je vec stupila u borbu.Mi skretosmo ka njoj da joj pomognemo i izbegnemo susret sa komunistima koji su krenuli u nasem pravcu.
Penjemo se uz Bitovnju i izbijamo na njen vrh.Ulazimo u sumu.Borba je malaksavala i mi usporavamo hod...Vec je podne.Borba je onemogucila da se skupno pomolimo Bogu.Naredjen je bio zastanak.Blize celu kolone,na jednom proplanku,radio-stanica Vrhovne komande bila je u pogonu.Pridjoh Pevecu i zapitah ga sta ima novo-,,Dobili smo depesu od djenerala Damjanovica,, odgovori mi.,,Javlja nam da se Zapadni Saveznici interesuju gde smo,sta radimo i koliko smo jaki,,.
U blizini je bio Cica.Kraj njega potpukovnik Milikic,major Stojanovic,pukovnik Duja Smiljanic i potpukovnik Kalabic.Pridjoh im.Cica je diktirao odgovor-,,U planinama Bosne produzavamo borbu protiv sada jednog manje neprijatelja,,.
Dan se vec blizio smiraju,jaka borba kod desne kolone.Komandant Pozeskog korpusa major Milos Markovic,kao i prethodnica,bese zasao medju bunkere na pruzi Sarajevo-Konjic kod sela Dragocaja.Njega sa nesto ljudstva zarobise crveni.
Komunisti su od 7.maja 1945 poceli sa danonocnim napadima i iz vazduha.Posto se rastureni zbog pojave aviona,prikupismo,produzismo dalje,gledajuci da se krecemo po sumovitijim delovima.
9.maja 1945 nalazimo se na planini Visocici,spustamo se sa njenog grebena,i padinom produzavamo pravcem ka varosici Obalj.Negde jugo-istocno do sela Odzaci i zanocismo.,,
 
POSLEDNJE BITKE-JEZERICA I ZELENGORA

Za poslednje dve bitke Jugoslovenske Vojske u Otadzbini,za njihov opis,ponovo sam izabrao zapise majora Ace Milosevica Nacelnika Staba Sumadijskog jurisnog korpusa-

JEZERICA 10.MAJ 1945

,,Osvanuo je lep dan.Mi zurno kretosmo,trebalo je ne dati komunistima da se grupisu.Pravac je bio Obalj.Kretali smo se dosta blizu Neretve,jer ona tu cini veliku krivinu sa izbocinom ka istoku.
Ispred srednje kolone izasla je desna Keseroviceva.Borba je ubrzo pocela.Komunisti su bili poseli sav drum od Oblja ka Kalinoviku.
Cim ugledase nase snage,otvorise vatru sa tog pravca iz nemackih flakova.
Keseroviceva kolona se uputila ka selu Socani.Kad je izbila na recicu Hotovska,na uzvisici k.948 obrazovala je stalnu pobocnicu.Predpostavljalo se u pocetku da ce tim pravcem njegova kolona moci i da produzi,te su tu stalnu pobocnicu pristizuce jedinice trebale da smenjuju.Medjutim,zbog prirode korita Jezerice,on je tu ostao i dalje kao pobocnica.
Srednja kolona sa Vrhovnom komandom,propustivsi ispred sebe desnu,produzila je pravcem ka Oblju.U svom pokretu izbila je na Jezericu,pritoku Neretvinu.Uzasan kanjon sa neobicno strmom desnom obalom.Mozda do 200.metara pravo otsecena gola stena,sem sto je na jednom mestu,blize Neretvi ,malo blaza i obrasla divljim sitnogorjem.Tu se jedino moglo dole.
Toj priprodnoj nesreci niko se nije nadao.Komunisti su izgleda znali za to,i njihov pritisak sa leva postajao je sve jaci.U prvo vreme dok Racic nije stigao i Ajdacic sa svojom brigadom presao,druge nije bilo,i tuda,preko toga kanjona,moralo se,jer smo bili preslabi da potisnemo njihove snage koje su dolazile sa leva.U takvoj situaciji Cica naredi Filipu Ajdacicu da se sa svojom brigadom spusti niz deo obale sa prorascem,da predje na drugu stranu i napadne Obalj.Za njim se odmah uputio i Kalabic sa ostatkom svojih snaga,i licno Cica.Posle njih i Sumadijski jurisni.Spustili smo se,presli brzu recicu,izbili na drugu stranu i zauzeli Obalj.Ali Jezerica osta grobnica i mnogih i mnogo cega.Samo jedan ne odmereni korak,skliznuce,odvaljeni kamicak ili iscupana grancica,znacili su pad u provaliju i groznu smrt.Sve teske bacace i automate,radio-stanice i svu drugu spremu,sa kojom se nije smelo niz strminu ili u brzu vodu,progutala je bujica zauvek.A jadni konji,isuvise nauceni vec svuda naidju,ostali su svi do jednoga tu.Tupi udarci njihovih tela strovavljenih niz strminu,pljusak u bujicu ili tesko samrtnicko stenjanje na sunovratnoj padini,nikada prezivelima nece izbledeti iz secanja.
Dok smo se mi spustili i pregazili Jezericu,bese i Racic sa svojima stigao.Pobocnica koju je i dalje drzao Keserovic,popustala je,i prostor uz Jezericu,u koji sada i Racic stize bese se isuvise smanjio a hiljade ljudi na njemu.
Bio sam vec sa one strane i za trenutak mi u oci pade Racic.Zurno je prilazio provaliji.Uzasnut zbiljom,jos brze se vratio u sredinu ljudstva.Pope se na jednu uzvisicu.Medju ljudstvom koje ga je pratilo,nasta tajac.On,sa pistoljem u ruci,uzviknu,koliko ga je glas nosio,da bi nadjacao i sum vode i jeku pucnjave-,,Braco! Tamo je sigurna smrt!(Pokazujuci na Jezericu) A ovamo mozda i zivot!,,(Pokazujuci ka Keserovicevoj pobocnici i komunistima) ,,Juris!,,.Skoci sa uzvisenja i krenu tamo.
Jos jednom,na ovom putu svrsetka Bosanske golgote zaori se ono stihijski-,,Ziveo Kralj!,, iz grla hiljada ljudi,koji vise nisu mislili na zivot....I kretose.
Napad Ajdaciceve brigade na Obalj,i pristizanje ostalih snaga iz Cika-Perine(Kalabic pr.a)grupe,kao i Dujinog Sumadijskog jurisnog na ovo mesto,olaksase nasu situaciju na levom krilu.Racicev nalet uspe,komunisti behu potisnuti,a nas major Nesko Nedic tesko ranjen....Obalj je bio zauzet i drumom ovladano u pravcu naseg pokreta.Noc uveliko pada.,,
Cetnicke snage su se prikupile posle ove teske bitke i preko planine Lelije usli su u Zelengoru u noci izmedju 12. i 13.maja 1945,od 11 000 ljudi koji su po mojoj slobodnoj proceni usli u Zelengoru iz nje ce uspeti da izadje svega nesto vise od hiljadu boraca.13.maj 1945 bice upisan crnim slovima u srpskoj istoriji kao dan kada su komunisticki zlikovci unistili glavninu prvih evropskih gerilaca,kako je poslednju bitku JVuO opisao major Milosevic-
 
ZELENGORA,13.MAJ 1945

,,Sa cuvika posumljenog raznim sitnogorjem,gde se u toku noci besmo zaustavili,pogledom sam razgledao okolinu i trazio vezu....Sunce se radjalo i svojim blagim prvim zracima obasjavalo kameniti vrh gorostasnog mrkosivog Maglica.Sutjeska se survavala niz stenje i zaglusenim sumom i dalje ponavljala svoju vecitu pesmu....Inace,vladala je tisina prolecnog jutra u planini i nigde se niko nije video.Svojom opojnom moci,kroz slatki san,jutro je ucinilo mrtvo zatisje na frontu....No za neki trenutak samo jos to bese.Ostri zvizduci smrtonosnih zrna probudise sve.Ozive svaki sumarak i svaka stena.
Cica je bio naredio da se u tom prostoru prikupimo i sredimo,kako bi izdao naredjenje za prelaz Drine.To je,u vec opstem smeru ka Drini,toga jutra stavljalo sve u pokret.Kretale su se sve jedinice gotovo sa svih strana uz tesku borbu.
Jos uvek sam bio na prvobitnom mestu.Kraj njega je vodila planinska staza.Naidje prvo pukovnik Duja Smiljanic sa izvesnim brojem ljudi i zadrza se tu.Posle njega,neki delovi iz Kalabiceve grupe.U tom trenutku razleze se jak pucanj bombe u neposrednoj blizini.Nekolicina se u trcecem koraku priblizavala,a za njima jedan konj sa opremom bez jahaca.Do mene stize vest da djeneral Trifunovic ovoga trenutka pogibe.
Za ovom grupom nailazio je Cica sa Kalabicem.Sa njima,pored pratnje,devojcica od svojih cetrnaest godina i jedan decko nesto mladji.Deca tek poginulog djenerala Miroslava Trifunovica,Komandanta Srbije.Bleda i ispijena od gladi u umora.Na njihovim licima se nije video bol.Mozda,jadna deca,nisu bila ni svesna da njega vise nema.Ili ih je grozna smrt,koja je kosila svakog trenutka tu kraj njih,ucinila tupim.
Cica se zaustavi kod nas licno,pokazujuci po samome terenu,naredjivase ko sta da radi i posedne radi prikupljanja.Kapetan Mile Milutinovic sa svojim ljudstvom uputi se ka pravcu sa koga je Cica dosao.Major Aca Milenovic,Komandant Timocke jurisne brigade,vec izbijase na vrh cuke nesto dalje i udesno od kapetana Milutinovica.Kalabic se uputi na kamenitu kosu koja se nadovezivavsi na polozaj majora Ace Milenovica i kruzno zatvaravsi prostoriju sela sa severne strane.Filipa Ajdacica sa njegovom brigadom Kalabic uputi da zauzme jedan vis nesto ulevo od pravca ka Drini,sa koga smo trpeli jaku vatru iz teskih automata.Osatali delovi,koji su pristizali upucivali su se u prostor sela.Cica ostade jos malo tu kraj nas,pa i on produzi u unutrsnjost sela.
Sunce je vec bilo visoko odskocilo.Sa pravca usca Sutjeske u Drinu razleze se uraganska pucnjava.Tu behu napadnuti pukovnik Keserovic i njegov komandant Jovovic,oni su preko noci sa svojim delovima prodrli do Drine.Borba i kod nas poce da ojacava.Delovi upuceni za obezbedjenje dobise vatru sa terenskih otseka koje su imali da posednu.Njihova uporsnost da izvrse dobijeno naredjenje,i komunisticka da nam zadaju poslednji udarac,pretvori se u strahoviti sukob kome se nije znao front,sukob koji se postepeno,na jednom uzanom prostoru ,sli u borbu u mesvini...Svemir obuze zbrka pucnjava svih mogucih automatskih orudja,topova,bacaca,avionskih mitraljeza i bombi bacanih iz aviona.Ojacan eho kroz sumske predele i planinske provalije pretvarao bi se u nesto tako slozeno,cemu se ne moze dati obelezje.
U nasem pokretu do sad,probijajuci se kroz vrleti bosanskih planina,praveci prtinu kroz snezne namete,goli,bosi,gladni,bez odmora uz neprekidnu borbu,gubili smo snagu.Ona je postepeno ali sigurno nestajala i ovoga dana,nasa snaga i nas elan sreli su se sa nemogucnostima.Uskupne vojnicke jedinice,sa po metkom dva u pusci i automatu,predstavljali smo samo podesnu metu protivniku.
I mi,Duja,kapetan Mile i ja,sa nesto ljudstva,potisnuti sa cuvika gde sam osvanuo,kretali smo se pod borbom,trpeci vatru sa svih strana,pravcem kuda Cica bese otisao.Iznemogli,sa poslednjom snagom, i pomazuci jedan drugoga,cesto vukuci se potrbuske preko ostroga stenja,jedva uspesmo medju poslednjima da se dokopamo sume.Blizilo se podne a borba nije malaksavala.Ucinismo nekoliko koraka dublje u sumu i naidjosmo na Cicu.
Stajao je sam.Kraj njega,na korak dva,dejstvovao je jedan puskomitraljez na vis koji je Ajdacic trebao da zauzme.Bio je okrenut u pravcu dejstva puskomitraljeza-ka masivu Maglica.Na nogama mu behu engleske vojnicke cokule,iznad kojih se video na seljackim carapama divan vez sumadijskog sela.Caksire na levom kolenu pocepane.O levom rukavu vojnicke bluze,ispod ramena,prosivena krasno izvezena kruna i grb sa natpisom-,,Svome Cici-Jarusicanke,,....Lice mu je upola osvetljavalo sunce.Mrkobakarna boja narocito je isticala ionako vec jako odrazene bore na izmucenom i izmrsavelom licu.Izraz mu je bio miran,vise svetiteljski.Iz njega se jasno citala u ovom trenutku,najcrnjem od najcrnjih,bezgranicna vera u pobedu ravnogorske misli,pobedu pravde i istine,pobede moralnih velicina covekovih....
Tog trenutka nas besmrtni Cica izgledao mi je u svom bicu kao masiv Maglica.
Zastadosmo u njegovoj blizini...On nam pridje i naredi-,,Po trojkama,petorkama,desetinama,kako se moze,i snagom svog licnog zalaganja i umenja,produzite dalje svaki na svoju nadleznu teritoriju.Nastavite borbu za dobro nasega naroda.Ja cu biti sa vama.Nasa je pobeda!,,
Pruzi ruku Duji pa meni,pozdravismo se i izljubismo....Na licu njegovom,iscrpelom od gladi,muka i tuge,oseti se grcevitost.Oci zablistase....
I on je osecao dusom i srcem obicnog smrtnika.
Borba zamre....Sutjeska je i dalje sumorila svojim sumom,a masiv Maglica prkosio....Verni svedoci krvavog 13.maja 1945 ostace vecno na ovom mestu.Pricace pricu mrtvih,i napajace pokolenja ravnogorskom mislju....,,

EPILOG

U bici na Zelengori,poslednjoj prepreci za upad cetnika u Srbiju,poginulo je 9800.cetnika i 350.oficira i podoficira Jugoslovenske vojske u Otadzbini.Draza Mihailovic izgubio je sina Voju koji pogibe pri napadu Ajdaciceve brigade na onaj vrh.Ostaci cetnika rasuli su se u ovom delu Bosne,neki su uspeli da predju Drinu i udju u Srbiju.JVuO se nikada nije oporavila posle ovog poraza,iako su cetnicke jedinice u Bosni prezivele cak i do 1953. cinjenica je da je cetnicki pokret gradjanski rat definitivno izgubio na Zelangori 13.maja 1945.
 
SMRT KESEROVICA,SMILJANICA,RACICA I KALABICA

Posle debakla na Zelengori,cetnicke jedinice su se rasule u oblasti oko Drine.Komunisti su razbili cetnicku glavninu,ali njen komandant a i neki istaknuti oficiri JVuO i dalje su bili na slobodi.Pukovnik Dragutin Keserovic je pokusao Drinu da predje sa pukovnikom Dujom Smiljanicem,polovinom juna 1945 u okolini Foce.Uz njih je bilo dvadesetak cetnika,posle velikog skrivanja ova grupa stigla je do Drine,na Bosanskoj obali sakrlili su se u neko siprazje,posmatrali sta se desava sa druge strane.Posle dva dana Keserovic odlucuje da prepliva Drinu i pogleda koga ima u kuci na drugoj obali.Smiljanic i ostali cekali su razvoj situacije.Keserovic je preplivao ali ga na obali hapsi Ozna,a Smiljaniceva grupa koja bila sakrivena u siprazju na Bosanskoj obali bila je otkrivena.Oficir Ozne obratio im se preko megafona-,,Dusane Smiljanicu otkriveni ste,predajte se,svaki otpor je uzaludan,,.Ni Duja ali ni ostali nisu nista progovarali,posle nekoliko minuta ubedjivanja komunisti su otvorili vatru,a siprazje gde su lezali Duja i cetnici zasuli su sa italijanskim minobacacem.Kada su krenuli da se priblizavaju mestu gde su lezali cetnici,neko je jos bio ziv i svojim automatom poslednjim atomom snage ubio je Italijana u partizanskim redovima,to je bio znak da se ostali komunisti povuku i jos par puta zaspu minobacacima mesto gde su lezali cetnici.Kada su se konacno usudili da pridju ugljenisanim telima cetnika,njihovo oruzje je bilo sprzeno.Komunisti su kosti i sprzena tela cetnika sve zajedno bacili u jednu raku pokraj Drine.
Pukovniku Dragutinu Keserovicu sudjeno je u Beogradu,po klasicnom staljinistickom procesu,Kesrovic je prakticno optuzivao sam sebe,dok su mu suze lile niz lice priznavao je svoje ,,zlocine,, ,kasnije je utvrdjeno da su mu komunisti u zatvoru pretili da ce mu ubiti i silovati zenu ako ne prizna sta oni traze.Keserovic je priznao,i 14.avgusta 1945 osudjen je na smrt,streljan je u Beogradu istoga dana,grob mu se ne zna.
Zenu pukovnika Keserovica komunisti su uhpsili,dozvolili da je u zatvoru siluju zatvorene ustase i arnauti a kasnije su je likvidirali,time su se svetili div junaku kakav je bio pukovnik Dragutin Keserovic.
Potpukovnik Dragoslav Racic se sa par svojih ljudi izvukao iz pakla Zelengore,presao u Srbiju i sakrio se u selu Savkovici.Tu se uspesno krio sve do 27.novembra 1945 kada su njegovu zemunicu opkolili oficiri Ozne,ne zeleci ziv da im padne u ruke,Racic izvrsava samoubistvo,a komunisticki zlikovci su u njegovo telo ispalili nekoliko stotina metaka iz automata,valjda da se uvere da je mrtav.Sudbina njegovog tela je nepoznata,neki ne provereni izvori smatraju da je Racicevo telo baceno u temelj neke autobuske stanice u okolini Sabca.
Komandant Gorske Garde potpukovnik Nikola Kalabic poginuo je na Srpsku novu godinu 14.januara 1946 u jednoj pecini pokraj Valjeva,poginuo je u obracunu sa oficirima Ozne,komunisti su vesto i u tajnosti cuvali smrt Nikole Kalabica,jer su zeleli da posvadjaju srpsku emigraciju,pustili su netacne informacije o navodnoj izdaji Nikole Kalabica i o tome da je on izdao Drazu,to su bile komunisticke lagarije,mada je cinjenica da je Draza bio siguran da ga je izdao Kalabic,sto je pominjao i stranim novinarima i strazaru u zatvoru,sa tom mislju i neznani grob je otisao.
 
STALJINISTICKI PROCES NA TOPCIDERU

Sudjenje Drazi Mihailovicu pocelo je 10.juna 1946 u Domu Garde na Topcideru.Osim Drazi,sudjeno je jos dvadesettrojici optuzenih izmedju ostalih i Nacelniku Staba Srpskog Dobrovoljackog Korpusa(Ljoticevci) pukovniku Kosti Misickom.Ovo je bio jos jedan klasican staljinisticki proces,sto znaci sudjenje nekolicini politickih neprijatelja i izdajnika a cilj je politicke neprijatelje predstaviti kao izdajnike.
Sudjenje je javno prenosio Radio Beograd,a u Domu garde od 10.juna do 15.jula 1946 bilo je prisutno u proseku 30 000.ljudi,mahom clanova Komunisticke partije,sudjenju su takodje prisustvovali i strani novinari.
Clanovi Vojnog veca Vrhovnog suda FNRJ bili su pukovnik Mihajlo Djordjevic i potpukovnici Milija Lakovic i Mihajlo Jankovic.
Tuzilac je bio Milos Minic.Djenerala Mihailovica predstavljao je najbolji beogradski advokat Dragic Joksimovic i Nikola Djonovic.
Draza se prvi put pojavio pred ocima sveta 10.juna 1946 u sudnici,posle fizicke i psihicke torture i drogiranja po recima stranog izvestaca Artura Gejta izgledao je-,,Dok je stajao pred sudom okruzen fotografima,koji su ga slikali sa svih strana,izgledao je pogruzen.Dosta je ugojen,ugledavsi masu ljudi,iznenadjen za trenutak je zastao i kao da je hteo da se pokloni.Bio je pristojno obucen,zacesljan,lakohodan,ipak odavao je skrsenu licnost,koja nece biti u stanju da govori.,,
U prvim danima procesa,prekidano je sudjenje nekoliko puta zbog umora optuzenog, ,,meskalin,, je delovao.Na jedno jednostavno pitanje tuzioca Milosa Minica dali je primao oruzje od Nemaca preko Nedica,Draza odgovara-
,,Ne,ovaj Da,ta meni je sve jedno ja ne zelim da zadrzavam tok sudjenja,,.
Advokat Dragic Joksimovic hrabro je branio nezainteresovanog i drogiranog Mihailovica,oslovljavajuci ga sa ,,Djenerale,, nasta je tuzilac imao velike primedbe.A kada je Joksimovic rekao,,Djeneral Mihailovic je uistinu bio Gorski Car Srbije,, ka njemu su poleteli opanci i razni predmeti iz publike,iza klupe na kojoj je sedeo djeneral MIhailovic nalazili su se ,,kadrovi Partije,, koji su bacali cickove Drazi u kosu i pljuvali ga,a Draza otsutan psihicki to nije ni primecivao.Pocelo se sa izvodjenjem svedoka,pojavise se mnogi,kasnije ce se ispostaviti verni kadrovi KPJ,jedna zena je naime svedocila kako je licno Draza njeno dete nabijao na cetnicku kamu i to krajem 1942 u okolini Ravne Gore.Takav apsurd nije smeo da promakne tuziocu Minicu,jer je Draza od proleca 1942 do leta 1943 boravio u Crnoj Gori pa nije mogao nikoga da nabija na kamu pod Ravnom Gorom.Jos goru situaciju po sud FNRJ napravio je sam tuzilac,jer je rekao da cetnici u selu Vrcinu kraj Beograda,zaklalali dva americka pilota imenijuci Artura Dzubilana.Dva dana kasnije Americka ambasada dostavila je pismo Artura Dzubilana u kojem on javlja da ziv i zdrav i to zahvaljujuci cetnicima Draze Mihailovica,tuzilac je presao preko toga konstatacijom-,,Pa dobro onda su svakako zaklali neke pilote,,.
Sud je pokusavao da dokaze saradnju cetnika sa Nemcima,Bugarima,Italijanima i Madjarima zatim kvislinzima Nedicem,Ljoticem i ustasama u borbi protiv NOP-a.Uspeli su da falsifikuju navodno pismo djenerala Draze Mihailovica zagrebackom nadbiskupu Alojziju Stepincu o navodnoj potrebi saradnje cetnika i ustasa radi borbe protiv partizana.
Pred kraj sudjenja razbistrilo se secanje Drazi Mihailovicu u zavrsnoj reci govorio je puna cetiri sata,pomenuo je mnoge,ocrneo je laznog svedoka Radoslava Djurica koji je do maja 1944 bio Komandant Juzne Srbije JVuO a svedocio je protiv Draze.Djuric je prelaskom u partizane dobio cin pukovnika i umro je sa tim cinom 15.maja 1979.
Draza je pobio svaku tacku optuznice i svoje izlaganje kupeci beleske sa stola zavrsio je sledecim recima-
,,Nasao sam se u vrtolgu dogadjaja,imao sam protiv sebe jednu Komunisticku partiju koja ne bira sredstva za ispunjenje svoji ciljeva,nasao sam se u vrtlogu dogadjaja i smernica.Nasao sam se pred smernicama svoje sopstvene Vlade.Bio sam okruzen svim mogucim obavestajnim sluzbama.Intelidzens servisom,Gestapoom,i svim obavestajnim sluzbama sveta.Ostao sam vojnik.Ubedjen da sam bio na pravom putu.Sudbina je bila nemilosrdna prema meni kada me je bacila u najteze vihore.Mnogo sam hteo,mnogo zapoceo,ali vihor,svetski vihor,odneo je mene i moje delo.,,

,,Optuzeni Mihailovic od pocetka druge polovine 1941 pa za sve vreme rata neprijateljske okupacije organizovao je i rukovodio oruzane cetnicke formacije poznate pod imenom ,,Cetnici Draze Mihailovica,, i takozvanu ,,Jugoslovensku Vojsku u Otadzbini,, koje su imale za cilj da oruzanom akcijom i vrsenjem terora u saradnji sa okupatorom podrze okupaciju i uguse odlucan ustanak i oslobodilacku borbu srpskog i ostalih naroda.Izricuci ovakvu presudu,sud je smatrao da je veran tumac narodnih osecanja,pravde i pravicnosti i da je zigosanjem izdaje otadzbine ostao dosledan vekovnim slobodarskim tradicijama naseg naroda,koji su od pamtiveka slobodu uzdizali iznad svega,a izdaju osudjivali kao najtezi zlocin.Stoga se optuzeni Dragoljub Mihajla Mihahailovic Draza osudjuje na kaznu smrti streljanjem,trajan gubitak politickih i pojedinih gradjanskih prava i konfiskaciju celokupne imovine.SMRT FASIZMU SLOBODA NARODU,,.

Publika je izricanje presude pozdravila sa poklicem ,,Ziveo narodni sud!,,.
Draza Mihailovic je vracen u zatvor,posetila ga je supruga Jelica tada joj je Mihailovic opisao gde se nalazi grob Voje Mihailovica njihovog sina koji pogibe u cetnicima 13.maja 1945 na Zelengori.Strazari su na izlazu oduzeli salvetu Jelici na kojoj je bilo ucrtano vecno mesto njihovog sina.

Posle sudjenja Drazi Mihailovicu pred sudom su se pojavili i nemacki komandanti na Balkanu,u decembru 1946 pred sudom se nasao i Franc Nojbaher,generalni opunomocenik za Balkan.
Tuzilac-,,Nemacki rajh nije mogao iz Srbije da izvlaci hranu,jer vam to nisu dopustale nase partizanske borbene jedinice,,
Nojbaher-,,Kao sef nemacke privrede u okupiranoj Srbiji odlucno i odgovorno izjavljujem da mi partizane i komuniste nismo ni osecali.Ako su nasa skladista bila stalno napadana i pljackana i unistavana,to je bila krivica Mihailovicevih ljudi,a ne partizana.Oni su ispred nas zatvarali sve puteve do sela i riznica,te tako sprecavali i svaki nemacki izvoz iz Srbije,,
Tuzilac-,,Vi niste samo ratni zlocinac,nego i bitanga.Oduzimam vam rec.,,

U decembru 1946 pred sudom pojavio se i SS general August Majsner.
Tuzilac-,,Samo u selu Jajinci ubili ste vise od stotinu hiljada zarobljenih partizana i komunista?,,
Majsner-,,Ne znam tacan broj,ali mislim da preterujete.Vrhovna komanda Jugoslovenske Kraljevske Vojske potpisala je kapitulaciju,ali je ovdasnji neodgovorni ljudi nisu postovali i oni su krivi za nase represalije.Pri tom,narocito isticem cetnike generala Mihailovica.Ne znam koliki je broj Srba pogubljen u Jajincima,ali znam,kao glavnokomandujuci za celu Srbiju,da su svuda,od deset streljanih,njih devet bili borci ili pomagaci cetnika Draze Mihailovica.,,

Artur Dzibilijan,jedini Amerikanac koji je bio u posmatrackoj misiji i kod cetnika i kod partizana,rekao je za ,,Washinghton star,, 28.marta 1944 -,,Mihailovic je bio junacki vodja koji se borio za iste ciljeve i ideale kao i mi Amerikanci,,.On je ispricao da dok je bio u Titovom stabu partizani su mu odredili jednog telohranitelja da stalno motri na njega,dok je u Cetnickom Stabu imao slobodu kretanja.
 
BESEDA VLADIKE NIKOLAJA VELIMIROVICA

U crkvi Hristova Vasrsenja u Cikagu,18.jula 1954

,,...Draza je cinio sva usilja da ujedini i slozi srpski narod.Sta,dakle,imaju zajednickoga sa Drazom oni koji razdiru organizam srpskoga naroda,cepaju Srpstvo i razbijaju ga u sitno iverje,koje nije ni za kakvu zidariju,nego samo za oganj i mac,a sve visu-,,Draza,Draza!,, ,,Ja i Draza!,, ,,Mi i Draza!,, .
Da je Draza kojim slucajem izbegao u inostranstvo(hvala Bogu te nije!),svakako bi se srcem pribio uz sve srpske nacionalne organizacije u slobodnom svetu.Kako,onda,da shvatimo one koji odricu svoj dug Srpskoj narodnoj odbrani i nisu uclanjeni ni u Srpsku pravoslavnu crkvu,niti u jednu rodoljubivu srpsku organizaciju?
Tesko mi je,zaista tesko sto moram da uputim sa oltara ovu ostru opomenu(ne samo radi Srpstva,nego i radi tih samih)onima koji moralno pokleknuse u stranom svetu,koji u ratu nadvladase veca zla,dok sada u miru podlegose manjim.Njima dovikujem-,,Na pravi put braco! Vas Komandant je ziv,i on vas iz onog sveta vidi na stranputici i zalosti se!,,
Draza Mihailovic je bio legendarna licnost i za vreme svoga zivota,no njegova mucenicka smrt stvorila je oko njegovog imena oreol svetog ratnika.S vremenom taj ce oreol bivati sve svetliji,a ime Drazino sve slavnije.A koji se zovu Drazini,neka podrzavaju Drazu.
Bog da mu daruje vecni zivot u sjaju Nebeske Srbije!
Amin,Boze daj!
Slava mu!
Episkop Nikolaj Velimirovic
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top