Quantcast

Borbe za Kupres 1942

Nikita Kulganov

Veoma poznat
Poruka
11.568
Revizionisti koji danas pišu, lansiraju priču kako su ustaša i partizani saradjivali tokom celog rata, nisu ni ratovali i čak su kao krunski ''dokaz''stavljali ovu dole sliku. Ta slika je trebala da predstavi kako su partizani i ustase u savezu, negde u Bosni 1942.
Ispod slike( Davora Marijana knjiga Borbe za Kupres )pise : Ustase II bojne zeljeznicke vojnice poziraju sa zarobljenim partizanima II proleterske brigade u okolini Bugojna 23.07.1942
Borba za Kupres je jedna od najkrvavih bitka izmedju partizana i ustasa iz crne legije. Borba koja je vodjena obostranom mrznjom i zelja da se unisti neprijatelj, gde je posle bitke ostalo na stotine mrtvih na obe strane. Ustase, a i partizani spominju da je bilo zestoko, borba na zivot i smrt.
Bilo je tri napada, partizani su cak usli u unutra Kupresa, borbe su se vodile i na samim ulicama. Medjutim partizani su morali da odustanu. Da li su partizani izgubili ? U uzem smilsu su izgubli zato sto nisu osvojili samo Kupres, ali su pobedili u sirom smislu jer su sve okolo osvojili i zauzeli Jajce.
Kupres ''ustaska tvrdjava i kapija Zagreba'' pada 04.10.1943 partizani je zauzimaju.
Pedeset godina kasnije ( 1992 ) na Kupresu se vodi ponovo jedna bitka, ali to je vec druga prica
50-a96650bb04.jpg

Namerno sam postavio ove izvore, koji su jako kriticki prema partizanima, ali pisu o krvolocnoj borbi ustasa i partizana.
Kao izvor knjiga Borbe na Kupresu - Davor Marijan
https://fr.scribd.com/document/190765712/DAVOR-MARIJAN-Borbe-Za-Kupres-1942
bandicam 2018-04-06 02-55-27-694.jpg

Jedan skracen pregled desavanja - Borba za Kupres 1942
28. jul 1942. – početak legendarne bitke za Kupres
Za napad na Kupres vrhovni štab partizanskih snaga angažirao je svoje najbolje jedinice i borbe za Kupres trajale su dugo, od 28. jula do 20. avgusta i završile su neuspjehom partizana.
Bila je to jedna od najpoznatijih i najvećih bitaka II. svjetskog rata na teritoriju NDH. U tekstu su citirana izvješća zapovjednika partizanskih snaga koji bitku za Kupres smatraju najtežom i najkrvavijom bitkom na području NDH za vrijeme II. svjetskog rata.
Hrvatskoj javnosti, a osobito onima zainteresiranima za povijest na ovim prostorima, malo su poznati pojedini događaji iz II. svjetskog rata poput bitke na Kupresu 1942. Riječ je u sukobu postrojbi NDH i partizanskih snaga na kupreškoj visoravni u današnjoj Bosni i Hercegovini, tadašnjoj NDH.
Bitna strateška pozicija iste visoravni i malog gradića koju su držale ustaše i domobrani natjerala je velike partizanske snage da nakon pokreta zbog bijega iz Srbije i istočne Bosne pokušaju velikom pobjedom povratiti samopouzdanje.
U Kupresu i okolnim selima bilo je otprilike petstotinjak pripadnika treće bojne Crne legije pod vodstvom Rafaela Bobana, a još toliko je bilo domobranskih postrojbi, kao i pripadnika lokalne milicije. Pretpostavlja se da u Kupresu nije bilo više od tisuću i pet stotina naoružanih vojnika. Obranu je organizirao ustaški pukovnik Franjo Šimić.
Partizanske snage su izvele sveukupno tri masovna napada (uz nekoliko demonstrativnih kako bi iscrpili branitelje), a povjesničari spominju i tri puta brojnije partizanske snage koje nisu uspjele osvojiti Kupres. Za napad su angažirane tada najbolje partizanske snage, između ostalog i Druga proleterska brigada. Gubici partizanskih snaga bili su enormni i nakon više od tri tjedna neprekidnih borbi Vrhovni štab je odlučio da se odustane od osvajanja Kupresa.
Prvi napad izvela je baš Druga proleterska partizanska brigada koja je goneći postrojbe ustaške milicije, napose iz hrvatskog sela Zlosela, stigla do pred sam Kupres, dobro utvrđen gradić ustaških snaga. Štoviše, partizanske snage već su osvojile nekoliko ulica i Kupres je bio praktički pred padom. U međuvremenu, u Kupres je stiglo nekoliko stotina pripadnika Crne legije s Rafaelom Bobanom.
Pohitavši iz Bugojna u pomoć Kupresu „crnolegionari“ su bili ta prevaga koja je spriječila partizansko osvajanje Kupresa. Nakon što je Kupres bio obranjen, uslijedio je ustaški protunapad, partizanske snage izgubile su i obližnji Blagaj. Makar su ga potom i povratile, to je značilo da je Kupres nakon prvog napada obranjen i još bolje utvrđen.
No, Vrhovni štab NOVJ je i dalje inzistirao na osvajanju Kupresa i nakon desetak dana kolovoza uslijedio je još jači napad. Drugoj proleterskoj brigadi dodana je i Četvrta proleterska, Deseta hercegovačka brigada, krajiški odredi… Prvotna namjera partizanskih jedinica bila je najprije neutralizirati obranu po vanjskim linijama i onda jurišom sa svih strana upasti u Kupres.
Dogodilo se naposljetku ono čega se uvijek boje oni koji opsjedaju neki grad. Dakle, neke jedinice nisu probile vanjsku liniju, nekima je to uspjelo i čak su ušle u grad, ali su ostale odsječene, bez ikakve podrške. U klopci…
U Kupres su uspjeli ući pripadnici Druge proleterske brigade i Trećeg krajiškog odreda. Pod unakrsnom vatrom nije im ništa drugo preostalo nego da se povuku uz velike gubitke. Ostali dijelovi partizanskih jedinica silno su se trudili probiti obranu, napad je trajao cijelu noć i nakon što je zora svanula napadači su se našli na brisanom prostoru i svaki daljnji napredak bio je onemogućen ispred dobro utvrđenih branitelja. Vrhovni štab je izdao naredbu o povlačenju.
Ustaške snage su potpomognute avijacijom iznova pripravile protuudar. Druga proleterska brigada u bijegu je čak napustila komunikaciju Kupresa s Bugojnom pa su tako ustaškim snagama otvorene mogućnosti za novu potrebnu opskrbu.
U partizanskim redovima zavladala je i zbunjenost i panika, a čovjek iz Vrhovnog štaba, Sreten Žujović u svom je dnevniku napisao da je slomu napada krivac i nedovoljno zalaganje partizanskih jedinica. Nadalje, pisao je još: „U Kupresu su Pavelićeve najodabranije snage. Bore se na život i smrt. Idu stojeći i pucaju iz puškomitraljeza. Ako padne Kupres, onda partizani mogu da sednu u voz i pravo u Zagreb, rekao je jedan zarobljeni ustaša. Nije mnogo preterao. Ako uništimo Francetićevu Crnu legiju pola posla je gotovo s Pavelićevom vojskom“.
Najviše kritika dobila je Druga proleterska brigada, a pripadnici ostalih jedinica potom su sami inzistirali da se pokažu boljim borcima i tražili su novi napad. Kupres je morao pasti, tvrdilo se!
Novi napad je bio zakazan za 13. kolovoz, gotovo tri tisuće partizana krenulo je u napad u noćnim satima. Ovoga puta partizani su se bolje obračunali s vanjskom linijom ustaške obrane i ubrzo su se ustaše povukle u sam gradić gdje je formirana nova linija obrane. Taman kada su mislili da su uspjeli zgotoviti više od pola posla, jer su ušli u grad, partizanima se dogodio debakl. Druga linija obrane u samom Kupresu bila je toliko dobro organizirana i ispresjecana linijama i vatrom pa su se partizanske snage našle u nezavidnoj situaciji. Nisu mogle niti naprijed zbog jake vatre, niti natrag zbog preglednog polja koje je bilo saveznik braniteljima. Pričepljene na samom ulazu u Kupres, partizanske jedinice iz minute u minutu gubile su velik broj ljudi. Moralo se jurišati na bunkere i rovove, jer nazad se nije moglo, niti smjelo. Pukovnik Franjo Šimić preciznim je crtežima osmislio plan obrane Kupresa. Stoga, niti ulazak partizana u sam grad nije bio prevaga u toj borbi.
U nekim dijelovima gradića partizani su uspjeli prodrijeti i po nekoliko ulica, ali uz prevelike gubitke. Borci iz Četvrte proleterske brigade dokopali su se i glavne ulice, a pripadnici Prve krajiške brigade stigli su i do ustaških topova, ali ih nisu uspjeli niti osvojiti, niti neutralizirati.
Kroničar crnogorskih boraca, Blažo Lampar je zapisao:
„Mi i krajišnici smo zauzeli gotovo cijeli grad, osim nekoliko kamenih i tvrdih zgrada, među kojima i silos, koji je branila jedna ustaška bojna. Naš napad je bio snažan, on je pokolebao i razjedinio neprijateljsku obranu, ali nijesmo uspjeli da je do kraja slomimo. Izvršili smo bezbroj juriša na razne strane grada, utrošili svu municiju koju smo sa sobom donijeli ili oteli od neprijatelja, izbacili sve ručne bombe ali utvrđeni grad nijesmo mogli zauzeti. Žestina borbi se nije smanjila skoro cijele noći. Zbog vrlo jake vatre, u kojoj su se određenije čule samo eksplozije granata i ručnih bombi, zbog lupe bornih kola, koja je neprijatelj upotrebio u borbi, sulude ustaške vriske i leleka žena i djece, Kupres je ove stravične noći izgledao kao neki ogromni ponor u kome se sve lomi i huči. Ujutro, kad smo napuštali položaje, slika je bila još jezivija, jer je Kupres bio obavijen u dim od baruta, popaljenih kuća i prašine, ulica izrovanih i pokrivenih ustaškim leševima u crnim uniformama“…
Među ulicama Kupresa strašno su stradali pripadnici Četvrte crnogorske brigade. U izvještaju te vojne jedinice piše:
„Psihološki naši momci se slabo osjećaju na ovom terenu i želja je sviju, iako mi ne damo toj želji da dođe do izražaja, da se povuku s ovog terena, te i da se odvoje od Kupresa. To je logično, kada se uzme u obzir karakter i mentalitet Crnogoraca, kojima pred očima stalno stoje njihovi skoro najbolji drugovi koje su izgubili kod Kupresa… Naše je mišljenje da bi našu brigadu trebalo prebaciti sa ovog terena, dati joj neki lakši zadatak gdje bi imala uspjeha, jer svakako četiri neuspješne operacije imale su ipak, i pored našeg političkog rada, izvjesnih posljedica na oduševljenje naših boraca“.
Nakon povlačenje crnogorski partizani su spjevali čak i stihove – „Oj kupreško ravno poljce što pozoba Crnogorce“. K tome, i danas postoji poslovica u Crnoj Gori – „Dabogda na Kupresu ne bio“!
Vrhovni štab morao je izdati zapovijed o povlačenju. Čim su se partizani počeli povlačiti u rasulu i bez streljiva ustaše su krenule za njima… Izvlačenje iz Kupresa stajalo je partizane stotine izbačenih iz stroja.
Josif Strunjoš, politički komesar Treće sandžačke brigade zapisao je o borbama u Kupresu:
„Žešće i krvavije bitke nisam vidio tijekom cijelog rata. Bilo je kriza, poraza, odstupanja, ali ovakve strave i pakla kao pred Kupresom nikad nije bilo. Čak ni u tragičnim danima na Sutjesci. Naročito u onim časovima kada smo izbili pred ustaške rovove, bio je to pravi pakao. Sve oko nas je gorjelo i sijevalo kao u nekom golemom požaru. Neviđena strava i jeza i za najhrabrije. Kada se počela ukazivati zora moralo se misliti na povlačenje. Trebalo je odstupiti i izdržati vatru. Odstupalo se kroz žito preko ravnog polja. A to je bilo užasno teško. Mnogi su u borbi bacali rančeve i šinjele i ostajali samo s oružjem. U želji da prođu to dugačko nesretno Kupreško polje i da se iz njega izvuku“.
 
Poslednja izmena od moderatora:

veliki krang

Buduća legenda
Poruka
48.268
Ustaše su dvojici partizana utrapili puške u ruke kako bi ih ponizili pred likvidaciju. Dovoljno je pogledati lica dvojice zarobljenika.
Onda bi to bilo prvi put u istoriji da se zarobljenicima daje oružje, pa makar i viljuška bila u pitanju. Jer bi svaki očajnik pokušao bar da povuče nekog sa sobom, to jest da mu tu viljušku zabode u oko, a kamoli da ne bi imao vremena da opali makar jedan metak iz neposredne blizine. Čak i da je puška bila prazna, kundak može da slomi lobanju iz jednog udarca.
 

Nikita Kulganov

Veoma poznat
Poruka
11.568
Onda bi to bilo prvi put u istoriji da se zarobljenicima daje oružje, pa makar i viljuška bila u pitanju. Jer bi svaki očajnik pokušao bar da povuče nekog sa sobom, to jest da mu tu viljušku zabode u oko, a kamoli da ne bi imao vremena da opali makar jedan metak iz neposredne blizine. Čak i da je puška bila prazna, kundak može da slomi lobanju iz jednog udarca.
Moze u stripu
 

banebeograd

Poznat
Poruka
9.891
Odstupalo se kroz žito preko ravnog polja. A to je bilo užasno teško. Mnogi su u borbi bacali rančeve i šinjele i ostajali samo s oružjem. U želji da prođu to dugačko nesretno Kupreško polje i da se iz njega izvuku“.
ukratko, nekolicina tzv partizana je ipak uspela da se dokopa okolnih suma ,
doduse sto bi nas narod rekao "suva qyurca mokrih opanaka"
i tako smo pored "pobede" na sutjesci i neretvi na kupresu ubelezili jos jednu "pobedu" tzv partizana :maramica:
 

fosilvaso

Buduća legenda
Moderator
Poruka
25.356
ukratko, nekolicina tzv partizana je ipak uspela da se dokopa okolnih suma ,
doduse sto bi nas narod rekao "suva qyurca mokrih opanaka"
i tako smo pored "pobede" na sutjesci i neretvi na kupresu ubelezili jos jednu "pobedu" tzv partizana :maramica:
Da, vidiš, stvarno! Šta bi bilo sa nama da Bravar nije živ dočekao kraj rata? Svi koji su nakon WW2 glasali za njega bi izvršili kolektivno samoubistvo? :zcepanje: :zcepanje:
 

Nikita Kulganov

Veoma poznat
Poruka
11.568
ukratko, nekolicina tzv partizana je ipak uspela da se dokopa okolnih suma ,
doduse sto bi nas narod rekao "suva qyurca mokrih opanaka"
i tako smo pored "pobede" na sutjesci i neretvi na kupresu ubelezili jos jednu "pobedu" tzv partizana :maramica:
Ako Samardzic kaze da je Draza izgubio u uzem smislu na Neretvi, a li je pobedio ako se gleda siri smisao, e tako i partizani na Kupresu.
 

Лекизан

Veoma poznat
Moderator
Poruka
14.403
Revizionisti koji danas pišu, lansiraju priču kako su ustaša i partizani saradjivali tokom celog rata, nisu ni ratovali i čak su kao krunski ''dokaz''stavljali ovu dole sliku. Ta slika je trebala da predstavi kako su partizani i ustase u savezu, negde u Bosni 1942.
Ispod slike( Davora Marijana knjiga Borbe za Kupres )pise : Ustase II bojne zeljeznicke vojnice poziraju sa zarobljenim partizanima II proleterske brigade u okolini Bugojna 23.07.1942
Borba za Kupres je jedna od najkrvavih bitka izmedju partizana i ustasa iz crne legije. Borba koja je vodjena obostranom mrznjom i zelja da se unisti neprijatelj, gde je posle bitke ostalo na stotine mrtvih na obe strane. Ustase, a i partizani spominju da je bilo zestoko, borba na zivot i smrt.
Bilo je tri napada, partizani su cak usli u unutra Kupresa, borbe su se vodile i na samim ulicama. Medjutim partizani su morali da odustanu. Da li su partizani izgubili ? U uzem smilsu su izgubli zato sto nisu osvojili samo Kupres, ali su pobedili u sirom smislu jer su sve okolo osvojili i zauzeli Jajce.
Kupres ''ustaska tvrdjava i kapija Zagreba'' pada 04.10.1943 partizani je zauzimaju.
Pedeset godina kasnije ( 1992 ) na Kupresu se vodi ponovo jedna bitka, ali to je vec druga prica
Pogledajte prilog 670124
Namerno sam postavio ove izvore, koji su jako kriticki prema partizanima, ali pisu o krvolocnoj borbi ustasa i partizana.
Kao izvor knjiga Borbe na Kupresu - Davor Marijan
https://fr.scribd.com/document/190765712/DAVOR-MARIJAN-Borbe-Za-Kupres-1942
Pogledajte prilog 670125
Jedan skracen pregled desavanja - Borba za Kupres 1942
28. jul 1942. – početak legendarne bitke za Kupres
Za napad na Kupres vrhovni štab partizanskih snaga angažirao je svoje najbolje jedinice i borbe za Kupres trajale su dugo, od 28. jula do 20. avgusta i završile su neuspjehom partizana.
Bila je to jedna od najpoznatijih i najvećih bitaka II. svjetskog rata na teritoriju NDH. U tekstu su citirana izvješća zapovjednika partizanskih snaga koji bitku za Kupres smatraju najtežom i najkrvavijom bitkom na području NDH za vrijeme II. svjetskog rata.
Hrvatskoj javnosti, a osobito onima zainteresiranima za povijest na ovim prostorima, malo su poznati pojedini događaji iz II. svjetskog rata poput bitke na Kupresu 1942. Riječ je u sukobu postrojbi NDH i partizanskih snaga na kupreškoj visoravni u današnjoj Bosni i Hercegovini, tadašnjoj NDH.
Bitna strateška pozicija iste visoravni i malog gradića koju su držale ustaše i domobrani natjerala je velike partizanske snage da nakon pokreta zbog bijega iz Srbije i istočne Bosne pokušaju velikom pobjedom povratiti samopouzdanje.
U Kupresu i okolnim selima bilo je otprilike petstotinjak pripadnika treće bojne Crne legije pod vodstvom Rafaela Bobana, a još toliko je bilo domobranskih postrojbi, kao i pripadnika lokalne milicije. Pretpostavlja se da u Kupresu nije bilo više od tisuću i pet stotina naoružanih vojnika. Obranu je organizirao ustaški pukovnik Franjo Šimić.
Partizanske snage su izvele sveukupno tri masovna napada (uz nekoliko demonstrativnih kako bi iscrpili branitelje), a povjesničari spominju i tri puta brojnije partizanske snage koje nisu uspjele osvojiti Kupres. Za napad su angažirane tada najbolje partizanske snage, između ostalog i Druga proleterska brigada. Gubici partizanskih snaga bili su enormni i nakon više od tri tjedna neprekidnih borbi Vrhovni štab je odlučio da se odustane od osvajanja Kupresa.
Prvi napad izvela je baš Druga proleterska partizanska brigada koja je goneći postrojbe ustaške milicije, napose iz hrvatskog sela Zlosela, stigla do pred sam Kupres, dobro utvrđen gradić ustaških snaga. Štoviše, partizanske snage već su osvojile nekoliko ulica i Kupres je bio praktički pred padom. U međuvremenu, u Kupres je stiglo nekoliko stotina pripadnika Crne legije s Rafaelom Bobanom.
Pohitavši iz Bugojna u pomoć Kupresu „crnolegionari“ su bili ta prevaga koja je spriječila partizansko osvajanje Kupresa. Nakon što je Kupres bio obranjen, uslijedio je ustaški protunapad, partizanske snage izgubile su i obližnji Blagaj. Makar su ga potom i povratile, to je značilo da je Kupres nakon prvog napada obranjen i još bolje utvrđen.
No, Vrhovni štab NOVJ je i dalje inzistirao na osvajanju Kupresa i nakon desetak dana kolovoza uslijedio je još jači napad. Drugoj proleterskoj brigadi dodana je i Četvrta proleterska, Deseta hercegovačka brigada, krajiški odredi… Prvotna namjera partizanskih jedinica bila je najprije neutralizirati obranu po vanjskim linijama i onda jurišom sa svih strana upasti u Kupres.
Dogodilo se naposljetku ono čega se uvijek boje oni koji opsjedaju neki grad. Dakle, neke jedinice nisu probile vanjsku liniju, nekima je to uspjelo i čak su ušle u grad, ali su ostale odsječene, bez ikakve podrške. U klopci…
U Kupres su uspjeli ući pripadnici Druge proleterske brigade i Trećeg krajiškog odreda. Pod unakrsnom vatrom nije im ništa drugo preostalo nego da se povuku uz velike gubitke. Ostali dijelovi partizanskih jedinica silno su se trudili probiti obranu, napad je trajao cijelu noć i nakon što je zora svanula napadači su se našli na brisanom prostoru i svaki daljnji napredak bio je onemogućen ispred dobro utvrđenih branitelja. Vrhovni štab je izdao naredbu o povlačenju.
Ustaške snage su potpomognute avijacijom iznova pripravile protuudar. Druga proleterska brigada u bijegu je čak napustila komunikaciju Kupresa s Bugojnom pa su tako ustaškim snagama otvorene mogućnosti za novu potrebnu opskrbu.
U partizanskim redovima zavladala je i zbunjenost i panika, a čovjek iz Vrhovnog štaba, Sreten Žujović u svom je dnevniku napisao da je slomu napada krivac i nedovoljno zalaganje partizanskih jedinica. Nadalje, pisao je još: „U Kupresu su Pavelićeve najodabranije snage. Bore se na život i smrt. Idu stojeći i pucaju iz puškomitraljeza. Ako padne Kupres, onda partizani mogu da sednu u voz i pravo u Zagreb, rekao je jedan zarobljeni ustaša. Nije mnogo preterao. Ako uništimo Francetićevu Crnu legiju pola posla je gotovo s Pavelićevom vojskom“.
Najviše kritika dobila je Druga proleterska brigada, a pripadnici ostalih jedinica potom su sami inzistirali da se pokažu boljim borcima i tražili su novi napad. Kupres je morao pasti, tvrdilo se!
Novi napad je bio zakazan za 13. kolovoz, gotovo tri tisuće partizana krenulo je u napad u noćnim satima. Ovoga puta partizani su se bolje obračunali s vanjskom linijom ustaške obrane i ubrzo su se ustaše povukle u sam gradić gdje je formirana nova linija obrane. Taman kada su mislili da su uspjeli zgotoviti više od pola posla, jer su ušli u grad, partizanima se dogodio debakl. Druga linija obrane u samom Kupresu bila je toliko dobro organizirana i ispresjecana linijama i vatrom pa su se partizanske snage našle u nezavidnoj situaciji. Nisu mogle niti naprijed zbog jake vatre, niti natrag zbog preglednog polja koje je bilo saveznik braniteljima. Pričepljene na samom ulazu u Kupres, partizanske jedinice iz minute u minutu gubile su velik broj ljudi. Moralo se jurišati na bunkere i rovove, jer nazad se nije moglo, niti smjelo. Pukovnik Franjo Šimić preciznim je crtežima osmislio plan obrane Kupresa. Stoga, niti ulazak partizana u sam grad nije bio prevaga u toj borbi.
U nekim dijelovima gradića partizani su uspjeli prodrijeti i po nekoliko ulica, ali uz prevelike gubitke. Borci iz Četvrte proleterske brigade dokopali su se i glavne ulice, a pripadnici Prve krajiške brigade stigli su i do ustaških topova, ali ih nisu uspjeli niti osvojiti, niti neutralizirati.
Kroničar crnogorskih boraca, Blažo Lampar je zapisao:
„Mi i krajišnici smo zauzeli gotovo cijeli grad, osim nekoliko kamenih i tvrdih zgrada, među kojima i silos, koji je branila jedna ustaška bojna. Naš napad je bio snažan, on je pokolebao i razjedinio neprijateljsku obranu, ali nijesmo uspjeli da je do kraja slomimo. Izvršili smo bezbroj juriša na razne strane grada, utrošili svu municiju koju smo sa sobom donijeli ili oteli od neprijatelja, izbacili sve ručne bombe ali utvrđeni grad nijesmo mogli zauzeti. Žestina borbi se nije smanjila skoro cijele noći. Zbog vrlo jake vatre, u kojoj su se određenije čule samo eksplozije granata i ručnih bombi, zbog lupe bornih kola, koja je neprijatelj upotrebio u borbi, sulude ustaške vriske i leleka žena i djece, Kupres je ove stravične noći izgledao kao neki ogromni ponor u kome se sve lomi i huči. Ujutro, kad smo napuštali položaje, slika je bila još jezivija, jer je Kupres bio obavijen u dim od baruta, popaljenih kuća i prašine, ulica izrovanih i pokrivenih ustaškim leševima u crnim uniformama“…
Među ulicama Kupresa strašno su stradali pripadnici Četvrte crnogorske brigade. U izvještaju te vojne jedinice piše:
„Psihološki naši momci se slabo osjećaju na ovom terenu i želja je sviju, iako mi ne damo toj želji da dođe do izražaja, da se povuku s ovog terena, te i da se odvoje od Kupresa. To je logično, kada se uzme u obzir karakter i mentalitet Crnogoraca, kojima pred očima stalno stoje njihovi skoro najbolji drugovi koje su izgubili kod Kupresa… Naše je mišljenje da bi našu brigadu trebalo prebaciti sa ovog terena, dati joj neki lakši zadatak gdje bi imala uspjeha, jer svakako četiri neuspješne operacije imale su ipak, i pored našeg političkog rada, izvjesnih posljedica na oduševljenje naših boraca“.
Nakon povlačenje crnogorski partizani su spjevali čak i stihove – „Oj kupreško ravno poljce što pozoba Crnogorce“. K tome, i danas postoji poslovica u Crnoj Gori – „Dabogda na Kupresu ne bio“!
Vrhovni štab morao je izdati zapovijed o povlačenju. Čim su se partizani počeli povlačiti u rasulu i bez streljiva ustaše su krenule za njima… Izvlačenje iz Kupresa stajalo je partizane stotine izbačenih iz stroja.
Josif Strunjoš, politički komesar Treće sandžačke brigade zapisao je o borbama u Kupresu:
„Žešće i krvavije bitke nisam vidio tijekom cijelog rata. Bilo je kriza, poraza, odstupanja, ali ovakve strave i pakla kao pred Kupresom nikad nije bilo. Čak ni u tragičnim danima na Sutjesci. Naročito u onim časovima kada smo izbili pred ustaške rovove, bio je to pravi pakao. Sve oko nas je gorjelo i sijevalo kao u nekom golemom požaru. Neviđena strava i jeza i za najhrabrije. Kada se počela ukazivati zora moralo se misliti na povlačenje. Trebalo je odstupiti i izdržati vatru. Odstupalo se kroz žito preko ravnog polja. A to je bilo užasno teško. Mnogi su u borbi bacali rančeve i šinjele i ostajali samo s oružjem. U želji da prođu to dugačko nesretno Kupreško polje i da se iz njega izvuku“.
https://narod.hr/kultura/28-srpnja-1942-pocetak-legendarne-bitke-za-kupres
То и јесте слика сарадње партизана и усташа из времена тзв. Бихаћке републике, види се да су сви наоружани.
 

Nikita Kulganov

Veoma poznat
Poruka
11.568
То и јесте слика сарадње партизана и усташа из времена тзв. Бихаћке републике, види се да су сви наоружани.
''Saradnja', partizana i ustasa, kolju se u Kupresu, Livnu, Jajcu, Bihacu...a onda se slikaju za uspomenu kao ''dokaz'' saradnje....onda posle tih silnih borbi, onda su ''saveznici''...
Cak je i Samardzic skinuo tu sliku sa svoga sajta kao ''dokaz''
 
Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.