Borba sa sobom

Nikad višak emocija,jer njih nikad ne može da bude previše..ali teške borbe sam vodila sa svojim očekivanjima..čak ni ego nije bio faktor koji čini da posrnemo,ali ta očekivanja koja sama sebi zacrtamo ..znaju biti gadna
 
Nikad višak emocija,jer njih nikad ne može da bude previše..ali teške borbe sam vodila sa svojim očekivanjima..čak ni ego nije bio faktor koji čini da posrnemo,ali ta očekivanja koja sama sebi zacrtamo ..znaju biti gadna

ma moze da ih bude visak..kako kazu za pesnike ..previse emocija na jednom mestu..a da li to uvek znaci da je i dobro..Laza Kostic ili Branko Radicevic ti sigurno nece dati potvrdan odgovor iako to sve lepo i fino zvuci
 
Sta vam je cesce udarilo o glavu u MZ odnosima?
Ego ili visak emocija?Ili nesto drugo?
Ili ste kao svaki pravi forumas/ica operisani od svega toga?:)

Mozda sam uvek gresila u svojim ocekivanjima od odredjenog odnosa,ali ne zato sto se taj neko menjao,vec zato sto sam nekako uvek stvarala svoju predstavu o njemu u kojoj bih vecito idealizovala partnera,nevidevsi pri tome njegove mane ili neke osobine koje mi kasnije zasmetaju.Niko tu nije kriv,do mene same,ali ponekad srce prevlada nad razumom.Na zalost to vodi u razocaranje.
 
Sta vam je cesce udarilo o glavu u MZ odnosima?
Ego ili visak emocija?Ili nesto drugo?
Ili ste kao svaki pravi forumas/ica operisani od svega toga?:)

Ček da razmislim ...:think:
Ego, ako ga shvatamo kao sposobnost shvatanja bitnog, analitičko-sintetsku moć vlastitih nagonsko-emocionalnih veza sa misaonim dijelom kore..onda mi je ego definitivno pomogao i dalje pomaže ..
 
Mozda sam uvek gresila u svojim ocekivanjima od odredjenog odnosa,ali ne zato sto se taj neko menjao,vec zato sto sam nekako uvek stvarala svoju predstavu o njemu u kojoj bih vecito idealizovala partnera,nevidevsi pri tome njegove mane ili neke osobine koje mi kasnije zasmetaju.Niko tu nije kriv,do mene same,ali ponekad srce prevlada nad razumom.Na zalost to vodi u razocaranje.

Bravo, ovo bih isto i ja napisala.
 
Obijao mi se o glavu partnerov ego i moja spremnost na razgovor...on gluv za pricu i preponosan, ja zelim da resim problem...muskarac koji ne zeli da prica o problemima, nije za mene...

Ja se paralisem kad imam veliki problem i zelim sve da oteram do djavola....i tada mi stvarno nije stalo i ne zelim da pricam....jedva izdrzim a da ne podivljam i da ne upropastim sve....treba mi vreme da svarim situaciju i da se nosim a njom.....zavidim ljudima koji su sposobni, odmah i na pravi nacin, da resavaju konflikte.....
 
Ja se paralisem kad imam veliki problem i zelim sve da oteram do djavola....i tada mi stvarno nije stalo i ne zelim da pricam....jedva izdrzim a da ne podivljam i da ne upropastim sve....treba mi vreme da svarim situaciju i da se nosim a njom.....zavidim ljudima koji su sposobni, odmah i na pravi nacin, da resavaju konflikte.....

meni se cesto desava suprotno da krupne stvari bez mnogo pompe resim u hodu ali zato tako neke sitnice me znaju iziritirati da nisam svoja...:)
 
Ja se paralisem kad imam veliki problem i zelim sve da oteram do djavola....i tada mi stvarno nije stalo i ne zelim da pricam....jedva izdrzim a da ne podivljam i da ne upropastim sve....treba mi vreme da svarim situaciju i da se nosim a njom.....zavidim ljudima koji su sposobni, odmah i na pravi nacin, da resavaju konflikte.....

Ok je to u vidu da ti treba malo vremena cisto da sredis misli...sasvim je druga stvar kad neko sve zadrzava u sebi i ne zeli da prica, resava problem...sve cuje ali ne reaguje...ni rec, ni makac, pogled, nista..
Nije u pitanju seciranje problema uzduz i popreko, prica koja traje tri sata, vec opsta razmena osecanja, misli...ovo je dobro, ovo ne valja, ajde da menjamo..
Isto nije u pitanju pravi nacin reagovanja, vec spremnost da se reaguje...:(
 
Da li vam se desava u tim momentima da vam uopste nije stalo do tog odnosa, da ne zelite da se nosite sa tim, da zelite da obrisete gumicom????....menis e to desava iako znam da ga volim i kad me prodje ta faza uopste nemam nedoumice....ali, malo me plasi kako je to moguce i pitam se jesam li ja to normalna.....jer to je ogromna amplituda u plus i minus.....
 
Borim se sa sobom, jer me uvek višak emocija kosta svega. A to zbog plasljivosti se ne vidi u prvi mah. Kada na to nadodam moj karakter stidljive girl, eto problemusa. :( Ne pokazem odmah koliko nekoga volim, ali istina je da zavolim zaista kada volim. Cisto i iksreno ali se plasim da odmah i pokazem koliko mi je do nekoga stalo. Ponos mi je jaca strana, pa se onda malo tvrdoglavim, jer sam jako ranjiva i osecajna a u stvari izgaram i crkavam od tuge. Tugujem i patim. Jer umem i da popustim i da kazem izvini. Nisam sujetna. I da zamolim, i da oprostim. I da kazem volim te. Umem. Zbog nekog svog zivota koji je odredio neke stvari , ponekad moji postupci budu zaksnela reakcija, ali zaista se trudim iz petnih zila, bas zato sto je sve tako prokleto komplikovano, da sebe maksimalno pojednostavim, da objasnjavam sve u detalje, samo da me bolje razumeju. Borim se i dan danas, hocu da budem bolja osoba, radim na sebi, da se toliko vise ne plasim toga. Da nemam toliku distancu, da ne moram svakome naci svoje mesto, ved da budem opsutenija koliko je god moguce, vedrija i kaad mi nije do toga. Zaista se trudim kao niko, jer zelim da budem voljena. Neretko nailazim na ne razumevanje i iskreno zalim zbog toga, ali sta da radim. Cinim sve sta je u mojoj moci. :kiss:
 
Poslednja izmena:

Back
Top