King 7:
Levicari opet nesto legalizuju. Droga deci u skolama? Ovo je zasenilo i fasisticko maltretiranje Iracke dece.
Могао би мало да оладиш са тим ултраконзервативизмом!
Нису комунисти највише зла нанели Србима. Нису комунисти починили Јасеновац.
Лека Ранковић је рецимо био комуниста па је могао решити проблем Космета засвагда само да није попедила браварева конфедералистичка школа.
Иначе, ја нисам протим легализације неких средстава. Пушио сам канабис неколико пута и тога се не стидим.
И да.
Немам ни један једини разлог зашто бих био против Ева Моралеса. Он се дигао против опресора својих народа, што је у Србији скоро незамисливо. Треба да на њега и његов народ Инка гледамо са дивљењем. Иначе Инке су имали социјалистичко царство које је много боље функционисало него Европа у Средњем веку који ти и Бл желите да вратите.
О осталом говоре слике.
Bušova noćna mora
Evo Morales
Bela kuća je po svemu sudeći dobila novu glavobolju latinskoameričkog porekla. Novoizabrani predsednik Bolivije Evo Morales sublimira i simbolizuje sve ono od čega se predsedniku Džordžu Bušu kosa bukvalo diže na glavi. Bivši vođa sindikata odgajivača koke otvoreno se protivi kampanji iskorenjavanja gajenja ove kulture, na šta je Amerika, inače, potrošila desetine miliona dolara u poslednjih 20 godina.
Trijumf na izborima Morales je proslavio obećanjem da će tesno sarađivati sa latinskoameričkom "antiimperijalističkom osovinom". Morales se prkosno diči da su mu intimni prijatelji predsednici Venecuele i Kube Hugo Čavez i Fidel Kastro, dok brazilskog predsednika Lulu de Silvu zove "bratom", jer je i sam bivši sindikalni lider.
Morales je postao prvi starosedelački predsednik u modernoj izbornoj istoriji Latinske Amerike. Što je još važnije za bolivijsku političku stabilnost, nekadašnji čobanin andskih lama prvi je bolivijski predsednik koji je osvojio tako ubedljivo većinu na izborima od povratka zemlje demokratiji 1982, a to mu obezbeđuje jak mandat da progura reformske programe. Na drugoj strani, razmere pobede znače da je prvi put u izbornoj istoriji Bolivije predsednik izabran većinom narodnih glasova], bez takozvanog "kongresnog kruga" kad se, inače, odlučuje u Kongresu gde njegov Pokret prema socijalizmu (MAS) nema većinu.
Suprotno pripadnicima aristokratije koji su decenijama neprikosnoveno vladali Bolivijom, Morales je rođen pre 44 godine u očajnički siromašnom i brdovitom predelu Bolivije, u selu Oruro u blizini grada Orinuka. Još kao dečak otišao je sa ocem u Argentinu u pečalbu. Putovao je Bolivijom kao svirač trube u kafanskom orkestru i otkrio socijalni aktivizam igrom slučaja kad su korumpirani vojnici zbog svađe oko kokaina polili benzinom nekolicinu seljaka i zapalili ih. Devedesetih godina prošlog veka stavio se na čelo pokreta odgajivača koke i ušao u parlament 1997, kao poslanik Kočabambe. Strastveni je igrač reketbola i, kako sam priznaje, nepopravljivi ženskaroš koji koristi svaku priliku za flert. Neoženjen je, ali ima dvoje dece.
Prvi Indijanac predsednik: Evo Morales
" Kucnuo je čas da se potpuno oslobodimo. Osećam talas pobune i ustanka svuda u Latinskoj Americi i rastuću hrabrost da se prekine naša potčinjenost u rukama severnoameričkog carstva " - poručio je Morales
[Od šire javnosti je prilično nezapaženo prošla oktobarska antiglobalistička revolucija u Boliviji, u kojoj su pobunjeni Indiosi, krvavim demonstracijama sa 80 mrtvih, svrgnuli predsednika Bolivije sa vlasti i oterali ga u progonstvo. Tom događaju je "Politika" posvetila jedan od svojih spoljnopolitičkih komentara, koji ovde prenosimo u celosti, uz redakcijsku opremu Harizme.]
Svet je u La Pazu doživeo svojevrsni vremenski puč, u kome se potisnuta davna prošlost nametnula kao reformator sadašnjosti i projektant budućnosti. U Boliviji su ovih dana, naime, buntovni Indiosi izdejstvovali ostavku šefa države i novu vlast obavezali da ih tretira kao nezaobilazne graditelje sistema, čime su se gotovo zaboravljene snage antike i srednjeg veka na senzacionalan način pretvorile u moderan prevratnički pokret.
Civilizaciji sklonoj da svoje korene ceni mahom kad se pojave na aukcijama antikviteta ili u verzijama "fabrike snova", ovaj fenomen deluje sasvim nerealno. Kao kad bi sporedni likovi iz filmova o Aleksandru Velikom, Cezaru i drugim simbolima iščezlih imperija, iskočili iz ekrana među nas, predstavili se kao oživljeni duhovi tih epoha i saopštili da je sada kucnuo njihov čas: da im je dojadilo da budu epizodisti i da su došli da zaigraju glavne uloge u našim životima...