МАЧАК
Buduća legenda
- Poruka
- 25.542
Pokusavam da nadjem paralelu iz onoga doba,
kad su nas oni sto su se danas odbratili od nas,
mislili i cinili isto sto i mi.
Danas, doslo vreme, da su im veca braca i rod
narod druge vere.
Da li je ovako necega bilo i onda,
jer se VELIKI SRPSKI PESNIK,
i tada obracao ovim recima svojim saplemenicima....
kad su nas oni sto su se danas odbratili od nas,
mislili i cinili isto sto i mi.
Danas, doslo vreme, da su im veca braca i rod
narod druge vere.
Da li je ovako necega bilo i onda,
jer se VELIKI SRPSKI PESNIK,
i tada obracao ovim recima svojim saplemenicima....
Skupstina uoci Trojicina dne na Lovcenu
Gluho doba noci, svak spava.
¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤
Vladika Danilo (sam sobom)
Vidji vraga su sedam binjisah,
su dva maca a su dvije krune,
praunuka Turkova s Koranom !
Za njim jata prokletoga kota,
da opuste zemlju svukoliku
kв skakavac sto polja opusti.
Francuskoga da ne bi brijega,
aravijsko more sve potopi.
San pakleni okruni Osmana.
darova mu lunu kв jabuku.
Zloga gosta Evropi Orkana !
Vizantija sada nije drugo
no prcija mlade Teodore;
zvijezda je crne sudbe nad njom.
Paleolog poziva Murata
da zakopa Grke sa Srbima.
Svoju misli Brankovic s Gertukom.
Muhamede, to je za Gertuku !
Sjem Azije, dje im je gnjijezdo,
vrazje pleme pozoba narode -
dan i narod, kako cuku tica:
Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu,
Murat Epir, a Muhamed Grcku,
dva Selima Cipar i Afriku.
Svaki nesto, ne ostade nista;
strasilo je slusat sto se radi !
Malen svijet za adova zvala,
ni najest ga, kamoli prejesti !
Janko brani Vladislava mrtva;
sto ga brani, kad ga ne odbrani ?
Skenderbeg je srca Obilica,
al' umrije tuznim izgnanikom.
A ja sto cu, ali sa kime cu ?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka vedju vihorove,
sirak tuzni bez nigdje nikoga...
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni placa ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
Crni dane, a crna sudbino !
O kukavno Srpstvo ugaseno,
zla nadzivjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hocu da se borim !
Da, kad glavu razdrobis tijelu,
u mucenju izdisu clenovi...
Kugo ljudska, da te Bog ubije !
Ali ti je malo posvijeta
te si svojom zloscu otrovala,
no si otrov adske svoje duse
i na ovaj kamen izbljuvala ?
Mala ti je sertva sva Srbija
od Dunava do mora sinjega ?
Na tron sjedis nepravo uzeti,
ponosis se skiptrom krvavijem;
hulis Boga s svetoga oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni !
Ali sjenku sto mu sce trovati
te je u zbjeg sobom unijese
medju gore za vjecnu utjehu
i za spomen roda junackoga ?
Vec je u krv ona prekupata
stoput tvoju, a stotinu nasu !
Vidji posla cara opakoga,
koga djavo ovacemu uci:
"Crnu Goru pokorit ne mogu
ma nikako da je sasvim moja;
s njima treba ovako raditi..."
Pa im poce demonski mesija
lazne vjere pruzat postastice.
Bog vas kleo, pogani izrodi,
sto ce turska vjera medju nama ?
Kuda cete s kletnom predjedovskom ?
Su cim cete izac pred Milosa
i pred druge srpske vitezove,
koji zive doklen sunca grije ?
Kad danasnju premislim vijecu,
raspale me uzasa plamovi:
isklati se braca medju sobom,
a krvnici, jaki i opaki,
zatrijece sjeme u odivu.
Grdni dane, da te Bog ubije,
koji si me dao na svijetu !
Cas proklinjem lanski po sto putah
u koji me Turci ne smakose,
da ne varam narodnje nadanje.
Gluho doba noci, svak spava.
¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤
Vladika Danilo (sam sobom)
Vidji vraga su sedam binjisah,
su dva maca a su dvije krune,
praunuka Turkova s Koranom !
Za njim jata prokletoga kota,
da opuste zemlju svukoliku
kв skakavac sto polja opusti.
Francuskoga da ne bi brijega,
aravijsko more sve potopi.
San pakleni okruni Osmana.
darova mu lunu kв jabuku.
Zloga gosta Evropi Orkana !
Vizantija sada nije drugo
no prcija mlade Teodore;
zvijezda je crne sudbe nad njom.
Paleolog poziva Murata
da zakopa Grke sa Srbima.
Svoju misli Brankovic s Gertukom.
Muhamede, to je za Gertuku !
Sjem Azije, dje im je gnjijezdo,
vrazje pleme pozoba narode -
dan i narod, kako cuku tica:
Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu,
Murat Epir, a Muhamed Grcku,
dva Selima Cipar i Afriku.
Svaki nesto, ne ostade nista;
strasilo je slusat sto se radi !
Malen svijet za adova zvala,
ni najest ga, kamoli prejesti !
Janko brani Vladislava mrtva;
sto ga brani, kad ga ne odbrani ?
Skenderbeg je srca Obilica,
al' umrije tuznim izgnanikom.
A ja sto cu, ali sa kime cu ?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka vedju vihorove,
sirak tuzni bez nigdje nikoga...
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni placa ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
Crni dane, a crna sudbino !
O kukavno Srpstvo ugaseno,
zla nadzivjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hocu da se borim !
Da, kad glavu razdrobis tijelu,
u mucenju izdisu clenovi...
Kugo ljudska, da te Bog ubije !
Ali ti je malo posvijeta
te si svojom zloscu otrovala,
no si otrov adske svoje duse
i na ovaj kamen izbljuvala ?
Mala ti je sertva sva Srbija
od Dunava do mora sinjega ?
Na tron sjedis nepravo uzeti,
ponosis se skiptrom krvavijem;
hulis Boga s svetoga oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni !
Ali sjenku sto mu sce trovati
te je u zbjeg sobom unijese
medju gore za vjecnu utjehu
i za spomen roda junackoga ?
Vec je u krv ona prekupata
stoput tvoju, a stotinu nasu !
Vidji posla cara opakoga,
koga djavo ovacemu uci:
"Crnu Goru pokorit ne mogu
ma nikako da je sasvim moja;
s njima treba ovako raditi..."
Pa im poce demonski mesija
lazne vjere pruzat postastice.
Bog vas kleo, pogani izrodi,
sto ce turska vjera medju nama ?
Kuda cete s kletnom predjedovskom ?
Su cim cete izac pred Milosa
i pred druge srpske vitezove,
koji zive doklen sunca grije ?
Kad danasnju premislim vijecu,
raspale me uzasa plamovi:
isklati se braca medju sobom,
a krvnici, jaki i opaki,
zatrijece sjeme u odivu.
Grdni dane, da te Bog ubije,
koji si me dao na svijetu !
Cas proklinjem lanski po sto putah
u koji me Turci ne smakose,
da ne varam narodnje nadanje.
