Christadelphian
Aktivan član
- Poruka
- 1.554
Mnoge hrišćanske sekte zajedno sa mnogo drugih religija, veruju da ima jedno biće ili čudovište zvano đavo ili sotona koje je izvor problema u svetu i u našim životima, i koje je odgovorno za greh koji počinimo. Biblija jasno uči da je Bog svemoćan. Ako uistinu verujemo tome, onda je nemoguće da ima nekakvo nadprirodno biće koje postoji u ovom univerzumu koje je u opoziciji Svemogućem Bogu. Ako verujemo da takvo biće uistinu postoji, onda sigurno dovodimo u pitanje suprematiju Boga Svemogućeg. Ova je tema toliko važna da se pravilno razumevanje đavola i sotone mora smatrati važnom doktrinom. Nama je rečeno u Jev.2:14 da je Isus uništio đavola s svojom smrću; stoga osim ako imamo ispravno razumevanje o đavalu, mi ne možemo shvatiti delo ili prirodu Isusa.
U svetu uglavnom, posebno takozvanom 'hrišćanskom' svetu, postoji ideja da dobre stvari u životu dolaze od Boga a loše stvari od đavola ili sotone. Ovo nije nova ideja; ona nije čak ni ideja ograničena samo na hrišćanski apostolat. Vavilonci, na primer, su verovali da ima dva boga, bog dobra i svetla, i bog zla i mraka, i da su njih dva u smrtnom sukobu uhvaćeni u koštac. Kir veliki kralj Persije, verovao je samo u to. Stoga mu je Bog rekao, "Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga… Koji pravim svetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo ("nesreću"); ja Gospod činim sve to" (Is.45:5-7,22). Bog stvara mir i On stvara zlo, ili nesreću. Bog je tvorac, stvoritelj "zla" u ovom smislu. U ovom smislu postoji razlika među "zla" i greha, koji je čovekova krivica, on je ušao u svet kao rezultat čoveka a ne Boga (Rim.5.12).
Bog govori Kiru i narodu Vavilona "osim mene nema (drugog) boga". Hebrejska reč 'el' prevedena "Bog" u osnovi znači 'sila, ili izvor moći'. Bog veli da nema nikakav izvor moći koji postoji odvojeno od njega. Ovo je razlog zašto istinski vernik u Boga ne može prihvatiti ideju o nadprirodniom đavolu ili demonima.
U svetu uglavnom, posebno takozvanom 'hrišćanskom' svetu, postoji ideja da dobre stvari u životu dolaze od Boga a loše stvari od đavola ili sotone. Ovo nije nova ideja; ona nije čak ni ideja ograničena samo na hrišćanski apostolat. Vavilonci, na primer, su verovali da ima dva boga, bog dobra i svetla, i bog zla i mraka, i da su njih dva u smrtnom sukobu uhvaćeni u koštac. Kir veliki kralj Persije, verovao je samo u to. Stoga mu je Bog rekao, "Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga… Koji pravim svetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo ("nesreću"); ja Gospod činim sve to" (Is.45:5-7,22). Bog stvara mir i On stvara zlo, ili nesreću. Bog je tvorac, stvoritelj "zla" u ovom smislu. U ovom smislu postoji razlika među "zla" i greha, koji je čovekova krivica, on je ušao u svet kao rezultat čoveka a ne Boga (Rim.5.12).
Bog govori Kiru i narodu Vavilona "osim mene nema (drugog) boga". Hebrejska reč 'el' prevedena "Bog" u osnovi znači 'sila, ili izvor moći'. Bog veli da nema nikakav izvor moći koji postoji odvojeno od njega. Ovo je razlog zašto istinski vernik u Boga ne može prihvatiti ideju o nadprirodniom đavolu ili demonima.